nedjelja, 26.06.2011.
Magna Carta - “Lord of the Ages” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 28 06 u 20:10 sati
|
Sljedeci utorak predstavljamo drugu stranu progresivne scene kraja sezdesetih. Predstavit cemo grupu "Magna Carta" i njihov cetvrti studiski album “Lord of the Ages” Sezdeste i sedamdeste su bile godine vjerovatno najvece demokratizacije u muzickoj umjetnosti, i tu vjerovatno lezi uzrok ogromne ekspanzije talenata, od kojih neki zauzimaju pocasna mjesta medju velikanima dvadestog stoljeca. Magna Carta nije medju njima, ali je uspjesno popunila prazninu koja se otvorila nakon etabliranja progresivnih smjerova i mnogobrojinh bandova koji su se nasli u njima.  Kako je progresivno istovremeno znacilo i eksperimentalno, najsire polje na kojem se ta progresvnost mogla izraziti je bila upotreba elektricnih i elektronskih instrmenata na bezbroj nacina i sa bezbroj pristupa. Na drugoj strani, akusticni instrumenti su samim dizajnom nametnuli orgranicenja koje progressivni pravci nisu podnosili. To je uzrokovalo pojavu relativno malo bandova na progresivnoj sceni koji su bili izrazito akusticno orjentirani. Najpoznatiji i najkomercjalniji band toga vremena u akusticnom taboru bija je “Fairport Convention”. NIsta manje u ovom kontekstu nisu bili bitni ni “Strawbs” ni “Lindifarne”. Dok su “Lindisfarne” pomeli top liste svojim “Fog on Tyne”, svi ostali su zatajno, djelovali u pozadini globalnih medija. To ne znaci da su bili i zapostavljani, ali logicno je bilo a i sada je, da su najvece atrakcije tog vremena zauzimale prve stranice. Za razliku od svojih savremenika u pokretu, "Magna Carta" svoj izricaj crpi u ortodoksnoj upotrebi akusticnih i duhacih instrumenata, povremeno uvodeci elektricne radi naglasavanja atmosfere ili isticanja poante price. Mjesajuci komornu dvorsku muziku renesansnog doba sa folk rockom, koristeci naraciju, u kojoj mjesaju govor i pjevanje i uz to obilato smjestajuci teme u ambijent nekih drugih, davnih vremena, Magna Carta daje svojim temama misticnost i oblik koji i nema drugo uporiste nego u undrgroundu. Ono sta ne skrivaju je inspiracija koju nalaze u djelovanju Simon i Gurfunkela. Slusajuci njihove albume a pogotovo “Lord of the Ages”, slobodno mozemo pustit masti na volju i nazvati ga “Greatest Hits from Renaissance Court” Magna Carta nije stekla planetarnu popularnost. Mnogobrojni clanovi koji su prodefilirali njome, jesu. Ali tu nije bit ove price. Bit je u samoj srzi i zivotu pojedinaca, ljudi koji su nesebicno stvarali autenticni muzicki izraz i u tome u potpunosti uspjeli.  Ono sta je u doba ekspanzije muzicke umjetnosti bilo svakodnevna pojava, koja je toliko puta cak prosla potuno neprimjecena, danas predstavlja jednu od najdragocjeniji roba na trzistu. Govorimo o autenticnom izrazu, osebujnom stilu, koji grupu ili umjetnika izdvaja od stotine slicnih. Zasto je tomu tako, jednom drugom prilikom. Samo cemo poentirati ono osnovno – muzicka industrija je ispilala granu na kojoj je sedila. Ili po nasem domacem, ne samo da je gledala u zube poklonjenom konju, jer sitimo se, u to vrime, grupe su vec formirane dolazile na snimanje prvog albuma, nego je tom istom konju razbila sve zube i godinama ga hranila samo sterilnin zobenin pahuljicama. Metastaza je pocela lansiranjem MTV satelita i okrupnjavanjem muzickog lobija pod Sonijevom kapom, a zavrsila lansiranjem projekata tipa Ricky Martina ili Spice Girlsa. Kraj je samo cekao iza kantuna. I danas imamo situaciju da u cjelokupnoj muzckoj sceni ne postoji niti jedna nova grupa koja nosi nesto novoga Eto, o tome sire drugom prilikom. Vracamo se Magni Carti Magna Carta je Engleski 'folk' band, oformljen 1969 godine u Londonu. Osnivaci su bili Chris Simpson, Lyell Tranter i Glen Stuart. Svi su prije tog udruzivanja bili dio underground scene. Odmah po osnutku su stekli status na Canterbury sceni, sta u to vrime i nije bilo bas tako malo. I kao normalno u to vrime, personalne promjene su bile ka na traci i zacudo, veoma malo su uticale na plodnost u stvralastvu kao i u usmjerenju grupe. Svaki dolazeci clan je donosio svoje ali isto tako se prilagodjavao zvuku kojeg je "Magna