Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
#. ovaj blog .#
ovaj je blog nastao zbog toga sto zelim negdje izrazavati svoje misli i osjecaje i podijeliti sa vama svoja iskustva.. nadam se da ce blog biti citan i imati vase sadrzajne komentare..
..blogovi koje citam.. vrijedni su paznje i jako ljepi.. posjetite..
[.soul of a child.]
[.alkoholicarka s razlogom.]
[.twisted whispers.]
[.love comes again.]
[.nocna mora.]
[.angel with broken wings.]
[.mistress oblivion.]
[.smaragdna diva.]
[.st.bitch.]
[.Klarisa.]
[.shape of my heart.]
[.another emo kid.]
[.mala uspomena.]
[.i'm sorry.]
[.zoe jane.]
[.tajne zaljubljenog srca.]
[.o menii.]
Ja? hmm.
Za sebe bi mogla puno toga reci..
Puno osjecaja..sjecanja.. ponekad jedan pogled u proslost izmami suze na ocima.. previse osjecajna.. proslost ju natjerala da bude ranjiva..neki ljudi.. nemogu ih zaboravit.. zauvjek u srcu.. oziljci na rukama nisu nista prema onima na srcu.. ali pokusavam zaboraviti.. imam najbolju frendicu na svijetu i isto tako naaajboljeg decka.. oni su uvjek uz mene.. ali skoro nitko nezna moje osjecaje izrecene na ovom blogu.. zato jer sam anonimna.. ne moraju svi znat.. ne trebaju.. ne zanima ih.. cesto glumim kad mi je tesko.. da ne povrijedim neke ljude.. a to sto oni mene povrijede, zaboravljam..brzo prelazim preko nekih stvari..mozda s maskom koju nosim.. al u srcu, u meni, ne.. nemogu.. previse uspomena.. previse nadanja..
23.09.2008.
Neka ovo citaju oni koje zanima stanje izmedu mene i onog frenda.. od pocetka..
Mnogima nije jasno stanje izmedu mene i tog frenda.. pa ajde da sve objasnim.. pa krenimo ispocetka..
On je otprije svima bio antipatican.. i meni isto, ali sam ga zaebavala stalno.. maa otkad je to bilo, vec je sve zaboravljeno.. poslje smo si postali dobri.. svi su imali neshto protiv njega a ja sam ga uvjek branila.. bilo mi ga je zao.. uglavnom jedan dan smo si poslali poruku, neznam ko kome prvi.. i tako je sve pocelo.. na treningu smo se jos vise skompali.. dopisivali smo se tu i tamo.. sve prijateljski.. dok nisam skuzila da on mozda ipak osjeca nesto za mene.. ja sam imala decka i nisam htjela nista s nikim.. a njega sam smatrala kao frenda samo.. i svi su mi poceli govorit da se stalno mota oko mene.. da me meka ful.. ali ja sam samo njemu vjerovala kad mi je govorio da sam mu samo predobra frendica.. mozda je to i bila greska.. Uglavnom, svakim danom smo postajali sve bolji i bolji.. poceo mi je puno znacit.. kao frend naravno.. i bili smo si preokej.. ali tu i tamo bismo se svadali.. sada svi govore da se tako stalno svadao samnom jer me na neki nacin htio odbacit od sebe..
jer sam mu objasnila da imam decka kojeg volim vise od icega pa da nece moc biti nista izmedu nas.. jednog dana smo ja i moj decko prekinuli.. zbog svega sto nije islo medju nama.. ovaj frend uopce nije bio imalo kriv.. tada mi se poceo malo svidati.. u tih 3 tjedna prekida.. ali ja i decko smo si bili okej i tu i tamo zabrijali.. znali smo da cemo opet biti skupa.. a ja i frend smo si postali okej ali nekako..poceli smo se cesce svadati.. ali vidjela sam onaj njegov pogled, onaj sjaj u ocima kad bi me pogledao.. ali isto tako i tugu, jer je znao da mi nemoze prici.. to ga je nekako ljutilo.. jer se prema meni tako ponasao.. svaki dan je bio takav.. svaša pa pomirenje.. tako u nedogled..
