Fides Marija

subota, 27.02.2016.

Usne mi čeznu za trenutkom kad će ti reći najdublje tajne,
ali moju dušu je strah da joj se ne bi nasmijala, moje srce je strah da ne bi okrenula glavu i nevinu ljubav otpisala. Zato u vanjštini svojega bitka sam se smijem i sam sebe otpisujem, sve to u šali sa čudnim osjećam boli tješeći se kako ne odustajem.

U stvari sve je to jedan trik kako bi svoje misli zavarao i živio
mirno, ali i to je sve jedna varka, jer kad nema tebe tu kraj mene ja nisam živ. Moje najljepše riječi čeznu da dođu do tebe, da ti kažu manjkavim jezikom čovjeka na milijun načina volim te,
ali i sve te riječi bi bile ništa kad ja ne pronalazim pravu za objasnit koliko ljubim te.

Sve u meni drhti od straha kako ćeš mi kazati da ne osjećaš isto
i mada već sad znam kako je to gorka čaša, ja se trudim svim snagama poraziti tu stvarnost pijući čašu mašte koja me vodi na mjesto gdje se volimo. Nemam ti ni ništa grubo reći, makar su se sve rane otvorile i krv žaljenja ne prestaje teći, ili je to zato jer me samo jedan slučajni susret s tobom na tren izliječi.

Ovaj svijet je pun ostvarenih bola a neostvarenih ljubavi,
volio bi kad ti princezo nikad to ne bi morala živjeti.
Mogu reći kako najviše čeznem da budem tu kraj tebe gdje si ti,
ali se bojim da bi ostao njem, ma srce bi mi iskočilo od ljubavi koju ima za tebe.

Možda zato u blizini tebe uvijek ispadnem nespretan riječima, ipak srce je jače od pameti, a ja se i danas zatrpavam raznim glupostima samo da ne mislim o tebi. Svjestan svega uzimam na sebe svoju bol samo kako bi ti bila slobodna, a u trenutku kada vidim da je duša duše moje radosna mene će isto osloboditi
i biti ću sretan znajući kako je s tobom netko tko čini da budeš sretna.

Možda najviše od svega čeznem da te zauvijek zaboravim,
ali kako zaboraviti najljepši cvijet što postoji, koji je blaženije ne ubrati, već jednostavno nježno milovati i neznatno mirisati.
Čeznem za tim ali se ne usuđujem jer ne želim da pomisliš
kako moje oko kukavički bježi na druge. Zato žudim za tvojom blizinom makar mi samo jedan tvoj pogled čini da moja bol bude vječno tu, u nedogled.

<	veljača, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29

Veljača 2016 (1)
Prosinac 2015 (1)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Listopad 2013 (1)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (4)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)

Komentari da/ne?

Gospodin Spasitelj prozbori svetoj Ruži Limskoj i neusporedivom uzvišenošću reče: ’Neka svi znaju da milost dolazi tek nakon iskušenja, i neka razumiju kako je nemoguće dospjeti do vrhunca milosti bez tereta poteškoća. Neka shvate da mjera darova raste usporedo s posvećenjem napora. Nek se ljudi boje da ne zalutaju i ne pogriješe. To su jedine prave ljestve za raj, i bez križa nema puta kojim bi se mogli popeti do neba.

Bog je ljubav. Međutim, ljubav se može i mrziti tamo gdje zahtjeva da se iziđe iz sebe kako bi se sebe nadišlo. Ona nije romantičan osjećaj ugode.
Otkupljenje nije wellness, kupanje u samodostatnosti, nego oslobođenje od stanja zatvorenosti u vlastito 'ja'.
(Djetinjstvo Isusovo, str. 98-99)