Sekina maturalna..
Moja lipa seka..
Seka i Pero..
Marija, Seka i Tamara..
Festina i Marija..
22.02.2007. | 19:15 | 3 K | P | # | ^
Neplanirani post
Baš sam razgovarala s prijateljicom o tome kako se u posljednje vrijeme osjećam zamantano..
Kao Mladi Smotani Zeko..u potrazi za mrkvicom..i papam previše u posljednje vrijeme,i razmišljam o glupostima kao što je smrt, ok, smrt nije glupost ali o njoj ne bih trebala toliko razmišljati.
U posljednje vrijeme mi se dogodilo toliko stvari koje nisam ni u najgoroj mori mogla zamisliti..
Ne znam još uvijek koliko je sve to utjecalo na mene,ali zadovoljna sam sobom, kako sam sve to pregrmila.Veliki utjecaj na Moju Smotanost ima i jedna malo žešća zatelebanost, i vjerujte da nije bilo odavno tako kod mene.Sjetite se samo posta o škorpionima..
I zbunjena sam kad sam u njegovoj blizini, i to me vraća u davne dane, moje Prve Jake Zatelebanosti. Na moju Prvu Zatelebanost podsjetila me moja prijateljica iz mladosti koja živi, radi i studira u Zagrebu. Prije 3 dana smo se čule nakon zasigurno pola godine. A bile smo jakoo povezane. Anway, prijavila mi je novog dečka koji je kopija moje Prve Zatelebanosti, a i zove kao On.
I tako ona mene nakon par minuta čakulanja, onako kao slučajno pita: Jebote frajerice jesi li si našla kakvog frajera? Na moj niječan odgovor počela je: Pa što si ne nađeš nekog,pa kad ćeš, pa što kako i zašto, itd. I tako mi na putu autobusom do Dubrovnika, dugom 3 sata da razmišljati..
Lakeisha zna najbolje što se desi kad imaš previše vremena za razmišljanje o pitanjima bez konkretnog odgovora.
Prokontala sam puno toga, što sam znala i prije.
U momentu kad mi se približi netko tko mi se jako sviđa jednostavno ne mogu razmišljati, već onako glava u balunu, mislim si najpametnije mi je šutit..
Zato šutim kad je on u blizini.
I pretvorim se u Malog Smotanog Zeku..
Poslije sam ljuta na sebe, jer budem svjesna propuštenih prilika za small talks..
I znam što bi sad savjetovala nekome kad bi pročitala ovakav post, pokušaj se opustiti i slično, ali ne ide..
Koliko se poznajem, moći ćemo razgovarati tek kad mi više ne bude napet..
Stvarno debilno, ali that's me..
20.02.2007. | 19:50 | 1 K | P | # | ^
Lakoća..
Ova je pjesma namjenjena svima onima koji misle da im je teško u životu...
Lakoća
Lakoća laži što klize niz tvoje usne.
Lakoća kojom padam na tlo.
Lakoća koju ponovno ispisujem.
Lakoća kojom živim.
Lakoća kojom osjetim ljepotu zajedničkih lažnih trenutaka.
Lakoća laži. Tvojih.
Lakoća kojom izgovaraš te dvije riječi.
Prokleta lakoća!
20.02.2007. | 13:55 | 1 K | P | # | ^
Ranojutarnji pjesmuljak kod Sherry
Kao što sam obećala sebi i Sherry, objaviti ću kroz sljedećih tjedan dana neke od svojih pjesama,tek da osjetite kako to zvuče moje misli...
Oprosti mi to,
nisam tako htjela,
oprosti jer napravih
to baš zbog njega.
Zato ću se sad praviti
kao da nije, ali taj otrov
zbog njega pijem..
Ne želim shvatiti i nikada neću.
Bezizlazne kontradikcije.
Ništa nema smisla.
Praznina.
Trenutno ju ispunjavaš samo ti.
Prazninom.
Hladna.
Osjećam se
hladnom ovih dana.
Kao nikad prije.
Nikad prije tebe.
Dopuštam sebi
ono što sam rekla
da nikad neću.
Eh da, nikad.
Kršim obećanja,
idem protiv sebe.
Eto desilo se,
i ja priznati neću.
Nije zbog tebe!
Priznati neću!
Jedino ti kvariš moju sreću.
Odlazi,
zaboravi i ne smješkaj se više,
želim sad osluškivati kako
zemlja diše.
Ne želim ispuniti sanje,
ne želim ti poletjeti u zagrljaj.
Zapravo ne želim tebe,
ni tvoje poljupce.
Želim samo zagrljaje i poljupce.
Postoji on,
drugačiji od drugih,
kažu, bolji od tebe.
S njime želim.
Odletjeti od tebe.
Mijenjam razmišljanja o tebi
za razmišljanja o njemu,
o sreći.
I moram ti priznati nešto,
postoji i treći.
Neznam jeli bolji od drugog,
neznam jeli bolji od tebe,
ali o njemu pišem lijepe pjesme,
tek za promjenu..
U njima se pravim
da mu naivno darujem snove,
pišem lažne stihove,
za promjenu..
Koliko je iskren ovaj pjesmuljak, prosudite sami..
15.02.2007. | 18:21 | 4 K | P | # | ^
Eh, taj život...sladak i gorak...
Ne znam kako bi započela ovaj post, jer ne želim da me dožive kao plačljivicu, jer ih je tek nekoliko poteklo. Ne želim da me dožive kao slabića, jer to nisam, i baš me boli briga ako me dožive kao osjećajnu osobu, jer to jesam i ponosim se time. Furijozna sam na one koji glume bezosjećajne..Nije li to zapravo jadno, sramiti se svojih osjećaja, držati ih u sebi pokazujući neko sasvim drugo naličje..Imam pravo na ovo malo tuge i osjećaja koji me ispunjavaju neugodom..
Nema ga više, a jutros sam toliko htjela da ga bude, da traje još, da se još neki put sretnemo, da se izgrlimo i izljubimo.. Nažalost, to se neće dogoditi..
Znam, jutros je razum radio svoje,i bila sam gotovo uvjerena da će ga naći negdje u kafiću,da će se vratiti sam, ali nije...Ne znam što se točno izdogađalo, ali trenutno niti ne želim znati...
Nema ga više..ali ja svejedno čvrsto vjerujem da su duše naših najdražih uvijek uz nas, da nas čuvaju i prate..Nadam se da će čuvati moje najdraže na putu, jer ne bi volila da im se išta desi. Ne bih to podnijela,jer su njih troje jedine osobe koje iskreno volim i za koje bih dala i svoj život ako treba.
Zato ne želi da mi sada govore ono što ja već znam, da će biti bolje, jer znam da hoće, da ću preboljeti, jer znam da hoću,da su sve to životni šamari i lekcije, jer znam da jesu, da će me ojačati, jer znam da hoće, preboljela sam i gore.
Šamar k'o šamar, zaboli al ideš dalje..
I ja ću, as always..
Luv ya, Festina..
13.02.2007. | 17:23 | 4 K | P | # | ^