Carta" njegovala. Izmedju 1969 i 1975, Magna Carta je stvorila nekoliko stvarno dobrih albuma. Medju njima se istice prekrasni "Seasons' i jos melodicniji “Lord Of The Ages'. Album snimljen u zivo u Amsterdamu 1971 godine je “must have” za sve ljubitelje progresivnog folka. “Lord Of The Ages' kojeg vecers slusamo, je remek djelo epohe u kojoj je nastao. Pronasavsi svoj izraz i razvijajuci ga na albumu “Seasons”, "Magna Carta" ide korak dalje na “Lord of the Ages” i dodaje neuobicajenu toplinu akusticnoj slici, stvarajuci muziku za sva vremena. Glen Stuart napusta grupu i sa njime odlazi ona magija koja je krasila djela "Magna Carte". U tom periodu je sve ukazivalo da se grupa nece oporaviti od njegovog odlaska. Chris Simpson je ipak uspjevao band drzati na okupu i nekom bozjom providnoscu, grupa je snasla snage i nastavila sa izdavanjem prekrasnih albuma. 1983 godine grupi se pridruzuje Linda Taylor. Kako je u to vrime samo Chris Simpson bija aktivan, zajedno sa njon odrzava ime "Magna Carte" na zivotu i ne manje mastovito daju novi dah svjezine kreativnom stvaranju koji traje do danasnjih dana. Oprostit cemo se sa Magna Cartom zadnjom temom sa albuma “Lord of the Ages” "Falkland Grene" I po obicaju na kraju emisije, svodimo pod zajednicki nazivnik ono sta smo slusali. Kao sta smo prije napomenili, Magna Carta nije sastav koji je promjenio tokove muzicke industrije, niti je sastav koji svojim djelovanjem iza sebe ima rijeku sljedbenika. Ali je zato sastav koji svakom pojedincu koji zna za njih i slusa ih, pruza onu notu ekskluziviteta, jer slusajuci njih, definitivno obogacuje svoju osobnost, a o predivnim trenucima dozivljaja da i ne govorimo. Eto! ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Lord of the Ages Lord of the Ages rode one night Out through the gateways of time Astride a great charger In a cloak of white summit He flew on the air Like a storm Dark was the night For he gathered the stars in his hand To light a path through the sky Rather hoofs of his charger Made comets of fire Bewitching all eyes Beheld them Lord of the Ages, nobody knows Whether he goes, nobody knows Below a dark forest in caves of black granite The children of darkness dwelt in oblivion Betraying one another in endless confusion But the Lord of the Dark Had bewitched them From time’s first creation The wise men and prophets And all workers of magic Had warned of the reckoning The wind and the fire And the plague of destruction that follows the path Of evil Lord of the Ages, nobody knows Whether he goes, nobody knows Far above the wide ocean and thundering rivers Through the sun and the rain The turn of the seasons Rode the god of all knowing While all around him celestial companions Friends from the void before time was woven Honour his crown with words of white fire And carry his robes with light Whether he goes, nobody knows But in the peace of a valley A young child was born Filling the night with his crying And an old man gave thanks to the lord of the ages Who’s battle is not with innocence But the birds of the air were silent Knowing that time had come when time was forgotten The waters were stilled The mountains stood empty And the cities were deaf Long, long ago Enough Cried a voice And the earth was awaking Poor and the rich fell to ring of the fire Death and destruction rode out together Turning the world to a funeral pyre It was the Lord of the Ages - Gathering in the harvest I thank the Lord of the Ages - Gathering in the harvest Oh, Lord - Gathering in the harvest Gathering in the harvest (4,25x) And from the blood and the thunder of men in their dying His eyes dark with sorrow The Lord of the Ages Gathered in his harvest Gathering in the harvest, gathering in the harvest . . . But to the old and helpless The weak and the humble To the children of light His words of compassion breezed on them gently Dissolving the darkness across the great valley that rumbled with fire And from the death and destruction The Lord of the Ages Carried the fruit to the harvest To freedom Lord of the Ages, nobody knows Whether he goes, nobody knows --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
