subota, 26.07.2008.

Kloniranje ili astralna projekcija, pitanje je sad.

Ovih dana promišljao sam koje filmove posebno istaknuti iz vrlo izdašnog programa ovog jubilarnog Motovun film festivala. To mi je bila možda jedna od težih odluka ovih dana pred odlazak na Brdo filmova jer njome nisam htio nekoga u nečemu zakinuti, slijedom toga ostavljam jednu dozu rezerve spram one poznate de gustibus ...
Dakle sve što će biti u Motovunu dešava se na 6 lokacija. Jednu smo prije neki dan apsolvirali, to je glazbeni dio. Onaj najbitniji, esencijalni je filmski. Prvo ima toliko filmova da se ne može sve fizički stić' pogledat ukoliko ne izvršite svoje kloniranje ili se bavite astralnom projekcijom pa ste u isto vrijeme na dva mjesta.
Nešto dakle treba odrezat ili ako idete u paru onda jedan u jedno, drugi u drugo kino. Može i to jer ipak kino je nekako kao i jazz ... više osobni doživljaj jer sve ono što želite s partnerom ... učiniti ćete nakon projekcije. Zar ne?
Dakle puno, puno previše filmova koje vas doslovno, još više nego proteklih godina, dovode u situaciju u koju su naši ljudi dolazili za vrijeme osamdesetih kada su dolazili u shoping pohode diljem zapadnih europskih zemalja i tada pred obiljem izbora bi stali, i u nekom čudnom grozničavom stanju ne bi znali kud krenuti kupovati. Eto tako je nešto sa ovim izborom (sofijinim) koji su preda nas stavili revni djelatnici MFF-a.
Odmah na početku ove moje filmske Dream team selekcije obznanjujem kako sam odustao od gledanja, pretpostavljam jednog odličnog, filmskog programa u Ruskom kinu (za one koji će se tamo obresti, svakako očekujte izvrstan program koji uključuje filmove Tarkovskog, Ezenštajna itd.). Tamo će dakle biti prikazan kroz filmove povijesni slijed ruskog filma u zadnjih 100 godina njegova postojanja. Pošto neću moći to pratiti ja sam sa "bačuškama" napravio jedan mali kompromis, a to je da ću odgledati sve njihove filmove koji će biti u konkurenciji glavnog filmskog programa festivala.
Tako dakle ću se koncentrirati na program kina Bauer i Trg, a dijelom kina Barbacan i Još manjeg kina. Nešto slično, ovisno o vašem platežnom stanju, predlažem i svima vama filmofilima namjernicima.
Moj izbor je pao na slijedeće filmove:
"Boogie" Radu Munteana, "Movie" Ive Trajkova iz Makedonije, "Sirena" Anne Melikyan, "Musta Jaa" Petri Kotwice iz Finske, "Stellet licht" Carlosa Reygadasa, "UÇ MAYMUN" Nuri Bilge Ceylana, "Gruz 200" Alekseia Balabanova, "It's a free world" Kena Loacha.
Za ljude sa posebno istančanim smislom/ukusom za film (ili filmske egzibicioniste) predlažem kao posebnu atrakciju programa festivala najduži film koji je ikad igrao u Motovunu. To je film Lava Diaza "Smrt u zemlji Encantosa" koji traje 540 minuta. On je filmofilima koji pohode filmska događanja u Hrvatskoj otprije poznat sa Human rights film festivala gdje je pri tom i održao predavanje. Osim toga kao posebnost ovog jubilarnog festivala izdvojio bih još i interaktivni filmski program. Taj dio programa će se održati u kinu Barbacan i sastoji se od tri filma u kojima ćete moći sudjelovati tako da usmjerite film u jednom od pravaca. To su filmovi : "Switching" Mortena Schjřdta gdje ćete pritiskom na daljinski promijeniti sudbinu glavnih junaka, zatim tu su još i "Late fragment" režiserskog teama Daryl Cloran, Anita Doron, Mateo Guez, "Kinoautomat: Čovjek i njegov dom" i za kraj ovog programa izdvojio bih vizualnoolfaktivni doživljaj "Polyester" u režiji John Watersa.
Sve one koji dosad nisu bili na: RAF-u, Festivalu jednominutnog filma u Požegi, One Take film festivalu ili Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva mladeži u Karlovcu, pozivam vas na projekcije u Još manje kino ne bi li vidjeli što se tamo stvara radi. Tu bih također izdvojio jedinstveni film unas, to je "Hip hop priča iz Hrvatske" jednog također osebujnog čovjeka, novinara i filmaša Igora Kolovrata.
Uglavnom toliko je događaja da sam ih podijelio u nekoliko postova i naravno ovaj filmski ostavio za kraj. Moram priznati da mi je malo falilo da stavim cijeli program kao preporuku, no nekakvu selekciju je trebalo učiniti.
Ono što me ove godine iznenađuje je zapravo izostanak nordijske filmske škole ili filmova meni dragih Vikinga (tu mislim i na Švedsku, Dansku, Norvešku, Finsku itd.). Zašto je to tako ne znam. Ima jedan film iz Finske u glavnom programu i tek jedan iz Danske, ali je on je u interaktivnom programu. Šteta, oni su me uvijek svojom filmskom radikalnošću iznenađivali i nadahnjivali za postove. Vjerojatno će se stanje popraviti dogodine.
Dotad: Do svidanja u Motovunu !


p.s. cijene karata su izvješene ovdje.

- 23:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>