utorak, 25.12.2012.

Image and video hosting by TinyPic

Music LP-Underground - #104

Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 01.01, 2013 u 19:10 sati


Buena Vista Social Club




Veceras, u prvom danu nove godine, cemo odradit jednu laganicu.

Ry Cooder i njegov projekt “Buena Vista Social Club”!

Budite s nama u utorak, na valovima Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija Music LP-Underground!

1996 godine, Ry Cooder je bija pozvan da posjeti Kubu, tocnije Havanu.
Razlog poziva je bija snimanje jednog fuziskog projekta.
Naime, Nick Gold, producent World Circuit Recordsa je planirao snimiti kolaboraciju dvaju muzicara iz Malija i Kubanskih, lokalnih muzicara.
I onda se umisao prst sudbine.

Naime, dvojica muzicara iz Malija nisu dobili vizu za Kubu, a Ry Cooder je vec bio u Havani.
Incijativan po obicaju, Cooder dolazi na ideju da snimi orginalnu muziku Havane tog doba, dakako sa lokanim muzicarima.
Od kubanskog djela embrija nesudjenog sastava, Ry uzima sve voljne za suradnju, te prosiruje glas Havanom da trazi muzicare za snimanje.

Bez da ulazim u detalje, samo da kazem, ekipa se brzo okuplja, te ulaze u EGREM studio u Havani.
Kako je studio nacionaliziran pocetkom pedesetih, tako je i oprema ostala ista.
To je dakako pridonjelo ukupnoj zvucnoj slici, dajuci joj onu starinsku patinu.

Album sa cetrnaest pjesama biva snimljen za sest dana.
Dakako, najpoznatija tema koja je bila snimljena tog puta je "Chan Chan", za koju je Cooder rekao da je "the Buena Vista's calling card".
Nastojeci sto vjernije ocuvati izvorni oblik zvuka, zahvaljujuci arhaicnoj opremi studija, Cooder se ovom prilikom namece kao jedinstvena licnost u show bussinessu.
Naime, pored produciranja, sviranja i cjelokupne organizacije, Cooder dobiva titulu zastitnika i konzervatora latino zvuka Havane, koji nedugo nakon toga zapljuskuje cijeli svjet.


The Buena Vista Social Club je u stvari bija member klub u Havani.
Klub je bija centar muzicke aktivnosti, postajuci tako meka popularnih muzicara.
Naime, skoro 30 godina u njemu su se susretali svi moguci muzicari, kojima je zajednicka crta bila ljubav prema latino-americkim ritmovima.
Dugo nakon njegova zatvaranja mit je zivio i pozivio dovoljno dugo, da Cooder nije imao neki teski zadatak, kad je pronalazio ime za projekt.

Po izlasku albuma grupa pobire neocekivane lovorike, a svjetsku pozornost skrece na sebe nakon koncerta u Carnegie Hallu u New York Cityu, kojom prilikom se snima dokumanterac.
Film biva nominiran za Oskara, te isto tako, pobjedjuje na Festivalu Europskog Dokumentarnog filma.


Buena Vista Social Club - Chan Chan
Buena Vista Social Club - De Camino a La Vereda
Buena Vista Social Club - El Cuarto de Tula
Buena Vista Social Club - Pueblo Nuevo
Buena Vista Social Club - Dos Gardenias
Buena Vista Social Club - Y Tu Que Has Hecho?
Buena Vista Social Club - Veinte Ańos
Buena Vista Social Club - El Carretero
Buenavista Social Club - Candela
Buena Vista Social Club - Amor de Loca Juventud
Buena Vista Social Club - Orgullecida
Buena Vista Social Club – Murmullo
Buena Vista Social Club - La Bayamesa


Ekipa je snimila jos jedan album i potom se osula.
Ali najbitnije u svemu ovome, je cinjenica da je Ry Cooder uspio u svom naumu.
Spasio je od zaborava kubansku verziju latino muzike.

Ovom prilikom bi zelija istaci nesto sta se vjerovatno malo zna.
Naime, kako se latino muzika kao posast razlila zemaljkom kuglom, sa njom je krenija izraz “salsa”, koji je kao determinirao ovu muziku.

Ovaj su izraz svi muzicari jednoglasno odbacili, cak sa gnusanjem, jer salasa na spanjolskom jeziku ima sasvim drugo znacenje.
Nazalost, zapad, koji je toliko sklon katalogiziranju, uporno, dan danas, upotrebljava ovaj pohabani i nadasve neadekvatan izraz.

Nakon razlaza banda, naredali su se solo albumi sudionika, tako da je na kraju ispalo, da je "Buena Vista Social Club" postao nesto kao kisobran koji je natkrio cjelokupnan pravac.
Dakako, ne smimo smetnuti s uma, da je "Buena Vista Social Club", isto tako, postao sinonim za “Zlatnu Epohu Kubanske muzike”, koja pokriva razdoblje od tridesetih do kraja pedesetih godina proslog stoljeca.

Koja je bila daljnja sudbina ove ekipe?
Na to pitanje i nije tesko odgovoriti ako se zna da su svi manje vise redom imali vise od osamdeset godina kad im se “desila” svjetska slava.
Ultimativni posjetioc je poceo kucati lagano na njihova vrata.

Prezivljeli iz prvog vala ovih posjeta, osnivaju novi band Orquesta Buena Vista Social Club, nastavljajuci tradiciju prethodnog.

Prije samog kraja emisije, par zanimljivosti.
Na albumu “Beuna Vista Social Club” se pjavljujei Cooderov maloljetni sin i to u ulozi bubnjara i prekusioniste.

Pored sviranja i produkcije albuma, za svoj angazman na ovom projektu, Ry Cooder je platio $25000.
Naime, lokani americki sud ga je osudio na tu kaznu, jer je svojim radom prekrsio embargo koji su Amerikanci nametnuli Kubi, jos na pocetku sezdesetih godina proslog stoljeca.

