| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
|
U životu ti se sve dogodi kad se najmanje nadaš. I lipe i ružne stvari. Bubanj se vrti: trudnoća, bolest, dobitak na kladionici, smrt, ljubav... Zavisi šta će te danas dopast. Ne znan bi li se zbog toga tribala bojat ili se veselit. Ali kakav bi mi bija život u strahu? Zato biran iz izloga broj jedan i uziman veselje za lipa iznenađenja koja mi život nosi! Zahvalna Fibra... (momku zakuca posal na vrata) |
|
Jučer mi je triba bit ispit. Imala san hrpu nervnih slomova, naleta panike i slično. Inače nisan takva, rođena san skulirana, na ispit iden sa smješkon, mrtva ladna, naoružana manjkavin znanjen, jezikon i parolon SnađiSeDruže. Prođeš/padneš, neš ti, drugi put će bit bolje. Jedna san od onih šta se tješi da je zdravlje puno važnije od položenog ispita (šta nije?) i slipo virujen u onu da nije škola zec. Baš jučer je jedna cura komentirala kako se ne sića kad je izašla na ispit bez da ga je dobro spremila, a ja san se zamislila jesan li uistinu ikad baš ono spremila ispit kako Bog zapovida. Hm... Kako san odlučila stat na kraj glupon faxu, obračunat se sa svojin četrdesetin ispiton i upisat napokon taj drugi dio parcijale četvrte di san zapela iz čiste linosti i neodgovornost (da, ta sam!), panika je bila normalna pojava s obziron da je ispit bija spremljen u najmanju ruku klimavo i da mi je budućnost ovisila o dvičici. Srića šta oduvik iman više sriće nego pameti i šta mi Bog uvik odškine prozor kad se katancima zaključaju sva vrata, pa je ispit odgođen za ponediljak. A mučilo me i kako ću, kad napišen post o indexu bogatijem za položeni ispit, izgubit omiljene komentatorice koje tu svraćaju isključivo zbog vijesti o mom obrazovnom uspjehu (abecednin redon: beštijica, demjan i zvončica). Međutim, nije svako zlo za zlo, ili je u ovom slučaju prikladnije reć nije svako dobro za dobro? :)) |
|
Zasitila san se grada. Izlasci mi ne padaju napamet. Kave po kafićima odradin na silu. Tlaka mi je prometna gužva. Mrzin šta me ujutro budi zvuk auta. Ni obilazak shopping centara mi ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo. Sve to minjan za komad prirode ili đir uz more. Ja, dite asfalta. Tako mi je nakon svakog lita. A jesen u prirodi je nenadmašno bolja od lita. Obožavan jesen. Za vikend smo bili do moje vikendice. 2 dana su me preporodila. Planiramo nakon mog ispita opet otić na otok kod njega. Malo se odmorit. Nas 2 neradnika, pazi ti. Dignit se rano, otić s njin skupit mriže, veselit se ka malo dite ako ima ribe, očitat ih, marendat, radit sitne poslove oko kuće, kuvat, ubit oko nakon obida, otić bacit mriže, slušat njega kako doživljava nervne slomove jer ne znan- ne veslat, nego niti držat vesla, večerat, napravit đir i leć. I sutra opet sve ponovit. Koji su to gušti! A mozak lebdi, ne misliš na ništa, nemaš problema, niko te ne nervira. Osim on mene, a ja njega. Ali tu dozu nerviranja odma potpisujem! Jebote, ostarila san... (da se zabrinen?) |
|
Mačak moj, bliži se rođendan tvoj. Želin ti puno zdravlja, ljubavi i sriće, a i eura pune vriće! Želin ti svu sriću ovog svita, da ti sve cvita. Želin ti sebe cili život, u svakon trenu, kraj tebe, sve druge ko jebe! -ovo će ti se posebno svidit, ka lud si ako prođe momenat bez se vidit :) Sunce sja, volin te ja. Doduše, sad je već noć, ostavi film, vrime je za u postelju poć. Past će valjda i rođendanski sex, kratki, ali slatki, žestoki, na ex! :) Ljubav si života mog, svjedok mi je sam Bog. Znaj, meni je to-to, šaljem poljubaca sto! I za kraj, Happy Birthday u stilu Marilyn Monroe! |
|
