naša nogometna avantura

20.03.2015., petak

U iščekivanju početka prvenstva...

Smatrate li samo profesionalni sport “pravim” sportom?
Mislite li da se sportašem može nazvati samo netko tko ide po brojnim svjetskim i europskim natjecanjima?
Upravo je amaterski sport najbrojniji.
Upravo je amaterski sport taj koji ljude integrira u određene dijelove društva.
Upravo je amaterski sport taj koji spaja ljude. Amateri možda ne primaju novce.
Amateri možda ne postaju idoli diljem svijeta. Ali oni su sportaši u svakom smislu te riječi.
I svatko tko je ijednom bio član neke amaterske ekipe, shvatit će o čemu pričam.
U takvim klubovima postoji neki duh, postoji neka energija koja se ne može povezati s profesionalizmom.
U takvim klubovima igrači postaju obitelj i zajedno proživljavaju mnoge situacije iz vlastitog života.
Najbolji primjer za to su djeca koja se od najranije dobi bave sportom organizirano.

Jedna od takvih zajednica je i Škola nogometa NK Mladost.

Htjela sam napisati par riječi o našem novom klubu, osobne dojmove, jer su sad prošla već 4 mjeseca, sasvim dovoljno za ocjenu.
Govorim sada prvenstveno po reakcijama mojih sinova, evidentnog rasta volje i afiniteta za nastavkom treniranja i igranja utakmica za spomenuti klub.

Odigrali su 5 pripremnih utakmica na velikom terenu, Sisak, Kutina, Vrbovec, Đurđevac, Virje.

Dečki dominiraju i pobjeđuju, svi do jednog u ekipi djeluju sretno i zadovoljno pa sam i ja kao roditelj vrlo zadovoljna jer vidim napredak kod svoje djece ( da ne zazvučim (pre)subjektivno, nije samo moj zaključak - i trener mi je rekao ).

U samom klubu stanje je odlično, vlada ugodna atmosfera, korektni odnosi.
Motivacija djece, osmišljavanje raznolikih treninga, pozitivan stav i naporan rad, otprilike tim redom.

Nešto malo drugačije nego u prijašnjem klubu: treninzi se smiju gledati, djecu nakon treninga i tuširanja čeka pripremljen topli čaj,
lijepo i pohvalno.

I još bih nešto spomenula; kako sam nedavno naišla na podatak da je u Hrvatskoj prisutan velik broj nekvalificiranih trenera ( čak 40 %) koji rade s najmlađom populacijom u takozvanim “senzibilnim” fazama razvoja, u kojima je bez navedenih znanja lako učiniti mladom organizmu nenadoknadivu štetu, kako u sportskom, tako i u zdravstvenom smislu, meni je iznimno drago da imamo
kvalificiranog trenera.
Nažalost, vidim po stavovima drugih roditelja sa kojima komuniciram, da veliki broj ljudi misli da svatko može biti trener, bez obzira što ne posjeduje ni elementarnu naobrazbu iz područja sporta, a koja je propisana i zakonom, no mislim da ni bivši sportaši ne mogu biti dobri treneri bez kvalitetne naobrazbe.

Po meni, nekvalificiran i nekompetentan trener, koji nema odgovarajuću stručnu spremu, odnosno kvalifikaciju, posljedično nema ni potrebnih kompetencija i znanja.
Ostavljam otvorenom mogućnost da mi se dokaže da griješim, zapravo, bila bi iznimno sretna da nisam u pravu!

Uspjela sam uloviti nekoliko momenata :)

Toliko od mene za ovaj put wave

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.02.2015., ponedjeljak

"Kutina 2015" - 2. mjesto !

Ovogodišnje Valentinovo proveli smo u dvorani Sportskog centra u Kutini gdje je odigran drugi dio
malonogometnog turnira "Kutina 2015".