I posljednja crtica.
Nakon svjetskog uspjeha grupe, ovaj su sastav na Kubi nazavali "Los Superabuelos", ili u prevodu, “Super-Djedice”

Sam Ry Cooder je jos neko vrijeme ostao u ovim vodama, da bi zatim ponovo, po tko zna koji put, krenuo nekim novim stazama.
Taj ce put biti opisan u jednoj od sljedecih emisija.

Eto!

Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming



A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link:

Music LP-Underground



Feta

- 19:30 - Komentari(0) - Isprintaj

utorak, 18.12.2012.

Image and video hosting by TinyPic

Music LP-Underground - #103

Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 25.12, 2012 u 19:10 sati


The Jethro Tull – “Christmas Album”



Priblizava se Bozic.
Svuda oko nas razljeva se ljigava praznicka muzika, otrcana do boli i prozirna do srzi.

Stvorena da pobudi osjecaje koji, ne da oplemene duse, vec da isprazne zepove.

Ikonografija i nametnuti potrosacki mentalitet, stvoreni tokom svih ovih godina, ne dozvoljavaju nikome luksuz skromnosti, a da smijurija bude veca, sam blagdan bas to propovjeda.

Sve sile potrosackog drustva su upregnute da se izvuce sta vise skuda iz sve plicih zepova podanika ovog feuda, kojeg zovemo drzavom.
Isto tako, kao sta je toliko ocito, Bozic je prilika za beskonacnu reciklazu prezvakanih medijskih standarda i grebanja po samom dnu kreativne barustine.

Veceras necu nista od toga prezentirati.
Isto tako, necu govoriti ni o grijehu crkvenih struktura u Hrvata, necu ni o vladi koja nema muda da bobu kaze bob, a popu pop, necu nista od svega toga.

Za razliku od ljigavih Bozicnih prigodnh albuma i pjesmuljaka, imati cete priliku za jedinstveni dozivljaj.
Dozivljaj koji se samim svojim cinom postanka izdvaja kao svjetla iznimka u medijskom mraku praznicke beskrupuloznosti i pohlepe.


Budite s nama u utorak, na valovima Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija Music LP-Underground!




Jethro Tull su dali sebi na volju i napravili ono sta prije njih nitko nije.
Stvorili su potpuno novi album posvecen Bozicu i nazvali ga, a kako drugacije nego, "Christmas Album".

Za razliku od svih svojih Bozicnih prethodnika, ovaj album nosi svoju karizmu i poruku, te ujedno budi nadu da sve sta vezano za ovaj dan, ne treba istovremeno biti licemjerno, ljigavo i nadasve beskrupulozno.

O samom albumu nebi nesto posebno.
Sama bit njegova postanka ga determinira i donekle omedjuje.
Ali ovom prilikom, to ne predstvlja nikakav minus, dapace, iskoraknuvsi van utabanih blagdanskih izdanja, Jethro Tull jednostavno donosi svoje vidjenje bozicne muzike.

Pored novih, na albumu se naslo par obrada starih tema.
Obucene u sasvim novo ruho, umivene friskim aranzmanom, “Bouree” i “A Christmas Song” zvuce kao da su skladane bas za ovu priliku.
Ostatak albuma, Jethro Tull u svom klasicnom, praznickom izdanju.

I na kraju uvoda, samo par rijeci o produkciji.
Ovim albumom Jethro Tull se vraca korijenima.
I to na, hm, doslovan nacin.
Naime, album je produciran staromodno, skoro arhaicno.
Da neznam koje je godine izdan, a bilo je to 2003 godine, mislija bi da je, produkcijski, iz njihove rane faze “Sand Up”-a i “Benefit”-a.
Pogotovo se to odnosi na instrumentale, koji su tim dobili na patini, a jos uvjek zadrzali ranojutarnju svjezinu.
Lipo!

“Christmas Album”je album kojem se ljubitelji muzike vracaju u nekim redovnm razmacima, bez obzira na doba godine, jer album se jednostavno, slusa!
Sta se mene tice, dovoljno!



Jethro Tull - Birthday Card At Christmas
Jethro Tull - Holly Herald
Jethro Tull - A Christmas Song
Jethro Tull - Another Christmas Song
Jethro Tull - God Rest Ye Merry Gentlemen
Jethro Tull - Jack Frost and the Hooded Crow
Jethro Tull - Last Man at the Party
Jethro Tull - Weathercock
Jethro Tull - Pavane
Jethro Tull - First Snow in Brooklyn
Jethro Tull - Greensleeved
Jethro Tull - Fire at Midnight
Jethro Tull - We Five Kings
Jethro Tull - Ring Out Solstice Bells
Jethro Tull - Bouree
Jethro Tull - A Winter Snowscape


Za kraj ove posebne, praznicke emisije, sitimo se bar na trenutak.

Zivjeti u obitelji i biti okruzen ljubavlju, to je privilegija!
Pravo na rad i zivot dostojan covjeka, to je temeljno ljudsko pravo!
Zato i biramo ljude za koje mislimo da ce nam to omoguciti!
I to su neosporne cinjenice, ma koliko se sutjelo o tome!

Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming



A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link:

Music LP-Underground



Feta

- 19:30 - Komentari(0) - Isprintaj

utorak, 11.12.2012.

Image and video hosting by TinyPic

Music LP-Underground - #102

Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 18.12, 2012 u 19:10 sati


Mainhorse – “Mainhorse”



U sljedeci utorak nastavljamo sa drugom emisijom posvecenim inkarnacijama Mainhorsea.

U ovo emisiji cete naci odgovor na pitanje, sta je zajednicko velikim grupama Yes i Moody Blues, sa grupom Mainhorse?

