VUTRA RULZZZZZZZZ

23.03.2006., četvrtak

Izgubljeni slučaj

Jednog liojepog toplog dana rođen je mali Martin. Oduvjek je bio nestašan dječak. Kada bi se ostala djeca u vrtiću grupno igrla on bi za to vrijeme bio odvojen od svih njih te je u svom malom i još neotkrivenm svijetu kovao planove kako da zajebe nekog drugog. Volio je zezati djevojčice ali je volio i izazivati dječake. Kada je prvi puta krenuo sam u dućan, ukrao je žvake. Mislim to je bilo sa 4 godine, tako mali, nevin, neiskvaren, a opet tako pokvaren i perverzan. Perverzan ne znači samo sexualno izopačen um, već i obično prosto ponašanje se može nazvati perverzijom. Jer ovo je bilo podmuklo i ružno. Bio je sretno i veselo djete. Roditelji su mu bilo prosječni građani, nisu se razbacivali novcem,a opet su si mogli svasta priuštiti.Kada je krenuo u prvi razred, već su tada primjetili da če biti teškoga karaktera. Bio e omiljen u razredu jer je bio zajebant,ali opet su mnogi strijepili od njega jer je bio veoma agresivan i bezobrazan. Do 5. razreda marljivo je učio i kao svaki drugi njegov vršnjak, igrao je igrice, odlazio na igralište, tu i tamo se i potukao sa nekime al sve se činilo još poprilično normalno. No u 5. razredu nastaju problemi. Prva markiranja, prve jedinice, nezadovoljstvo roditelja. Nekako je i sam osječao taja pritisak, novi predmeti...on je ipak još bio djete koje je žudjelo za igrom. Nije si želio priznati da sada počinnju velike promjene za njega. Kako je bio jedinac mogao je dobiti sve što je željeo. Roditelji ga nikada nisu pretjerano maltretirali sa nikakvim aktivnostima. Mogao je sam odlučivati što želi. U biti, imao je sve predispozicije za nekakvu lijepu budućnost. U 6. razredu počinje paljenje prve cigarete. Nedugo zatim je sa svojom skupinom prijatelja nabavljao od starijih frendova alkohol...bili su fascinirani osjećajem koji izazivaju opijati. Uživao je u tom nekom osjećaju nemogućnosti kontroliranja svojih pokreta, govora a i samoga razmišljanja. Živio je jedan idiličan život ali opet je nekakva tuga i praznina rasla u njemu. Bio je često bijesan na samoga sebe zbog neuspiješnosti riješavanja zadataka te se počeo "samokažnjavati". Zajedno sa frendovima bi znao sjest kod nekog u sobu na pod. Zavukli bi glavu u plastičnu vrećicu napunjenu ljepilom,pa bi to uvlačili u sebe sve dok im suze na oči nebi navirale. Te tako omamljeni posezali bi za skalpelima, žiletima ili sličnim stvarima i rezali se duboko. Adrenalin bi im erastao u krvi do maximuma kada bi gledali kako tamno crvena krv izbija iz njihove nježne kože, te se sljeva niz njihove tanke ručice i na kraju kaplje po podu. Ujedno ih je to činilo i uzbuđenim. Bio je to mix osjećaja kojeg nisu posve razumjeli...i tako su onda ostajali zajedno do sitnih jutarnjih sati,ponekad ispijajući uz to jeftino vino ili pivu i pušeći cigarete. Roditelji nisu ni slutili u što im se zapravo dijeca pretvaraju...tu nije postojao ni tračak sumnje da im se vlastita djeca pretvaraju u male propalice. Vraćanje sa imformacij redovito bi završavalo svađom. Martin bi bio poslon u sobu, u kojo bi tako satima poslje znao sjediti prekriženih nogu na krevetu te slušajući ivku roditelja koja je dopirala sa kata niže:"Ti si kriva jer mu sve dopustiš!!" ili "Zašto ne sjedneš ponekda sa njim i ne razgovarate o njegovim problemima!!" i slična sranja. Nakon nekog vremena, kada mu je to već postala svakodnevnica, on je otupio. Više mu nije bilo važno šta će mu roditelji reći, ili kakvo mišljenje imaju njegovi profesori. Živio je samo za prijatelje, a tako nekako su se i oni osjećali...valjda su se zato tako dobro i slagali. U osmom razredu već im je poimanje svijet bilo mnogo različitije no što je to bilo u drugih vršnjaka. Tada je on bio već prava faca. Znali su da je problematičan učenik te su baš zbog toga bježali limači na hodniku pred njim. Nakon što bi mu škola završila sa još nekim frendovima bi malo halao šicu, te bi na požarnim zamotali frulu i slali je u krug. To je tada već bila dobro ufurana igra. Travu su nabavljali za male novce od godinu dana starijeg