utorak, 15.08.2006.
tajna tišine
što je to...
tako nijemo,
čisto
i bez misli?
tko je taj...
koji zna
i umije prepoznati
tajnu, da- tajnu tišine...?
Svi mi krijemo tajne, zar ne? Neki malo veće a neki manje ali još uvijek su tajne. Po tajnama se razlikujemo ali ali nitko ne zna kako. U tome jest smisao misterije... No još uvijek koristimo isto oružje kako bismo zaštitili naš mali svijet (za okolinu malen al' za tebe velik)- tišinu, muk, sve ono što riječima ne govorimo...! Ali razlikujte tajnu od tišine- tajna je bogata mislima dok je tišina naprosto gola, bez ičega, mnogima siromašna. Ali vjerujte mi njena vrijednost je ipak neprocjenjiva...
Jeste li ikada osjetili nešto u sebi što želite iskazat riječima. Ne uspjevate, strah vas je, ne znate zbog čega.... trudite se jednom rukom dograbiti hrabrost a drugom snagu i kada uspijete- zaboravite na misao što ste je htjeli ispuniti slovima, čak shvatite da misao nije ni postojala... tek praznina, pusta i mrtva. Eto to vam je tajna tišine, bar za mene... Tajna koja nanosi bol, koja nema razlog ni cilj, tajna koja je svima različita a opet ista...
utorak, 08.08.2006.
Paradoksalno pitanje
Aglaja je znala, no šutjela je... -kao i uvijek, zar ne?
Ostavila sam naslov i jednu rečenicu to jest misao koja bi tebala obilježiti zasad izbrisani sastav... Znam, bio je dug a i trebao je biti- jer želim od njega napravit novelu.
Jučer sam napisala nastavak nakon dugo vremena... osobno mi je se svidio! Nisam ljuta niti razočarana... izbrisala sam ga jer sam poznavala Aglaju, jako dobro poznavala- kao i samog Sergeja. I shvatila sam da tu novelu, budućiu novelu, može razumjeti samo onaj kome je i upućena. A upućena je Sergeju.
Vi koji ste čitali razumjet ćete i shvatit tko je zapravo Aglaja.
Možda vam nije ovaj sastav bio uvelike interesantan, i nemojte mislit da ste vi razlog njegova brisanja jer niste.... Važno mi samo da budete svjesni da sam pisala iz duše i da je sve što je bilo napisano bila istina.
Žao mi je što neki od vas koje doista cijenim niste uspjeli pročitati drugi nastavak- jer mi je bilo stalo do vašeg razmišljanja....
Kao što rekoh, ostavila sam prvu rečenicu neizbrisnu i reć ću vam zašto. Naime bojim se Aglajine šutnje, bojim se da ne bi izazvala nešto poput gubitka, tuge, poraza nad svim što sam voljela...- shvatit ćete vi zašto pišem blog, tko je Aglaja i zašto se bojim...
Novelu ću pisat dalje i dat ću je njemu jer ju je on zaslužio da je pročita...
Možda vam neće biti ništa jasno, a možda će vam sve biti sada jasnije- kako bilo da bilo potrudit ću se napisat nešto novo, kratko ali sasvim jasno! a dotle HVALA vama koji ste me pokušavali razumjet