Budite s nama na valovima Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija Music LP-Underground!

Kako smo rekli u prosloj emisiji, povjest banda zapocima 1969 godine, kad klavijaturista Patric Moraz, zajedno sa basistom, Jan Ristorijem, oformljava jednu od najznacajnijih grupa u povjesti ranog progresivnog rocka.
Tog ljeta, naime, dvojac seli iz Svicarske u Englesku.
Tamo pronalaze bubnjara, Bryson Grahama i pjevaca/kompozitora David Kubineca.

Prvobitni naziv novooformljene grupe je bio Integral Aim, da bi uskoro promjenili ime u Mainhorse Airline.
Po samom osnutku su skrenili paznju na sebe, svirajuci muziku, poznatu na Otoku, ali na nacin koji do tada jos nije bija vidjen.
To im je dakako donjelo instant angazmane, te su u tom ranom razdoblju bili predgrupa najvecim zvjezdama na Otoku, grupi Free, Canned Heat i Humble Pie.

Nazalost, i pored toga, bez srama mozemo reci, David Kubinec's Mainhorse Airline je bio veliki sastav, koji jednostavno nije imao srecu pronaci put do sirokih masa iz jednostavnog razloga, jer je bio ispred svog vremena odnosno, publika nije bila spremna za njih!

Sastav je snimio deset tema koje su svjetlo dana ugledale tek nakon 40 godina.
Razlog je bija u srcanom udaru Davida Kubineca, te neminovan raspad grupe.

Ne sjedeci skrstenih ruku, te 1971 godine, Patric Moraz se vraca u Englesku i oformljava novi sastav koji je nasljedio legislativu prethodnika te mu i daje ime Mainhorse.

Mainhorse odmah zauzima svoje mjesto na progresivnoj sceni, te i pored poredjenja na ustrb prve inkarnace, dobiva hvalospjeve i dobre kritike.
Jer, ne zaboravimo, Mainhorse, i sa ove vremenske distance gledano, predstavlja jedan od temelja razvoja ranog progresivnog undergrounda, dajuci svima u okruzenju onu neophodnu infomaciju o smjeru.
Drugim rijecima, Mainhorse uz svoju prethodnu inkarnaciju, defacto predstavlja kariku koja je nedostajala da bi se shvatila evolucija progresivnog undergrounda tog doba.



Nedugo nakon oformljavanja, grupa ulazi u studio te snima istoimeni album. Dakako, kako se i pretpostavljalo, muzika na albumu je nastavak Davidovog Mainhorsea uz dakako, dodatak izrazenije agresivne gitare.
No to nije sve.
Na albumu se osjeca naglasenije prisustvo klasicnih zicanih istrumenata koje daju ugodjaj ranog simfo-rocka.

U drugu ruku, na albumu su se nasle dvije teme koje ce kasnije osvanuti na David Kubinecovom albumu “Geneva Tapes”.
Te dvije teme, “Passing Years” i “Pale Sky” vjerno pokazuju razliku dvaju inakranacija, jer svaka verzija obaju tema nosi onaj svoj specificni pecat.
I dobro je da su bas te dvije teme nasle svoja mjesta na oba albuma, jer jedna zorno pokazuje vokalnu stranu banda, a druga onu instrumentalnu, to jest, muzicku.

I dok “Passing Years” u Davidovoj izvedbi mami suze na oci svojim koloritom i erupcijom emocija i topline, na “Mainhorse” albumu, ta ista tema na jedan hladni nacin pokusava doprijeti do slusaoca.
Dakako, svaka ima svoj adut, ali u ovom slucaju, prevaga je na Davidovoj strani.

Za razliku od toga, tema “Pale Sky” donosi potpuno obrnuti odnos snaga.
Dok se na prethodniku ova verzija valja svojim, skoro pa jamovskim tokom, dobra, ali jos uvjek u okviru albuma, odnosno tema koje su na njemu, dotle verzija na “Mainhorseu” ima sasvim drugaciju strukturu.
Pored agresivnijeg pristupa, u centralnom djelu teme, improzivacija ide toliko daleko da u njoj nalazimo cak i rani King Crimson i Soft Machine.
Ovo dakako treba shvatiti u vidu asocijacije, a ne kao interakcije ili medjusobnog uticaja.
Nadalje, tema na ovom albumu isto tako odskace od koncepta albuma.
Doduse, u tome nije jedina, ali o tome poslije.

Idemo ispocetka sa albumom.
Album otvara tema “Introduction”, komad teske progresive protkan Hammond orguljama i freneticnom gitarom. Ako se pitate sa cime usporediti ovu temu, odgovor je jednstavan.
Znate li za Atomic Rooster, The Nice ili rane Deep Purple, onda zagonetke nema.

Sljedi tema “Passing Years”, koju smo spomenili ranije radi toga sta se nalazi na oba albuma, te odmah iza nje ponovo jedan preteski komad progresive kojeg su nazvali “Such a beautiful day”.
Tema ne oskace od samog albuma, ali je i te kako debelo posebna.
“Pale Sky" sam isto tako spomenija ranije u istom kontekstu kao i “Passing Years”.
Jedino sta bi jos dodao, pored neminovne poredbe sa verzijom na David Kubinecovom Mainhorseu, je jos atmosfera, te prekrasna sola na gitari.
Dakako, nepravedno bi bilo ne spomenuti i violinu, koja svojim tkanjem kreira taj bluesy background.
Za mene, vrhunac albuma!

“Basia”, nastavlja album.
Zarazne melodije, sa snaznom podrskom u orguljama, sa ponovo, freneticnim solazama na gitari i preljepom piano solu Moraza.

I onda dolazi nesto naljepse na albumu, prekrasna “More Tea Vicar”.
Odsvirana na klavir cembalu, instrumentu srednjevjekovnih Europskih dvorova.
Tema je zarazna ka gripa. S tom razlikom, sta se gripa ipak ljeci, a od ove nema ljeka.