Naša ekipa mlađih pionira (2002.g.) iako vidno oslabljena zbog nedostatka nekoliko ključnih igrača,
koji su u istom terminu igrali utakmicu protiv NK Segeste u Sisku, ušla je u završnicu i izgubivši od NK Naftaš Ivanića
zauzela 2. mjesto.

Ekipa: Kliček Filip i Fran, Skukan Domogoj i Ivan, Ljevar Mario, Kunštek Bruno, Radošević Dean, Taritaš Antun,
Pranjić Marko, Vukušić

Trener Milan Skukan alias Zlatko Perhot

... kada bude zlato valjda će i smiješak ;)

- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.02.2015., utorak

Blizanci u sportu

Bratska je ljubav nesumnjivo trajno i neprocjenjivo bogatstvo koje nas hrani i podržava cijeli život.
A tek ako je blizanačka! sretan

Iskustvo pokazuju da tijekom djetinjstva, blizanci snažno potiču razvoj ličnosti u pravcu bržeg sazrijevanja i osamostaljivanja,
a obzirom da od rođenja dijele sve (moji su dijelili još od začeća, posteljicu) imaju brži razvoj emocionalne inteligencije, osjećaj za potrebe drugih oko sebe, radoznalosti i suosjećanja.

Odnos blizanaca u društvu se ponekad idealizira, gotovo se smatra svetim, nije to uvijek tako, oni su skloni i negativnom rivalstvu, tučama, teško se mire s porazima ako je jedan uspješniji itd.
No, naravno da blizanci imaju posebnu vezu, a ona se definitivno vidi i u sportskom svijetu.

Mi smo u ovotjednom izdanju Bjelovarskog lista bili tema, kao jedina ekipa u Hrvatskoj koja ima u sastavu tri para blizanaca
( hvala treneru na inicijativi ) pa sam, ponukana tim, potražila i ostale parove blizanaca u svijetu sporta.
Evo nekih primjera.

Lucija Zaninović osvojila zlato na Europskom prvenstvu u Bakuu, isto je napravila i njezina sestra blizanka Ana čime su postale prve blizanke europske prvakinje na istom natjecanju.

U košarci pak rasturaju druge dvije identične blizanke: Kelly i Coco Miller. Pošto su zabijale koševe tijekom srednje škole i fakulteta, obje sestre su „vrbovane“ za WNBA ligu 2001. godine. Kelly je starija samo 4 minute od Coco i jedine su blizanke u toj ligi.

Rafael i Fabio Pereira Da Silva igraju za Manchester United i izgledaju toliko jednako da je sudac jednom prilikom kaznio Rafaela za prekršaj od Fabia.

I muška košarka ima svoja dva „konja za trku“ – Markieffa i Marcusa Morrisa. I dok mnogi blizanci teže da se razlikuju od svojih parnjaka, ova dvojica čine upravo suprotno. Ne samo da posjeduju isti auto, imaju iste tetovaže i nakon godinu dana razdvojenosti – dijele isti klub: Phoneix Suns.

Brazilci identični blizanci Antônio Rogério Nogueira i Antônio Rodrigo Nogueira dijele izgled, ime, prezime i ljubav prema borilačkim vještinama. No, možda su baš zato odlučili ne dijeliti MMA divizije.
Antônio Rodrigo (aka Minotauro) je u teškoj, dok je njegov brat (aka Minotauro) u lakšoj kategoriji.

U hokeju blizanačke boje brane Rich i Ron Sutter koji su samo dvojica od šestorice braće koji su svoju slavu ostvarili u NFL-u. Tijekom sezone 1983/84, igrajući obojica za Philadelphiu, postali su prvi set identičnih blizanaca koji igra za isti tim.

Pavol and Peter Hochschorner istaknuti su u kajakaškom slalomu. Ovi slovački blizanci najovjenčaniji su olimpijski pobjednici u povijesti kajaka, osvojivši sidnejsko zlato, atensko i pekinško zlato.

