VUTRA RULZZZZZZZZ

27.04.2006., četvrtak

SAVRSENO LIJEPO A OPET TAKO RUŽNO I ISKVARENO

Gledam. Divim se. Plavetnilo koje se prostire predamnom i nudi mi tisuće i tisuće pitanja, a još više odgovora....sve sažeto samo u dvije točkice na licu. Oko. Jedno....pa drugo. Savršeno raspoređeno, oblikovano, oslikano... Prizor toliko zapanjujuć da jednostavno mora ostavit neki trag. Trag. Nema ga. Osjećaj. Zaboravljen. Suza...skrivena. Duboko u tom svemiru...promatram, ali ne uočavam. Gledam ali ne vidim. Zapravo, uopće ne razumijem. Smijem se...a duboko vidim tugu. Nemar, nepoštivanje, osamljenost, depresija, želja za nestankom....zapravo, želja za ničim...tup pogled. Usljeđuje grohotan smijeh koji prikriva surovu stvarnost. Neotkrivena tajna....želja za istinom. Duboko je istina i teško je doći do nje... Osjećaj koji ne želi izaći na vidjelo.... Ne vidi da treba pomoć. A ja stojim bespomoćno i još uvjek promatram. Zašto i kad se najgore osjećaš, ne priznaš?! Ne ustaneš i ne kažeš da ti je teško...zašto? Tup pogled koji nema granicu. Obzor promatranja je neprocjenjiv....želja, vjera, hrabrost teško se naziru u tom kaosu sijena ....kao savršeno čisto nebo...bez ijednog oblaka a odjednom usljeđuje nevrijeme. Stojim i divim se ljepoti....ali opet se sjetim svega ispod površine. Misao mi ode dublje pod vodu...a tamo...opet isto. Crno. Crno. I iznova crno...te tako do u beskonačnost. Laž ili istina. Više nije bitno. Umorni i teški kapci padaju. Baš kao i baršunasti zastor koji zatvara pogled na posljednju scenu, pada i posljedni zid između stvarnosti i sna. Boli li to?!? Jako....

- 18:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>