Samim izborom istrumenata Moraz i ekipa kazuju odakle su i koji su im korijeni.
Ponavljam, neponovljiva ljepota melodije.
Da je boga i pravde, zavrsila bi u drustvu “evergreena”, vjecnih melodija.
Ali eto, radi se o “cetiri divljaka koji nesto prtljaju sa instrumentima!”

Album zatvara “God”.
Ponovo se namece asocijacija sa prethodnikom, kojeg zatvara epska ”God Can Fix Anything”.
No i tu se grupe razilaze.
O tom razilazenju ovom prilikom bas i nebi, jer po meni, ova tema tocno pokazuje taj korak naprijed kojeg je Moraz napravio sa ovom inkarnacijom grupe, ali isto tako, taj korak naprijed koji ga je etablirao kao maga klavijatura.

I to je to, dovoljno smo govorili o albumu pa je red da ga poslusamo.
Ugodno se naslonite, opustite i natocite si stagod lipoga u casu.
Krece Mainhorse i njihov istoimeni album.



Mainhorse - Introduction
Mainhorse - Passing Years
Mainhorse - Such a Beautiful Day
Mainhorse - Pale Sky
Mainhorse - Basia
Mainhorse - More Tea Vicar
Mainhorse - God

U nastavku emisije cemo se pozabaviti nastavkom karijere tvorca grupe Patric Moraza, te poslusati jos par tema.

Nastavljamo sa pricom.
Kako album nije na sebe skrenija paznju koja bi pokrenila grupu sa mrtve tocke, Mainhorse se raspada i svatko krece na svoju stranu.
Nije mi poznato kako su se snasli clanovi grupe, osim bubnjara Bryson Grahama, koji se pridruzuje grupi Spooky Tooth i dakako Patric Moraza.

Po raspadu grupe, Patric Moraz ostaje u Engleskoj te zajedno sa bivsim clanovima The Nice, Lee Jacksonom i Brian Davisonom oformljava grupu kratkog daha, Refugee.
O ovoj grupi malo znam, nisam je slusao.
Iako su im kritke albuma izrazito negativne, kad gledam opus, bar po konstrukciji kompozicija i strukturi albuma, nebi se zakleo da mi se nebi svidilo.
Mozda je to jos jedna od stotina ignoriranih grupa?
Tko zna?
Cim uhvatim priliku, poslusat cu ih i mozda cak i emisiju o njima napravit.

Ajmo dalje sa Patric Morazom.
Iskacuci sa tonuceg broda nazvanog Refugee, Patric Moraz napokon dolazi ondje gdje pripada. Iako je Rick Wakeman u grupi Yes vazio za nezamjenjivog, po njegovom napustanju grupe, Yes uzima Patric Moraza za klavijaturistu.
Bija je to vrhunac karijere i ujedno najveci izazov za mladog klavijaturistu.
Radi price, spomenimo i to, da je prvobitni izbor Yesovaca bija Vangelis, ali na kraju, ipak je odluka pala na Moraza.

Koliko uspjesno je nastupio u grupi Yes pokazuje i cinjenica, da je sama grupa pod njegovim uticajem u svoj izricaj unjela uticaj jazz fuzije, sta je bilo skoro nezamislivo za jednu tako veliku stadionsku grupu.
Bilo kako bilo, te 1974 godine, izlazi sedmi album progresivne gupe Yes, pod nazivom “Relayer”.
Dakako, po izasku albuma, grupa odlazi na turneju.
Po povratku sa uspjesne turneje, grupa se ponovo sprema u studio, zadovoljna zaokretom koji je Moraz donio u izricaj grupe, ali nazalost, advokati su bili jaci.
Zbog, meni nepoznatih, legalnih razloga, Patric Moraz je bija zamoljen da napusti grupu.
Steta!
Jer, uspija je ne samo zamjeniti nezamjenjivog vec i unaprijedit zvuk te velike grupe.
Prije nego nastavimo emisiju, poslusajmo temu “The Gates Of Delirium”, grupe Yes, na kojoj Moraz ima i te kako znacajnu ulogu u kreiranju zvucne slike.

Yes - Relayer [Full Album]



Dakako, nakon napustanja grupe Yes, Moraz sa svim clanovima snima solo albume, bivajuci, ne vise stalni clan grupe, ali stalni muzicar na svim njihovim projektima.

Zvjezde su Morazu i dalje bile naklonjene.
Po napustanju grupe Yes, pridruzuje se jos jednoj veliko grupi, Moody Blues.
Sa njima ostaje vise od deset godina, te snima albume, “Octave”, “Long Distance Voyager”, koji dolazi na prvo misto Americke top liste, te album “The Other Side of Life”.
Na tim albumima Moraz ima par svojih kompozicija od kojih cemo jednu poslusati u odjavi emisije.

Nakon svih tih godina sa Moody Blues, dolazi cak do sudskog spora, jer mu je grupa zanjekala prava na tantjeme, iako se na svim albumima redvno pojavljivalo njegovo ime kao redovnog clana.
Spor je dobio, ali uz minimalnu odstetu.

Od devedestih, pa naovamo, Patric Moraz redovno izdaje solidne solo albume.

Ajmo jos malo ostati uz ovog osebujnog glazbenika.

Interesantan je jedan njegov projekt, ako se tako moze nazvati.
Naime, nakon stadiona i najvecih dvorana, sebi odabire put flat-rate muzicara na kucnim zabavama i partyima.
Kad govorimo o flat-rate, mislimo na naknadu od nekih $800!?