Boksači Jermell i Jermall Charlo nadaju se slavi u borilačkom svijetu, no dok se to ne ostvari svakodnevno imaju sparing partnera jedno u drugome.

1978. Rene i Willy van de Kerkhof postali su jedina braća koja je zabila gol na FIFA svjetskom prvenstvu.

U kriketu istakli su se blizanci Waugh – Mark i Steve. Steve je kao kapetan australskog tima od 1999. do 2004. od jedva konkurentnog tima napravio najuspješniji tim tog doba.

I još davno u tenisu dvojica identičnih blizanaca osvajala su grand slamove. 1981. godine, sa samo 19 godina, Wilfred Baddeley osvojio je Wimbledon kao najmlađi s tim naslovom. (rekord je stajao 94 godine dok ga nije skinuo 1985. 17-godišnji Boris Becker). Iste godine s bratom Herbertom osvojio je isti turnir u parovima.

Naravno, blizanačkih priča u sportu ima još na pretek, previše da bi ih sve izdvojili.

Evo nas:

Jedan dobronamjeran savjet za sve: nemojte ih uspoređivati u njihovoj prisutnosti!
Time povrijeđujete "slabijeg" blizanca i potičete negativno natjecanje među njima, koje ionako samo po sebi traje od trenutka kad su ugledali svijet.

Love you all
Mamma of twins wave

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.02.2015., ponedjeljak

Zabavan kondicijski trening :)

Svi sportski znalci i treneri tvrde da sportaši koji su kao djeca iskusili dobro organizirane i
sustavne programe treninga, obično dosežu najbolje izvedbe.

A to, koliko će djeca unaprijediti svoje tjelesne sposobnosti, izravan je rezultat količine i
kvalitete rada koje će postići na treningu.

Sve to stoji i sve to znaju stručni ljudi iz Škole nogometa NK Ždralovi.

Pa su tako, na poziv našeg trenera, mladi nogometaši U-12 (2002 godište)
odradili kondicijski trening uz latino ritmove u sklopu LATIN FIT DANCE-a, sambe, cha cha i jive u plesnom klubu Bjelovar.

Otplesali su vrhunski i pokazali svoju svestranost, ne samo u vođenju lopte, već i u plesnim koracima.

Dobar početak suradnje je uspostavljen i svi se vesele novom susretu.

Izvor: www.zvono.eu

wave

- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.01.2015., četvrtak

Nogometne mame

Znate li tko su Mamzile?

Čitate li chik- lit? Ja načelno ne, ali ponekad, kad se umorim od svega, zamijenim dubokumne kobasice od rečenica iz svjetskih klasika za neopterećujuće, britke tekstove o savršenim ženama.
Uglavnom, Mamzila je glavna junakinja takvog štiva, žena koja vodi trku s vremenom te pokušava uskladiti poslovne i obiteljske obaveze.
Ona je uvijek prekrasna, besprijekornog izgleda, visoko obrazovana, a uz nju je isto tako besprijekoran, brižni suprug, pravi princ (s kreditnim karticama) i žive savršeno organiziranim životom. Ponekad bude u igri i neki seksi stranac, vrtlar ili čistač bazena jel… no to je sad već druga tema.
E sad, kako je većini žena majčinstvo br. 1 u životu, u radnju se obavezno uvodi i dijete, koje atraktivna, seksi superwomen mora uklopiti u svoj savršeni život. I pogađate, to dijete isto mora biti savršeno!

Mamzile u nogometu, postoje li? O da.
Kako ih prepoznati?

- One se dovoze na trening ekstra large automobilom neke bijesne marke, obučene su po zadnjoj modi, neki dizajnerski kostimić, totalno prilagođeno novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije, kosa im je svježe isfenirana (ne u kućnoj radinosti!) i postojana, make up savršen, u oblaku su Chanela 5 i obavezno kažu, ma samo sam nešto nabacila na sebe i naravno da su apsolutno fit jer svakodnevno rade na sebi sa osobnim trenerom.

