*križa prošlost*
Uvjek sam mislila, a i znala da ću ovako nekako završiti. Ovisna o svojoj nadarenosti, za koju sada nitko nije mario. Sada više nisam bila ona koju su svi tražili da im napiše pjesmu kako bi je poklonili partneru, da ih naslika drugačije od ostalih, da im donese štivo koje će im razbistriti misli. Sada sam bila onoj kojoj su u već ofucanu kutiju gitare ubacivali pokoji novčić. Tek toliko, jer im je glazba ušla u uho.
*boja prekriženo*
Sada sam bila, kako bi to ona rekla, ulični umjetnik. Sada sam bila nitko. Prije, dok sam imala krov nad glavom i majku, svi su mi proricali sjajnu budućnost jer sam nadarena.
*zaokružuje što je važno izbrisati*
Hodam pustom ulicom i guram nekakav kamenčić za sobom vukući kofer i na ramenu gitara. Jedino što mi je ostalo. Kofer, pun uspomena i jedino mjesto gdje sam ih mogla sačuvati, uz moje srce. Kada se okrenem naprijed nevidim ništa, nevidim tu bajnu budućnost. Bojim se. Bojim se budućnosti. Bojim se da ću izgubiti i ovo malo što imam.
*izpušta suzu na sve to*
Charlotte Nathalie Darfin