Kako bi dokazao i pokazao svu bjedu i jad danasnje muzicke indusrije, okrece se nastupima po kucama, privatnih zabavama, da ne recem vjencanjima, izvodeci na klaviru svoja djela.
Tim prilikama, broj gledalaca varia od 2, je dobro ste culi, dva, do stotinjak maximum.
Sta na ovo reci, doli to, da je vjerovatno dotadasnjom karijerom dovoljno priskrbija sebi i familji, pa moze ulaziti u te projekte, koji sa sobom nose sigurne gubitke.

Dakako, tokom ovog djela karijere, Moraz intezivno saradjuje sa najvecim muzicarima danasnjice.
Tako snima sa Chick Coreom, Bill Brufordom i John Mahavishnu McLaughlinom.
U Svicarskoj, tocnije u Genevi, osniva Patrick Moraz's Aquarius Studios, koji postaje magnet progresivnih sastava, ukljucujuci i svicarski progresivni sastav Flame Dream.

I za sam kraj price o Patric Morazu, podatak, onaj obiteljski, da danas zivi sa familjon na Floridi

Za kraj nesto kao prolog.

Na netu sam pronasao jedan veoma cudan, ali zacudjujuce tocan opis inakrnacije Mainhorsa, Moraza i albuma.

Pisac je rekao otprilike ovo:
“Ovo je album kojeg vjerni slusalac prepozna u trenutku. Isto tako, u tom istom trenutku prepozna zasto je album tako dobar i istovremeno neuspjesan.
Jer muzika na ovom albumu, je nesto izmedju dobrog viskija i jos boljeg vina, koji u kombinaciji, a nekonzumiran, prelazi u visoko kvalitetni bourbon”.
Te nastavlja dalje: “A sam Moraz, u svim inkarnacijama Mainhorsea je toliko superioran, da ga se slobodno moze porediti sa David Beckhamom u americkoj nogometnoj ligi”

Mislim da ovo vjerno prikazuje stanje grupe i samog albuma.
Iako se pak nebi slozio sa tolikom superiornoscu Moraza, u odnosu na ostale clanove.
Ipak su ti ljudi virtuozi na svojim instrumentima, i dakako, pridonjeli su albumu kao i Moraz.

I na samom kraju, ono neminovno.
“Geneva Tapes” versus “Mainhorse”.
I odma u sridu.

“Geneva Tapes” prsti od energije, puna je neke topline i mimo stava da progresivna muzika ne obozava kmencenje i cmizdrenje.
Neupitna virtuoznost, zaokruzena sirova muzicka slika, te neosporni talent Davida Kubineca, cine prvi album velikim.
Najveca greska koja bi se mogla napraviti u poredjenju dvaju albuma, je to sve skupa traziti na albumu “Mainhorse”, jer u tom razredu ovaj nema sta traziti, pogotovo zbog odsustva Davida Kubineca.
Naime, albumu “Mainhorse” fali ona toplina njegovog prisustva i boja zvuka koju je davao svojim glasom.
No i “Mainhorse” ima svoje adute. Najprije, u cinjenici da je grupa u izricaju napravila korak naprijed. Taj korak naprijed mozda nije toliko velik koliki bismo ocekivali, ali i taj korak je ocit na svakom pasazu i dakako u pristupu.
Mozda najveci korak naprid/nazad u pozitivnom smislu je muzicka vinjeta, istrumental “More Tea Vicar”, te highlight albuma “Pale Sky”.
I tu dolazimo do onog finalnog, pecat Mainhorse albumu, kojeg daje ta tema.

I sta vise reci, a ne ponoviti se.
Mainhorse pa i njegov prethodnik, je, ako ne nista, bez obzira na afinitete, dokument jednog vremena.
Dokument koji na direktan nacin kaze kako je bilo i sta je iz toga izaslo.
Gledajuci u tom kontekstu oba albuma, mozemo komodno reci, Mainhorse, u svim svojim inkarnacijama predstavlja nezaobilazno stivo svakog tko zeli poniknuti u tajne progresivne muzike.
Znam da je takvih danas malo, ali broj ne znaci nista u poredjenju sa velicinom koja stoji iza njega.
Eto!

Oprostit cemo se od Mainhorsea i Patric Morazom sa temom “The Other Side Of Life”, koja se nasla na istoimenom albumu grupe Moddy Blues, a u potpunosti je Patricovo djelo .

The Moody Blues - The Other Side of Life



Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming



A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link:

Music LP-Underground



Feta

- 19:30 - Komentari(2) - Isprintaj

utorak, 04.12.2012.

Image and video hosting by TinyPic

Music LP-Underground - #101

Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 11.12, 2012 u 19:10 sati


David Kubinec's Mainhorse Airline -
- "The Geneva Tapes"



Vracamo se nasim (underground) vodama.
Cak stavise, strmopizdit cemo se u najdublje vode undergrounda, i zaroniti u dubine gdje svjetlost novca rijetko dopire.

Ponovo neobicne emisije o jos neobicnijim sudionicima.

Prilikom sastavljanja koncepcije emisije, nametnule su mi se skoro, nepremostive zapreke u realizaciji ideje o predstavljanju obe grupe, David Kubinec's Mainhorse Airline i Mainhorse, kako sam najavio, u jednoj emisji.
Pustajuci cijele albume u jednoj emisji, plus tekstualni dio, emisija bi bila preduga.
Pokusavajuci izbaciti pojedine teme sa obaju albuma, u cilju kracenja emisije u neki razumini termin trajanja, sakatija san albume do neprepoznatljivosti.
Jedino sta mi se nametnulo kao kompromisno i finalno rijesenje, je bilo ovo sta sljedi.
Napravit cu dvije emisije u kojima cu se moci posvetiti u potpunosti grupama i njihovim clanovima, sta je jos interesantnije, njihovim karijerama nakon raspada grupa.