- Dijete, koje upravo dovoze sa treninga tenisa, ili još bolje, iz Glazbene škole ( jer mali je wunderkind i sve stigne hendlati)
ima brendiranu odjeću i kopačke čija je cijena iznos prosječne hrvatske plaće ali Bože moj, ipak je to budući Messi, Ronaldo,
treba ga odmalena naviknuti na eleganciju.

- S trenerom su u iznimno prisnom odnosu, ipak ga one plaćaju, uglavnom i dodatno privatno,
i ipak one znaju bolje od tamo nekog trenera, kako s malim raditi i na koju ga poziciju staviti i koju minutažu na utakmici treba imati.

- Dijete im je često u sukobu s drugom djecom, a na treninzima neposlušno no one takvo ponašanje ne opravdavaju bahatošću i razmaženošću nego u neposluhu vide ogromne intelektualne sposobnosti i liderske osobine djeteta.

- Prisutne su na svakoj utakmici i turniru pa odvijao se isti u Burkini Faso…i to naglašavaju drugim roditeljima, nema važnijeg na svijetu nego svom djetetu dati podršku i pratiti ga…mi koji nekim čudom, nešto u životu i radimo pa propustimo susret, smo nezainteresirane mazge kojima dijete nije na prvom mjestu

- Na utakmici njihovo dijete nikad nije pogriješilo. Kriva je trava, neravno je košena pa je lopta sama upadala po zakonu fizike, krivi su dresovi jer je mali mislio od njih da su bubamare , kriv je regenerator za kosu jer sudac nije dobro vidio od šiški.
Inače bi mali sam riješio utakmicu.

- Sa ostalim nogometnim mamama jednostavno nemaju zajedničkih tema. One ne rade pa ne mogu sudjelovati u vrijeđanju šefova, ne kuhaju jer imaju domaćicu pa ne mogu razmjenjivati recepte, nemaju kredit u francima pa ne plaču nad odlukama Vlade... a ostale mame nisu studirale Povijest umjetnosti i muž im spolno ne opći sa tajnicom tako da - nema ničeg zajedničkog.

Malo sam iskarikirala, uglavnom, get the picture?

Nogometne mame sa kojima se ja družim nisu Mamzile, one dolaze na trening u trenirci i bez šminke, često i kasne jer su se morale dva puta vraćati jer njihovo extra talentirano dijete nije ponijelo svu opremu, pričaju o receptima za kolače i odaju gdje su kopačke na sniženju.
Ali, ne čine li Vam se te Mamzile kao strašno zanimljive žemske cool

…točno mi dođe želja da na jedan dan postanem takva
(ne zbog čistača bazena)!

Love you all :)

wave

P.s. Shvatila sam i sama da ovaj blog stremi tome da je pretvori u chik blog!
Kada počinje više to Prvenstvo??

- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.01.2015., utorak

Pismo sebi :)

Stara moja,
Nikako da porazgovaramo. Ti i ja. Ja i ti. Uvijek si u gužvi.
Pa o.k., mama si.
Djeca zauzimaju visoko mjesto u tvom životu, i stalo ti je da tvoje roditeljstvo bude kvalitetno.
Poklanjaš im puno ljubavi i pažnje, tolerantna si , trudiš se da ne gušiš njihovu kreativnost, radoznalost, usmjeravaš ih i potičeš da misle svojom glavom, da se pripreme za svijet odraslih.

