naša nogometna avantura

<	siječanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (8)
Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (11)
Travanj 2012 (13)
Ožujak 2012 (11)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (11)
Listopad 2011 (11)
Rujan 2011 (13)
Kolovoz 2011 (6)

Opis bloga

zapisi o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu kod dječaka, iz pera jedne mame...

Linkovi

Ova majka nema formalnu edukaciju iz kineziologije ili psihologije ili bilo čega što bi je činilo iole kompetentnom za područje o kojem piše.
Ono što ova majka također nema je iluzija da su njeni tekstovi nekome potrebni, da bi ih uopće trebalo slijediti ili da njezino mišljenje ikoga zanima.
Ono što ova mama pak ima je puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta roditeljstva i općenito… You name it, she's been there.
Ova majka jednostavno voli pisati... pa ako vam se svidi, dobrodošli sretan

10 SAVJETA ZA RODITELJE

1. Pokažite interes, entuzijazam i podršku svome djetetu
2. Dajte ohrabrenje «svoj» djeci u toku utakmice
3. Dati ohrabrenje kako u pobjedi tako i u porazu
4. Poštovati trenerov način upotrebe igrača
5. Gledati na suca i ostale službene osobe kao na savjetnike – ne kritizirati sudačke odluke
6. Kontrolirajte svoje emocije
7. Pružite pomoć ako Vas to zamoli trener ili neka druga službena osoba
8. Pokazati poštovanje za rad u klubu
9. Ne pretjerivati u nabavljanju opreme
10. Mislite na to da vaše dijete igra nogomet, a ne Vi.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom."
K. Gibran

22.01.2015., četvrtak

Nogometne mame

Znate li tko su Mamzile?

Čitate li chik- lit? Ja načelno ne, ali ponekad, kad se umorim od svega, zamijenim dubokumne kobasice od rečenica iz svjetskih klasika za neopterećujuće, britke tekstove o savršenim ženama.
Uglavnom, Mamzila je glavna junakinja takvog štiva, žena koja vodi trku s vremenom te pokušava uskladiti poslovne i obiteljske obaveze.
Ona je uvijek prekrasna, besprijekornog izgleda, visoko obrazovana, a uz nju je isto tako besprijekoran, brižni suprug, pravi princ (s kreditnim karticama) i žive savršeno organiziranim životom. Ponekad bude u igri i neki seksi stranac, vrtlar ili čistač bazena jel… no to je sad već druga tema.
E sad, kako je većini žena majčinstvo br. 1 u životu, u radnju se obavezno uvodi i dijete, koje atraktivna, seksi superwomen mora uklopiti u svoj savršeni život. I pogađate, to dijete isto mora biti savršeno!

Mamzile u nogometu, postoje li? O da.
Kako ih prepoznati?

- One se dovoze na trening ekstra large automobilom neke bijesne marke, obučene su po zadnjoj modi, neki dizajnerski kostimić, totalno prilagođeno novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije, kosa im je svježe isfenirana (ne u kućnoj radinosti!) i postojana, make up savršen, u oblaku su Chanela 5 i obavezno kažu, ma samo sam nešto nabacila na sebe i naravno da su apsolutno fit jer svakodnevno rade na sebi sa osobnim trenerom.

- Dijete, koje upravo dovoze sa treninga tenisa, ili još bolje, iz Glazbene škole ( jer mali je wunderkind i sve stigne hendlati)
ima brendiranu odjeću i kopačke čija je cijena iznos prosječne hrvatske plaće ali Bože moj, ipak je to budući Messi, Ronaldo,
treba ga odmalena naviknuti na eleganciju.

- S trenerom su u iznimno prisnom odnosu, ipak ga one plaćaju, uglavnom i dodatno privatno,
i ipak one znaju bolje od tamo nekog trenera, kako s malim raditi i na koju ga poziciju staviti i koju minutažu na utakmici treba imati.

- Dijete im je često u sukobu s drugom djecom, a na treninzima neposlušno no one takvo ponašanje ne opravdavaju bahatošću i razmaženošću nego u neposluhu vide ogromne intelektualne sposobnosti i liderske osobine djeteta.

- Prisutne su na svakoj utakmici i turniru pa odvijao se isti u Burkini Faso…i to naglašavaju drugim roditeljima, nema važnijeg na svijetu nego svom djetetu dati podršku i pratiti ga…mi koji nekim čudom, nešto u životu i radimo pa propustimo susret, smo nezainteresirane mazge kojima dijete nije na prvom mjestu

- Na utakmici njihovo dijete nikad nije pogriješilo. Kriva je trava, neravno je košena pa je lopta sama upadala po zakonu fizike, krivi su dresovi jer je mali mislio od njih da su bubamare , kriv je regenerator za kosu jer sudac nije dobro vidio od šiški.
Inače bi mali sam riješio utakmicu.

- Sa ostalim nogometnim mamama jednostavno nemaju zajedničkih tema. One ne rade pa ne mogu sudjelovati u vrijeđanju šefova, ne kuhaju jer imaju domaćicu pa ne mogu razmjenjivati recepte, nemaju kredit u francima pa ne plaču nad odlukama Vlade... a ostale mame nisu studirale Povijest umjetnosti i muž im spolno ne opći sa tajnicom tako da - nema ničeg zajedničkog.

Malo sam iskarikirala, uglavnom, get the picture?