Dakle, ovaj utorak ide David Kubinec's Mainhorse Airline, i njihov album "Geneva Tapes", a sljedci utorak Mainhorse i njihov istoimeni album.

Dakle, ide ono pitanje:
Sta je zajednicko grupi David Kubinec's Mainhorse Airline i nasoj grupi Stijene?

Odgovor na ovo intrigantno pitanje cete saznati ako budete s nama na valovima Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija Music LP-Underground!

Dunque, ide poslastica ranog undergrunda, ili kako su nazvali album povodom njegovog izdanja, skoro 40 godina od nastanka snimaka, “Izgubljeni klasik progresivnog rocka”, – David Kubinec's Mainhorse Airline i album “The Geneva Tapes”.

Povjest banda zapocima 1969 godine, kad klavijaturista Patric Moraz, zajedno sa basistom, Jan Ristorijem, oformljava jednu od najznacajnijih grupa u povjesti ranog progresivnog rocka.
Tog ljeta, naime, dvojac seli iz Svicarske u Englesku.
Tamo pronalaze bubnjara, Bryson Grahama i pjevaca/kompozitora David Kubineca, koji je bio u sastavu World of Oz.
World of OZ je vec postao poznat na Engleskoj sceni, zahvaljujuci posjeti top ten liste singlova sa pjesmom “Muffin Man”.

“Muffin Man” je autorsko djelo Davida Kubineca kojim pokazuje svu raskos svog talenta.
Boja zvuka i sama tema je pomalo arhaicna, i dakako, kao i vecina materijala sa ondasnjih top lista, mozda ce se ciniti da nije bas dobro podnjela zub vrimena, ali sve to opravdava svojim neortodoksnim pristupom instrumentima i kompoziciji.

No i bez svega toga, dobro kotira kao dokument vremena, a i ajmo je poslusat radi boljeg razumjevanja onoga sta ide nakon nje.

World of Oz - The Muffin Man



Prvobitni naziv novooformljene grupe je bio Integral Aim, da bi uskoro promjenili ime u Mainhorse Airline.
Po samom osnutku su skrenili paznju na sebe, svirajuci muziku, poznatu na Otoku, ali na nacin koji do tada jos nije bija vidjen.
To im je dakako donjelo instant angazmane, te su u tom ranom razdoblju bili predgrupa najvecim zvjezdama na Otoku, grupi Free, Canned Heat i Humble Pie.
U ovom kontekstu, interesantno je za napomenuti, da su na nekim samostalnim koncertima, kao predgrupu odabrali jednu mladu, perspektivnu grupu, Supertramp.
I cak stavise, ti nastupi se uzimaju kao sluzbeni uzlet jedne od najvecih grupa svih vremena.

Po nekim izvorima, izvodeci ranu psihodeliju protkanu simfo-rockom, band se cak smjestao i ispred legendarne grupe Nice.
Osobno se s tim nebi slozio, ne zato jer su jedni bolji od drugih, vec jednostavno, sa muzicke strane, ipak postoje razlike koje se ne mogu usporedjivati, a da se ne predje prag u kojem ukus determinira misljenje.

Sa druge strane, odbacujuci sizofrenicni space uticaj, band se namece kao prihvatljiva alternativa grupi Egg.

Na ovom mjestu moramo napomenuti, da je mozda najveca zasluga ovog sastava, to sta je u neku ruku utabao stazu kojom su krenili Emerson, Like & Palmer i napravili to sta su napravili.

Jer, podsjestimo se, istine radi, Morazov pristup klavijaturama i Ristorijevi klasicni temelji, u kombinaciji sa Kubinecovim talentom u komponiranju, te neosporna i neupitna virtuoznost svih clanova banda, daju formulu na kojoj su Emerson, Like & Palmer izgradili kompletnu karijeru.

Mozemo isto tako, bez srama reci, da je David Kubinec's Mainhorse Airline bija veliki sastav, koji jednostavno nije imao srecu pronaci put do sirokih masa iz jednostavnog razloga, bio je ispred svog vremena, publika nije bila spremna za njih!

Ajmo se vratiti nasoj prici.
Nakon pocetne euforije doslo je vrijeme za snimanje prvog albuma. Kako band ipak nije bio zapljusnut kisom novca, radi manjih troskova, odlaze u Svicarsku, te u lokalnom studiju snimaju deset tema, koje ce nazalost, svjetlo dana ugledati tek nakon 40 godina.

Po snimljenom materijalu, prica ide dalje, ali ne bas onako kako su sudionici prizeljkivali.

Naime, umjesto da se album izda i da grupa krene na turneju kojom bi ga promovirala , David Kubinec dozivljava srcani udar.
Znajuci koju je ulogu David odigrao u okviru banda, nije cudno da se po njegovom hospitaliziranju grupa jednostavno raspala.
Sa njenim raspadom, i snimljeni materijal odlazi na police.

I tako se lagano priblizavamo centralnom djelu veceri.
Naime, album se skida sa polica i objavljuje 2007 godine.
Samo njegovo izdavanje nije izazvalo burne reakcije niti senzacije.
Nitko nije kidao zile ispred prodavaonica cekajuci u redovima, da se otvore, kako bi se kupio svoj dragocjeni primjerak.
E, a bas se to tribalo dogodit je boga i pravde.

Jer na svjetlo dana je napokon izasao, “missing link” progresivnog undergrounda.

Sada je bilo daleko jasnije kako je Mainhorse nastao i koja mu je bila pozadina i dakako, postalo je ocito koje mjesto u muzici kraja sezdesetih i pocetka sedamdesetih zauzimaju obje grupe.

No vratimo se samom albumu.