Nikada nisi bila za diktatorski stil odgoja.
Uvijek kažeš da ti je žao djece rođaka koja su fina i odgojena , ali koja, kada dođu kod vas u goste sjede kao kipovi, ne usuđuju se ni bombon uzeti dok ne dobiju odobrenje roditelja, ne ponašaju se spontano, prirodno, samopouzdano.
Nisi željela autoritet graditi na strahu, da te djeca slušaju jer te se boje, da osjećaju strahopoštovanje prema tebi.
Nikad nisi udarila svoje dijete.Nikad.
Ti si u svom domu željela toplu obiteljsku atmosferu, puno smijeha i ljubavi.
I sad si, kažeš, zbunjena jer ne razumiješ gdje si pogriješila.
Osjećaš da djeca ne cijene tvoj trud, da te ne poštuju, da koriste tvoju dobrotu.
Pitaš se kako je došlo do toga da oni tebi naređuju.
Imaš osjećaj da te tretiraju kao kućnu pomoćnicu, a ne kao mamu i užasno se osjećaš zbog toga,
iako si svjesna da si sama tome pridonijela.
Pitaš se kako to promijeniti?

Pa, možda za početak da olabaviš malo… recimo, ne trebaš baš sve njihove bitke ti voditi.
Nemoj ići na informacije svaki mjesec zato što imaš potrebu nastavniku ukazati na neki propust!
Nemoj razgovarati s trenerom o dječjoj psihologiji!
Nemoj na kavi s kolegicama pričati o stilovima odgoja!
Nemoj im se ispričavati kad se frustrirano izvičeš na njih i pitati ih zatim kako se osjećaju!
Jednostavno nemoj.
A sljedeći put kad se vratiš s posla i nađeš stan u stanju neprepoznatljivosti jer im se nije dalo počistiti za sobom
I sljedeći put kad čuješ da nisu napisali lektiru jer im nije bila zanimljiva,
I sljedeći put kad dođu doma sa modricom i krvavom usnicom iz škole jer su se oni branili,
I sljedeći put kad ti kažu „samo nas sramotiš!“ jer im nosiš kapu u školu da se ne prehlade,
I sljedeći put kad se ne vrate doma u dogovoreno vrijeme jer im kao nisi ni rekla kad treba,
I sljedeći put kad se loptaju u sobi, prostače, viču…. a rekla si ne…
Zauzmi stav. Budi kratka i jasna. Odredi kaznu. Oduzmi loptu. Džeparac. Mobitel. Ne može na stadion.
Imaj u vidu da puno priče narušava autoritet.
Uvedi nova pravila . I budi dosljedna. Napravi raspodjelu kućanskih poslova.
Zašto bi ti djeca imala potrebu da bilo što mijenjaju ako im je sve baš kako treba?
I ne trebaš da imati osjećaj krivice zbog toga što ćeš im povremeno nešto uskratiti, zabraniti, što će se osjećati nezadovoljno. Pusti ih da se potrude, da zasluže to što žele.
Djeca će te više cijeniti ukoliko znaš reći ne, kad je to potrebno.

I da, opustiiiiiiiiii seeeeeeee. Život je jedan i život je divan.

Odvezi se negdje na kavu, u wellnes, na bazen, sredi frizuru, idi u kino. Ništa te ne koči.
Da, u pravu si, kočiš sama sebe. Ali, nemoj više.
Izađi van, nađi se sa dragim ljudima. Naruči piće. Koje god. Naruči omiljenu pjesmu. Časti konobara. Pleši.
Zaboravi na svoj režim ishrane. Naruči sladoled, čokoladnu tortu, ma što god želiš. Pretjeruj!

Opusti se i nađi vrijeme za sebe. Bit ćeš sretnija. Zadovoljnija. Obećavam.

Pisat ti opet, ne brini. Na mene uvijek možeš računati .
Kada god ti zatrebam, pogledaj se u ogledalo i nasmiješi. Znat ćeš da mislim na tebe i da te pratim. Svaki dan. Baš kao što ti pratiš svoju djecu.
Do sljedećeg pisma, pozdravljam te.

Tvoje JA

P.s. One crvene cipele nemoj kupovat, nikad ih nećeš obutii...a za tu tetovažu što se razmišljaš.. go for it!

- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.12.2014., ponedjeljak

Kako naučiti dijete da prihvati poraz ili zašto muškarci vole plavuše s velikim grudima

Završena liga Petica hrvatska

Dečki su u dresovima NK Mladosti osvojili srebro, moglo je i bolje, no ima još liga i prvenstava za dokazivanje.

A NK Bjelovar 2002 je prvi, da PRVI!
Eto.
Ne znam zašto itko misli da mi je problem to napisati, smatram se prilično zrelom osobom, pa iako se jako emotivno angažiram tokom tekme (čitaj: skandiram, vičem, bodrim ) prihvaćam činjenicu da postoji netko bolji. I čestitam mu na tome.
I uopće, kad sam ja igdje rekla da NK Bjelovar nije dobar; dečki su sjajni, igraju lijep nogomet, kojeg sam uvijek hvalila,
prelaskom u drugi klub nisam promijenila i mišljenje!

Ono što eventualno zamjeram ljudima iz uprave NK Bjelovara je to, što su dopustili da nakon sedam dugih godina, uspona i padova, lijepih (više) i manje lijepih trenutaka, sa scene ode jedna sjajna generacija 2002.
Tko je za to “zaslužan” neka govore i pišu drugi jer to sad stvarno (više) nije moja briga.

Malo fotografija, da ne zaboravimo Peticu, dvoransko natjecanje za uzrast U-12.

Kako su se nakon završnice desila raznorazna prepucavanja preko sms-ova, društvenih mreža,
a čije je glavni akter bio moj sin (pogodite koji) osjećam potrebu napisati nekoliko riječi o djeci koja teško prihvaćaju poraz.

Mi, odrasli, teško si možemo predočiti što za djecu znači izgubiti.
Djeci poraz ne znači samo da nisu imali sreće.
Poraz brutalno odgovora na pitanja: „Tko sam ja?“ i „Što ja mogu?“ i pod upitnik stavlja vlastiti osjećaj vrijednosti.
Ako dijete još k tome nema dovoljno samopouzdanja (jer je npr. blizanac brata koji je u svemu dominantniji ) još se teže nosi s takvim ishodom.
Gubitak, osim toga, doživljava kao nepravdu jer se on maksimalno potrudio, dao sve od sebe i usprkos tome je izgubio.

Filip je jako senzibilno dijete. Emocije pokazuje u trenutku odmah!

Ako zabije gol, skida dres, ako ne zabije, lupa po stativi, ako sudac pogriješi, on je tu da mu ukaže na to, pa dobije žuti.

Najradije bih sad sve objasnila majčinskom komparacijom : loš, gori , isti otac! ali neću, jer ga razumijem.

Meni je jednom, čini mi se da je bilo o drugom srednje, jedna Renata otela dečka.
Mislim, nije bila ona klasična otmica sa pištoljem ali je on otišao.
Imala je dugu plavu kosu i jako velike grudi, što ja znam, možda sedmicu.
Zaboravila sam ga brzo ali još godinama sam rješavala osjećaj manje vrijednosti uzrokovan postojanjem umjetnih plavuša sa velikim sisama.

A zašto? Zato što mi nitko nije rekao da se prestanem uspoređivati sa drugima! da smo svi na svoj način prekrasni, dobri, vrijedni, bez obzira na opseg grudi ili brzinu šuta, ili broj golova …
Kužite? Jer ponekad stvarno izgubimo. . Ponekad se dogoditi da imamo nerealnu sliku o sebi i mislimo da možemo mnogo toga što realno zapravo nije moguće. Ponekad je drugi tim spremniji, uigraniji. Ponekad nemaš sreće jer lopta je okrugla.
Ponekad muškarci ne biraju mozgom. Jednostavno - izgubiš.
Onda sjedneš, sabereš se, shvatiš gdje si fulao i ideš dalje.
20 godina poslije, najbolja prijateljica ti je almost plavuša i ima velike grudi, što ja znam, možda sedmicu.
(Nemojte me tražiti broj, ne zanimate ju.) I imaš kraj sebe muškarca koji voli crnke.