Nogometne mame sa kojima se ja družim nisu Mamzile, one dolaze na trening u trenirci i bez šminke, često i kasne jer su se morale dva puta vraćati jer njihovo extra talentirano dijete nije ponijelo svu opremu, pričaju o receptima za kolače i odaju gdje su kopačke na sniženju.
Ali, ne čine li Vam se te Mamzile kao strašno zanimljive žemske cool

…točno mi dođe želja da na jedan dan postanem takva
(ne zbog čistača bazena)!

Love you all :)

wave

P.s. Shvatila sam i sama da ovaj blog stremi tome da je pretvori u chik blog!
Kada počinje više to Prvenstvo??

- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.01.2015., utorak

Pismo sebi :)

Stara moja,
Nikako da porazgovaramo. Ti i ja. Ja i ti. Uvijek si u gužvi.
Pa o.k., mama si.
Djeca zauzimaju visoko mjesto u tvom životu, i stalo ti je da tvoje roditeljstvo bude kvalitetno.
Poklanjaš im puno ljubavi i pažnje, tolerantna si , trudiš se da ne gušiš njihovu kreativnost, radoznalost, usmjeravaš ih i potičeš da misle svojom glavom, da se pripreme za svijet odraslih.

Nikada nisi bila za diktatorski stil odgoja.
Uvijek kažeš da ti je žao djece rođaka koja su fina i odgojena , ali koja, kada dođu kod vas u goste sjede kao kipovi, ne usuđuju se ni bombon uzeti dok ne dobiju odobrenje roditelja, ne ponašaju se spontano, prirodno, samopouzdano.
Nisi željela autoritet graditi na strahu, da te djeca slušaju jer te se boje, da osjećaju strahopoštovanje prema tebi.
Nikad nisi udarila svoje dijete.Nikad.
Ti si u svom domu željela toplu obiteljsku atmosferu, puno smijeha i ljubavi.
I sad si, kažeš, zbunjena jer ne razumiješ gdje si pogriješila.
Osjećaš da djeca ne cijene tvoj trud, da te ne poštuju, da koriste tvoju dobrotu.
Pitaš se kako je došlo do toga da oni tebi naređuju.
Imaš osjećaj da te tretiraju kao kućnu pomoćnicu, a ne kao mamu i užasno se osjećaš zbog toga,
iako si svjesna da si sama tome pridonijela.
Pitaš se kako to promijeniti?

Pa, možda za početak da olabaviš malo… recimo, ne trebaš baš sve njihove bitke ti voditi.
Nemoj ići na informacije svaki mjesec zato što imaš potrebu nastavniku ukazati na neki propust!
Nemoj razgovarati s trenerom o dječjoj psihologiji!
Nemoj na kavi s kolegicama pričati o stilovima odgoja!
Nemoj im se ispričavati kad se frustrirano izvičeš na njih i pitati ih zatim kako se osjećaju!
Jednostavno nemoj.
A sljedeći put kad se vratiš s posla i nađeš stan u stanju neprepoznatljivosti jer im se nije dalo počistiti za sobom
I sljedeći put kad čuješ da nisu napisali lektiru jer im nije bila zanimljiva,
I sljedeći put kad dođu doma sa modricom i krvavom usnicom iz škole jer su se oni branili,
I sljedeći put kad ti kažu „samo nas sramotiš!“ jer im nosiš kapu u školu da se ne prehlade,
I sljedeći put kad se ne vrate doma u dogovoreno vrijeme jer im kao nisi ni rekla kad treba,
I sljedeći put kad se loptaju u sobi, prostače, viču…. a rekla si ne…
Zauzmi stav. Budi kratka i jasna. Odredi kaznu. Oduzmi loptu. Džeparac. Mobitel. Ne može na stadion.
Imaj u vidu da puno priče narušava autoritet.
Uvedi nova pravila . I budi dosljedna. Napravi raspodjelu kućanskih poslova.
Zašto bi ti djeca imala potrebu da bilo što mijenjaju ako im je sve baš kako treba?
I ne trebaš da imati osjećaj krivice zbog toga što ćeš im povremeno nešto uskratiti, zabraniti, što će se osjećati nezadovoljno. Pusti ih da se potrude, da zasluže to što žele.
Djeca će te više cijeniti ukoliko znaš reći ne, kad je to potrebno.

I da, opustiiiiiiiiii seeeeeeee. Život je jedan i život je divan.

Odvezi se negdje na kavu, u wellnes, na bazen, sredi frizuru, idi u kino. Ništa te ne koči.
Da, u pravu si, kočiš sama sebe. Ali, nemoj više.
Izađi van, nađi se sa dragim ljudima. Naruči piće. Koje god. Naruči omiljenu pjesmu. Časti konobara. Pleši.
Zaboravi na svoj režim ishrane. Naruči sladoled, čokoladnu tortu, ma što god želiš. Pretjeruj!

Opusti se i nađi vrijeme za sebe. Bit ćeš sretnija. Zadovoljnija. Obećavam.

Pisat ti opet, ne brini. Na mene uvijek možeš računati .
Kada god ti zatrebam, pogledaj se u ogledalo i nasmiješi. Znat ćeš da mislim na tebe i da te pratim. Svaki dan. Baš kao što ti pratiš svoju djecu.
Do sljedećeg pisma, pozdravljam te.

Tvoje JA

P.s. One crvene cipele nemoj kupovat, nikad ih nećeš obutii...a za tu tetovažu što se razmišljaš.. go for it!

- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.