Od prvih odsviranih nota, jasno je da album prsti od svjezih ideja i rijetko vidjene tehnicke virtuoznosti (da ne kazem, superiornosti) clanova grupe.
Za sve ljubitelje muzike tog doba, album “The Geneva Tapes” je jednostavno, veliko otkrice. Jer, ne zaboravimo, u vremenu kad je snimljen album “The Geneva Tapes”, Greg Lake i Keith Emerson jos nisu niti promisljali o formiranu zajednickog banda.
Sljedom toga, postujuci kronologiju dogadjaja, ocito je da je Mainhorse Airline uticao na muzicki izraz Emerson, Like & Palmera, a ne obrnuto, kako se dalo naslutiti u to vrijeme!

Kad smo to rasvjetlili, ajmo par rijeci o samom albumu, odnosno o temama sa njega.

Na albumu se naslo svih deset snimljenih kompozicija.
Nacin kako su poslozene ne odaje nikakav poseban koncept, ali isto tako, album apsolutno nebi izgubio nista od svoje kvalitete da su potpuno drugacije poredane.

Nadalje, na prva slusanja, kompozicije na albumu su sve nekako “sirove”, ostavljajuci nas u impresiji, da ce na sljedecem albumu sve to skupa biti doradjenije.
No, prvo slusanje kadikad debelo zavara.
Bas ta sirovost u sprezi sa virtuoznoscu, daje vanvremenski pecat muzici.

Ista je stvari sa melodijama.
Kad san ih prvi put uspjesno odvojio iz kompozcije, bilo mi je zao sta su nekako “nedorecene”, skoro nedovrsene.
Falilo im je nesto da budu prekrasne, Beethovenski zaokruzene, potpune...
I tu se onaj prvi dojam srusio.
Melodije su bas onakve kakve moraju biti kad o ovoj muzici govorimo.
To me je odvelo na jednu misao, koju sam nasao lutajuci po bespucima neta, “da su mozda najljepse note one koje nisu odsvirane”.
I tu su mi se poslozile kockice.
Sa jednom malom digresijom.
Iz fraze bih izbacio onu rijec “mozda”.

Album otvara tema “Overture and Beginners”, tema prepuna eksplozivnih i nadasve virtuoznih pasaza.
Sljedi ga “Blunt Needles”, jazzy tema skoro sakralnog ugodjaja u kojoj band pronalazi nove puteve izricaja.
“The Passing Years”, koja tema. Koja melodija. Svaka odsvirana nota sa sobom nosi jos dvije prekrasne, neodsvirane.
Vjecna melankolicna melodija, nenametljiva, a istovremeno se agresivno uvlaci pod kozu, i tu ostaje, ostaje, ostaje..... dok je nas, bice i nje u nama.
Tema koje se nebi posramili ni Beatlesi u svojoj kasnijoj fazi stvaralstva.
Jedan od mojih apsolutnih favorita.

Album nastavlja “Make it the Way You Are”', jazzy pop tema koja poentira vec poentirano, ali bez namjere za ikakvim oponasanjem.
Samostojna, kao i sve ostale na albumu, zivi svoj zivot.
I onda sljedi, “Pale Sky”, sedmominutna psyhodelicna tema u kojoj nema cega nema.
U stvari, ajmo podcrtati, istine radi, u ovoj temi nema cega nece biti u muzici sredinom i krajem sedmadesetih i to u jednom ogromnom spektru sastava, toliko sirokom, da granici sa lucidnoscu pokusati nabrojati bar one najvece i najbitnije.
Ali, da bi smjestili stvari na pravo mjesto, moramo ih nabrojiti, bar par, onih najvecih.
Idemo slucajnim odabirom, koji ce napraviti bar neki logicki niz, koji ni izdaleka nije konacan.
I da napomenem, da se izbjegnu nesporazumi. Ne radi se o tome da su se sastavi koje cu nabrojiti direktno napajali na ovom izvoru, ali da je ovaj izvor imao uticaja na njih, to je neosporno.

Idemo nasumice: Vanilla Fudge, Emerson, Like & Palmer, Nice, Hawkind, rani Yes, Who, Beggars Opera, cjela grupa psihodelicnih sastava, od grupe Move, ranih Pink Floyda, cjelokupne rane Canterbury scene..i da vise ne nabrajan, jer bi otisa u nedogled.

“What the Government Can Do for You” nastavlja niz briljantnih kompozicija sazdanim na jamovima.
Slusajuci je ne mogu se oteti dojmu o svjezini koju su nosile manje vise, sve snimljene teme na ovom albumu.
I jos nesto, Patric Moraz na klaviru – kako to gordo zvuci!

Kako opisati sljedecu temu, “Daybreak of Eternity”, a ne zaplakati nad banalnoscu opisa?
Jazzy tema, prekrasne melodije i nadasve Harrisonovog ugodjaja.
Davidov glas tako jasno korespondira sa Harrisonovim, da slusajuci je, samo cekate kad ce uletit Lennon ili McCartney.
Nevjerovatno, kako jedan ambijent, ovaj put Beatlesovski, moze biti preslikan sa toliko maste i orginalnosti u neko drugo “ja”.
Bravo majstori!

“Directions for Use” nicim ne odskace od ostatka albuma.
Da je ovo napisano za neki drugi album, vjerovatno bi nosilo negativnu konotaciju. Ali u ovom slucaju, predznak je apsolutno pozitivan.
“A Very Small Child”, vinjeta prebogata zvukom neortoksnih instrumenata slozenih u predivne harmonije.
Pored Davidove neosporne uloge, ostatak banda briljira svojom mastovitoscu.

I onda sljedi closer, epska, jedanaestominutna “God Can Fix Anything”.
Obicno se kaze, dostojan zavrsetak albuma, i time se manje vise sve rece, jer je veoma lako zakljuciti na temelju prehodno recenog, sta znaci to, “dostojan”.
No, “God Can Fix Anything” je daleko vise od toga.
Ova je tema ostavstina banda, i ujedno posljednje sta su odsvirali.
Nadam se da necu naljutit ljubitelje Beggars Opere, ako kazen, priznali oni to ili ne, Beggars Opera se napajala direktno sa ove teme.