Da završim.
Možda bih davno prije, prije nego sam imala djecu, napisala nešto tipa da život nije sladoled i da je bitno naučiti dijete podnijeti poraz jer, na žalost, živimo u svijetu koji voli pobjednike i mora se naučiti dostojanstveno gubiti.

No, sad ja ovako sa Filipom radim.
Kada je situacija akutna, kao jučer poslije finala, suze i bijes, suosjećam s njim, dopuštam mu da pokaže ljutnju,
i ukazujem mu na neke segmente u kojima je bio bolji od drugih.
Smatram da se mora suočiti sa svim svojim prednostima i nedostacima, prihvatiti ih i raditi na tome da bude bolji.
Znam da će u životu bezbroj puta biti drugi, ili bez medalje i na to se mora priviknuti.

No ponekad to nije jednostavan proces i treba mu vremena... jer je razmažen jer je preosjetljiv jer je nesamopouzdan i jer je moj.

Pa mu eto, ponekad i dopustim da bude - loš gubitnik.
Pišemo se mah

- 13:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2014., subota

Idemo dalje :)

Posmatraj čovjeka. I ako vidiš da se nikada ne koleba, ne predomišlja, da je uvijek siguran u sebe i da potpuno vjeruje u ono što kaže, i samo u to, da ne zna ni za oklijevanje pred odlukom, ni za kajanje poslije nje - znaj da je taj čovjek kurva ili kurvin sin.
I kloni ga se koliko možeš.
Ovo je Andrić rekao. (Volim Andrića, jako jako).
A ja sam rekla da ću se držati onoga što mi (naj)bolje ide (poezije), i odlučila sam ugasiti blog.
Onda sam se predomislila i odlučila da blog ide i dalje.

Pod novim nazivom i od sada nadalje kao personalizirani zapis jedne mame;
fokus više nije na klub u kojem dečki igraju nego isključivo na njih dvojicu :)

Da se prisjetimo tko smo i kako i zašto smo počeli.

Fran, igra na mjestu stopera, navija za Hajduka, i za Chelsea, najdraži igrač mu je Eden Hazard, koji " nosi broj 10,
igra veznog i ima tak dobre driblinge ".

Filip, igra na mjestu napadača, navija za Dinamo,i Barcelonu i veliki je fan Neymara.
Neymarovi posteri posvuda, screensaver, dres, a i frizuru mijenja kako i spomenuti.

Mama, pametna,zgodna, uvijek nasmijana, visoka vitka plavuša raskošnih oblina 90 -60 - 90, u najboljim godinama, traži formulu kako odgojiti vrhunskog sportaša. O.k. malo se šalim. Kako sve svoje čitatelje osobno poznajem, nema potrebe za opisivanjem.

Kako smo počeli?

Pa mogla bih sad pisati o neospornoj činjenici da je razdoblje od 6. do 14. godine vrijeme najintenzivnijeg rasta i kao takvo,
najpogodnije za stvaranje navike i prepoznavanja potrebe za fizičkom aktivnošću, zbog sedentarnog načina života
(vrijeme provedeno na nastavi, pisanje zadaća i učenje te zabava na kompu ).

Mogla bih reći da zato, što znanstveno je dokazano da redovito bavljenje nekom tjelesnom aktivnošću dovodi do boljeg raspoloženja, bolje prilagodbe okolini, većeg samopouzdanja, boljih intelektualnih sposobnosti te snalaženja u prostoru i životu općenito.

Ali da budem iskrena, sve ovo sam osvijestila puno kasnije.
Počelo je tako što im je otac već za prvi rođendan kupio svakom po loptu i dres Hajduka.
Zarolalo se traje i dan danas :)

Sutra nas čeka završnica Petice, zimskog dvoranskog prvenstva u malom nogometu, za igrače 2002.g. u organizaciji
Nogometnog saveza Županije Bjelovarsko-Bilogorske.