Odgodit ću ispit. Opet. Jer nisan naučila. Opet. Jer mi fali vrimena. Opet. Šta znači da san kasno počela spremat ispit. Opet. Uvik odgađan učenje. Kad napokon počnen svatin da nije 5 do 12, nego da je 12 i 5. Ili još gore, da je 12 i 25. Uvati me panika jer nema šanse da stignen niti proć sve skripte. One najsažetije, naravno. Poludin. Iman grižnju savjesti. Vratila bi vrime. Ali ne ide to tako. Pa mi padne napamet da postoje odjavnice. Blažene odjavnice. Ispočetka mi ta pomisao ne legne. Odbojna mi je. Vrlo kratko. Poslin mi više i nije tako mrska. A onda je zavolin jako, najjače. I onda smo ja i odjavnica najbolje prijateljice. A s obziron koliko se godina družimo, nije ni čudo. Moje nerviranje oko ispita je burno, ali kratkotrajno. Izbacin negativnu energiju i restartana krećen dalje. After all, tomorow is another day! |
|
Dakle, da se osvrnem, proša mi je rođendan. Nije da mrzin taj dan, nego mi je bezveze. Uopće nije neki dan bez kojeg ne bi mogla u životu. Totalno isforsiran dan. Možda i najgluplji dan u godini. Ustvari, drugi najgluplji. Gluplji dan od rođendana je samo doček Nove godine. E njega mrzim! Srića da je samo jednom godišnje. Moje traume vezane za rođendan traju vjerojatno otkad znan za sebe. Još od malih dječjih zabava baziranih na sendvičima, sokovima i slavljeničkoj torti. I na pozivnicama. Ja san, naime, znala pisat pozivnice, ali tako da na svaku napišen različitu uru okupljanja kako ne bi doživila nervni slom kad svi dođu skupa i navale na mene u isti tren sa poljupcima i darovima. Tad nastupa i najgori momenat rođendana: otvaranje poklona, sve oči uprte u mene i očekivanje moje reakcije. Eto problema! Beštijica će potvrdit da je uz kisele izraze lica, lažna i nevješta uvjeravanja da mi se dar sviđa, izraze nevjerice i očiglednog šoka, znalo bit i suza kao reakcija na pokon. Jednostavno se ne mogu suspregnit i fino nasmiješit. Jebiga. Sa Beštijon san problem riješila, ona mi tako već godinama donira fleksibilnu sumu para, pa si poklon kupujem sama. To se zasad pokazalo kao najbolje rješenje. Problem oko rođendana je i njegovo slavljenje. Pozivanje prijatelja i poznanika. Sranje. Kako zvat jednog, a drugog ne. Šta ko voli jest i pit. Ma daj, na svoj dan ugađaš drugima. Satareš se i paziš kako se ko snaša. I ka taj dan si baš ti u centru pažnje. Je, sigurno! A meni to uopće ne paše. Vjerojatno zato što ja ne želim taj dan bit u centru pažnje, ali sve ostale dane u godini želim! Malo je reć da je rođendan dan u kojem se ne snalazim. Znan bit nadrkana, razdražljiva. U svakom slučaju ne gine mi bar par suza. Ne znan zašto, valjda posljedice tih stresova iz ranog djetinjstva. Uglavnon, priživila san ga i ove godine! S blagon i kratkotrajnon depresijon. Bez većih posljedica. Ja i Momak sami. Daleko od svega. Svidilo mi se. Ubuduće to prakticiran. |
|
Okej, znan da tjedan ima 7 dana, ali ovaj moj se bokun produžija. Na 12 dana. Ne bunin se, da se ne bi krivo razumili. I ne bi se bila još vratila da nije jebenog ispita u ponediljak. Ispit... mrzim ispite! A najgori dan za ispite je ponediljak. Jer nedilja je sam po sebi dosadan i depresivan dan, samo još knjiga fali i onda je to dan idealan za samoubojstvo. Kojem ne naginjem, niti san ikad naginjala, ali samo kažem, da slučajno jesam, moj dan De bi bila baš nedilja. Vjerojatno baš nedilja pred ispit. I to ispit koji je u ponediljak u 8. Za ne falit, ovaj ispit je baš u 8! To je druga najgora stvar za ispit. Mrzin ispite ranon zoron jer san od onih koji za zadnji dan ostavljaju sve osim uvoda u knjizi i koji uče noću, a kad ti je ispit u uru kad se kokoše bude i pivci kukuriču (utjecaj sela vidljiv!) onda nemaš baš vrimena za ubit oko, a i noć je kratka. Volin odspavat bar malo, u protivnon san nesuvisla. I bolje znan ako odspavan, nekako se kockice poslože. Ako ima sriće da se ima šta slagat! I tako se, vidin ja, cili svemir urotija protiv mene... A samoubojstvu nisan sklona, kao što rekoh, tako da mi nema spasa, nego knjigu u ruke. Jesan li već rekla da mrzin knjige?! Međutim, mislit ću pozitivno: ja to mogu! Ja to mogu, ja to mogu, ja to mogu, ja to mogu, ja to mogu... |