frenda. Često su odlazili i po dućanima te u njima krali alkohol ili neka druga sranja...nije ih bilo briga za sutra. Živjeli su za cugu, frulu, pljugu i dobru zajebanciju. Godina im je brzo pošla, nisu žalili z time što uskoro kreće svatko od njih novim nekim putem jer su znali da ih nište neće razdvojiti te a će se i dalje nastaviti viđati. Prvi razred je završio sa donekle zadovoljavajućim uspjehom u jednoj prosječnoj gimnaziji. Većina njegovih prijatelja nsu upali u gimnazije zbog premlog broja bodova. Te su se tako nastavljali viđati i dalje. Svaki njihov izlazak bi se svodio na ispijanje cuge, pušenje trave i oićnih cigareta. Probleme je lako sakrivao od staraca jer tako i tako nikada nisu previše pazili u kojim se krugovima kreće...praktički bio im je jedino važan njegov uspijeh u školi. Njemu je dopizdilo da bude dobar i da se pravi nevin pred starcima jer je u dubini duše znao da će svaki tren eksplodirati. Noću je znao sam izaći kroz terasu van i tako bi satima lutao, nije ga bilo briga kamo, samo je želio nakratko ostati sam sa sobom....Dani su prolazili, a njegov je život propadao. Krajem prvog razreda jedan od boljih frendova se upucao. Bio je to tešk udarac za njega. Tako nenadan. Tako hladan. bilo mu je žao,a li trava i alkohol su radili svoje. Uskoro je svaka uspomena na prijatelja bila uništena, zakopana...drugi it reći razred jedva je prošao...nezadovoljstvo u njemu je raslo i raslo. U četvrtom razredu bilo je gotovo neizbježno da ne krene na teže droge. Bio je slab i neodlučan. Sve učestalije svađe među roditeljima su ga dovađale do ludila. Tada je tražio utjehu u nečem jačem. Tada mu se ponudila opcija da krene na bijelo. Znao se navuč ko svinja, i on i frendovi...jedva bi kasnije znali za sebe. Obožavali su osjećaj neosjećanja...to ih je činilo jačima. Mislili su da im tada nitko ništa nemože, bili su močniji...alo to je bila sve čista iluzija. To je bila iskrivljena percepcija istine i poimanje stvarnosti. Sa nepunih osamnaest godina, kada je tako lutao uokolo sa jš dva prijatelja, završili su na drugom kraju grada, kako su tmao završili ni sam Bog nije znao. I tako mrtvo pijani i ukominrani našao ih je jedna pametan momak. Bilo mu je oko 24 godina. Nije bio sam. Uz njega je stajao još jedan stariji muškarac, već pročelav. U očima im se vidjela prijevara, pokvarenost. Posegnuli su nerazmišljajući za Martinom koji je sklupčan ležao na podu. Nije bio svijestan što mu se događa, samo je znao da mu je taj događaj zauvijek obilježio život. I tako bespomoćan je ležao u jednoj šumi na podu, odvojen od prijatelja, obitelji i svijeta i vremena kojemu je on pripadao. Oko njega su se sada brzo kretala dva momka koja su ga i bila strpala u auto i tu dovezla. On nije znao što od njega žele no oni su imali jasnu viziju koji če biti njihov idući korak. Vatom natopljenom alkoholom su prelazili po njegovoj neiskvarenoj mekoj koži na trbuhu, dok je drugi dezinficirao skalpel i pripremao se za prvi rez. Sve je on to vidio,ali tada je bilo prekasno da učini nešto od sebe...da se vreti kući. Tako je samo još u sebi moao vrtiti posljednje riječi koje je želio uputiti prvenstveno roditeljima a zatim svima drugima kojima je nanio štetu. Suze su mu tekle niz lice,a da toga nije bio ni svijestan, ponovno se želio samo na tren vratiti u majčino nručje u kojemu mu je bilo tako toplo i nježno. U svoj krevet u kojemu mu je bilo tako udobno. U svoje društvo u kejemu je osjećao neopisivo zadovoljestvo...bilo gdje samo dalje odavde. I tad se to desilo. Osjećao je hladan rez kako ga probija. Kako ga boli. Oči je čvrsto stisnuo i ispustio je nekakvak tupi tihi uzdah. Sve mu se zacrnijelo. Tada mu je bilo sve jedno di se nalazi i sa kime. Tada više nije imao nikakvih želja. Tada je našao viječni mir....tada je bio njegov kraj. Tijelo mu nikada nije pronađeno i njegovo ime je sad samo ostalo zapisano u policijskom dosjeu pod nerješene slučaje.....

PLIZZZZZZZZZZZZZ KOMENTIRAJTE.....BRIJEM DA MI JE PRIČA FAKAT DOBRA...KISS

- 20:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31