Već danima doma razgovaramo o izvučenim parovima, trenerovoj strategiji, vidimo se s medaljom oko vrata...pali su u drugi plan svi Križarski ratovi, njihovi uzroci i posljedice, kao i stanovništvo i naseljenost Azije, kao i množenje i dijeljenje razlomaka.....pa eto, jedva čekam sutra kraj Petice da se primimo malo i knjige.

Pišemo se mah

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2014., srijeda

Pozdrav

Dragi roditelji, članovi i funovi kluba i naravno klinci, objavljujem svoj zadnji post na ovom blogu koji se gasi.
Od danas moji dečki vise nisu članovi NK Bjelovara pa ovaj blog gubi svoj smisao.

Kad smo prije 6 godina krenuli u nogometnu avanturu, i meni i Franu i Filipu, NK Bjelovar je bio prvi i jedini izbor.
U vrlo kratkom roku smo se aklimatizirali i postali dio ekipe, svatko na svoj način.
Bilo nam je dobro i uživali smo u druženju (svatko sa svojom ekipom).

Odrastali smo i rasli zajedno sa našim dečkima, oni u visine a mi roditelji više u širine,
mijenjali smo trenere, nizali smo poraze i uspjehe, suze i smijeh, gubili živce, ljutili se, vrijeđali suce i tuđe trenere,
sklapali nova poznanstva i prijateljstva, slavili rođendane, nabavljali dresove, plave i bijele majice, pili kave, putovali …

Međutim, u jednom trenutku je drugi klub pokazao interes i ponudio nam da im se pridružimo, na što smo,
stavivši sve pro et contra na stol, na kraju i pristali, mislim da je u ovom trenutku tako najbolje za Franov i Filipov nogometni razvoj. Tko zna? Vrijeme će pokazati. Svatko svojem djetetu želi najbolje, pa tako i ja.
U svakom slučaju, iz NK Bjelovara su nam poručili kako su na vrata kluba uvijek otvorena, i to je lijepo za čuti, rastajemo se u prijateljskom tonu, i to ostavlja otvorene mogućnosti za razne kombinacije u budućnosti.

Za kraj, zahvaljujem svim dječacima s kojima smo igrali u ovih 6 godina, zahvaljujem svim trenerima koji su nas vodili od vrtića do danas i naučili igrati nogomet, zahvaljujem roditeljima na zajedničkim trenucima.

Nemojte što zamjeriti ako sam bila ovakva ili onakva, ja vas sve pozdravljam, želim Vam svima puno uspjeha, kako u sportskom, tako i u svakom drugom pogledu, i vidimo se već negdje na nekom igralištu sa ove ili one strane. :)

Mama Vera

wave

- 09:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.11.2014., utorak

The end

Završen je jesenski dio prvenstva, I.HNL Sjever u kategoriji U12.

NK Bjelovar se, sa ostvarenih 15 bodova ,nalazi na 8. mjestu, 8 poraza i 5 pobjeda te gol razlikom 26 : 27.

Ukupni poredak:

1. Varaždin
2. Međimurje
3. Archea Čakovec
4. Mladost (Ž)
5. Slaven Belupo
6. Polet (SMNM)
7. Virovitica
8. Bjelovar
9. Križevci
10. Novi Marof
11. Koprivnica
12. Varaždin-ŠN
13. Varteks
14. Podravina

Igrali za NK Bjelovar 2002:
Đorđević, Franković,,Janković, Ljevar, Kunštek, Sučić, Kliček Filip,
Kliček Fran, Petak, Podravec, Kajtazi, Lalić, Šain, Crnčić, Palijan, Sabolić,
Matoš, Lovrić,Kirin.
Trener: Momir Ljubić

Čestitke i sretno svima dalje!
wave

- 09:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.