I nadalje, sama konstrukcija i nacin na koji nas sastav vodi kroz ovu temu, postavljaju temelje za nove narastaje koji ce tek doci.
I da rezimiramo, ovoj se temi mozda moze prigovoriti ovo ili ono, ovisi sta tko vidi i sta tko ocekuje, ali ono sta cujemo kad je slusamo, je jednstavno nepravedno zaboravljeno.

I to bi bilo sve u ovom uvodu.
Krecemo sa albumom, “Geneva Tapes”, snimljenim 1969 godine, a izdanim 2007 godine.


David Kubinec's Mainhorse Airline - Overture And Beginners
David Kubinec's Mainhorse Airline - Blunt Needles
David Kubinec's Mainhorse Airline - Passing Years
David Kubinec's Mainhorse Airline - Make It The Way You Are
David Kubinec's Mainhorse Airline - Pale Sky
David Kubinec's Mainhorse Airline - What The Government Can Do For You
David Kubinec's Mainhorse Airline - Daybreak
David Kubinec's Mainhorse Airline - Directions for Use
David Kubinec's Mainhorse Airline - Very Small Child
David Kubinec's Mainhorse Airline - God Can Fix Anything


Ostatak emisije cemo posvetiti karijeri Davida Kubineca.
Karijeru Patric Moraza cemo prikazati u sljedecoj emisji, kad budemo prezentirali grupu Mainhorse i njihov istoimeni album.

Kao sta smo rekli, uspon banda je bija zaustavljen njegovim srcanim udarom.
Clanovi su se rasprsili kao rakova dica.

Nakon oporavka od srcanog udara David se vraca na scenu.
Susrece se sa buducim producentom/managerom Black Sabbatha, Adrian Millarom.
Ovaj upire sve sile da mu omoguci ugovor za snimanje.
Okuplja se ekipa koja ce se kasnije nazvati “Rats”.
Ulaze u studio, ali tik sta su se zvjezde napokon poslozile Davidu, ponovo bjeze iz balansa.
U toku snimanja dolazi do osipanja banda, tako da sam album “Turtle Dove” i istoimena singlica ne nalaze na nikakav prijem.
Drugim rijecima, po samom izlasku, padaju u zaborav.
Ajmo je na trenutak otrgnuti iz tog totalnog mraka zaborava i poslusati.
The Rats i tema “Turtle Dove”

The Rats - Turtle Dove


Sve do 1978 godine, David se gubio pokusavajuci pronaci sebe na sceni.
Te godine potpisuje ugovor sa A&M Records, za jedan solo album.

“Some Things Never Change” izlazi te iste godine.
Na njemu se pojavljuje Chris Spedding na gitari.
Vjerovatno potaknut kult statusom Davida u Njemackoj i djelomicno u Engleskoj, producentsku palicu uzima, niko drugi nego, John Cale.
Album pobire lovorike u undergroundu, ali ga ne prati komercjalni uspjeh.

Uz ovaj album se veze jos jedna veoma neobicna cinjenica.
Kazem neobicna, da nebi upotrebija neki drugi pridjev.
Naime, nikada ne zaboravljajuci sta je David Kubinec napravio za njih, Supertramp njemu u cast, nazivaju jedan od svojih albuma, po njegovom prvom solo ostvarenju “Some Things Never Change”.
Eto, tek toliko da se zna.
I medju velikima ima postovanja!



I onda dolazi jedna faza u Davidovom zivotu, koja je u stvari nama najinteresantnija.
Nakon relativnog “neuspjeha” na Otoku, David odlazi u Njemacku, te suradje sa mnogobrojnim glazbenicima ondasnje scene.
Ne smijemo smetnuti s uma, da je u Njemackoj carevala Kraut-rock scena, po meni, najautenticniji muzicki izraz koji je proizasao iz eksplozije rocka sezdesetih.

Te, 1979 godine David dolazi u Jugoslaviju, tocnije dolazi u Hvar, te u Split.
Pored dolaska na odmor, razlog se, kako se govorilo, krio u djetetu ljubavi, cije odrastanje nije htio propustiti.
Slusajuci Stijene na jednoj od gaza, predlozio im je saradnju, a ovi objerucke prihvatili.
Tako se rodio jedan neobican spoj, koji je na nasu scenu donio dasak svjezeg rock’n’rolla, a Stijenama, ogromno studijsko iskustvo i nadasve talentiranog skladatelja i pjevaca.

Kako je Zorica Kondza u to vrijeme bila neprikosnovena u Stijenama, David se uz background vokal, vecinom bavio komponiranjem.

Sa Stijenama je dosta snimao, izdao dva albuma i dva singla “Sta je neobicno ako te volim” i “Singing that rock'n roll”.
Kolika je bila njegova uloga unutar banda, mogu samo pretpostavljat, ali cinjenica je, da je sastav imao najvece hitove za njegovog boravka.

Rat na ovim prostorima ga je docekao u Splitu.
Bilo je glasina da je poginuo, ali se ispostavilo da je to bila patka.

Bilo kako bilo, dosla je ta 2007 godina, kad je s neba pa u rebra izasao CD pod nazivom, David Kubinec’s Mainhorse Airline – “Geneva Tapes”.
I to je to, ostalo je u emisji!

Ajmo u ovoj emisiji dati kredite Misi, Zorici i ekipi, te cemo se oprostit od Davida Kubineca sa hitom Stijena, kojeg je on napisao na tekst Mise Limica, “Singing that rock'n roll”.

Eto!

Stijene - Singin' that rock'n'roll



Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming



A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link:

Music LP-Underground



Feta



- 19:30 - Komentari(0) - Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se