Stiglo je ljeto.. poceli smo vise ici vani, vise se druziti.. cesto bismo bili jaako pijani.. pa bismo pricali neke gluposti.. da me on nemoze prebolit.. ali to su bile vise sale.. makar bi znalo postat i ozbiljno.. uvjek me cuvao dok sam bila pijana pa mi je bilo slabo, uvjek je bio pored mene.. uvjeeek.. Sve do jedne veceri.. koje cu se jos jako dugo sjecati.. Isto smo isli (cjela ekipa) vani.. pili smo.. ta je vecer bila preeedobraa.. sve do jednog djela.. bili sam mrtvaa.. svi su isli djir do grada..a ja i taj frend ostali na nekom kamenu.. i sjecam se da mi je bilo jaako hladno i onda odjednom nije.. poslje sam saznala da me zagrlio.. i poljubioooo.. ajmee.. bila sam slomljena kad sam shvatila sta se desilo.. moj decko (koji nije bio tamo) je pobjesnio.. htio ga je ubit.. a ja sam bila taako zbunjena, nisam znala sta ce se desit.. uglavnom, pricali smo i reko je da nije mogo odolit.. ali neka ja ne mislim da nesh osjeca prema meni.. nego da bi to napravio bilo kojoj drugoj.. jer sam zensko pa da mu nije svejedno.. neznam kolko vjerovat u to.. pricali smo jos jednom poslje na msn-u i svakakve rijeci su tu pale.. vrijedali smo se jaaako jako.. povrijedio me.. i ja sam njega.. nakon toga nismo pricali evo vec mjesec i po.. a svaki dan se vidimo na treningu.. oboje se ful gledamo.. ali niko nebi prvi pozdravio.. cak ja i jesam, ali on mene nije.. njegov frend mi je reko da se pravi da ga boli ona stvar za mene ali da je istina sasvim suprotna.. ma neznam.. presla sam svoj ponos i poslala sam mu ljepu dugu poruku u kojoj sam rekla da bi ja otisla negdje pricat s njim.. da si barem sve kazemo.. ali nije mi odgovorio.. drugi dan na treningu me samo gledao.. nekim tuzno- ljutim pogledom kao i uvjek.. ja bi se njemu obratila bez problema ali svaki put me od*ebe.. zadnji put kad smo progovorili, smo se svadali i vrijedali.. inace bismo se brzo pomirili.. ali sada znam da necemo.. i to me ubija.. jer nakon svega, nemogu ga mrziti.. svi mi kazu neka ga pustim u 3 p**** materine.. ali nekako mi je to tesko.. nemogu.. A s mojim deckom je sve okej i zbog toga sam fuul sretna.. obozavam gaaa.. Ali valjda razumijete kako mi je zbog tog frenda.. da nemogu svaki dan biti na treningu po 4-5 sati i zadovoljit se samo sa tim njegovim tuznim ili ljutim pogledom.. voljela bi da bude ko prije.. ali polako odustajem od te misli..
Budite mi svi dobro..
sa ljubavlju, [.fears of pain.]
Mnogima nije jasno stanje izmedu mene i tog frenda.. pa ajde da sve objasnim.. pa krenimo ispocetka..
On je otprije svima bio antipatican.. i meni isto, ali sam ga zaebavala stalno.. maa otkad je to bilo, vec je sve zaboravljeno.. poslje smo si postali dobri.. svi su imali neshto protiv njega a ja sam ga uvjek branila.. bilo mi ga je zao.. uglavnom jedan dan smo si poslali poruku, neznam ko kome prvi.. i tako je sve pocelo.. na treningu smo se jos vise skompali.. dopisivali smo se tu i tamo.. sve prijateljski.. dok nisam skuzila da on mozda ipak osjeca nesto za mene.. ja sam imala decka i nisam htjela nista s nikim.. a njega sam smatrala kao frenda samo.. i svi su mi poceli govorit da se stalno mota oko mene.. da me meka ful.. ali ja sam samo njemu vjerovala kad mi je govorio da sam mu samo predobra frendica.. mozda je to i bila greska.. Uglavnom, svakim danom smo postajali sve bolji i bolji.. poceo mi je puno znacit.. kao frend naravno.. i bili smo si preokej.. ali tu i tamo bismo se svadali.. sada svi govore da se tako stalno svadao samnom jer me na neki nacin htio odbacit od sebe..
jer sam mu objasnila da imam decka kojeg volim vise od icega pa da nece moc biti nista izmedu nas.. jednog dana smo ja i moj decko prekinuli.. zbog svega sto nije islo medju nama.. ovaj frend uopce nije bio imalo kriv.. tada mi se poceo malo svidati.. u tih 3 tjedna prekida.. ali ja i decko smo si bili okej i tu i tamo zabrijali.. znali smo da cemo opet biti skupa.. a ja i frend smo si postali okej ali nekako..poceli smo se cesce svadati.. ali vidjela sam onaj njegov pogled, onaj sjaj u ocima kad bi me pogledao.. ali isto tako i tugu, jer je znao da mi nemoze prici.. to ga je nekako ljutilo.. jer se prema meni tako ponasao.. svaki dan je bio takav.. svaša pa pomirenje.. tako u nedogled..Stiglo je ljeto.. poceli smo vise ici vani, vise se druziti.. cesto bismo bili jaako pijani.. pa bismo pricali neke gluposti.. da me on nemoze prebolit.. ali to su bile vise sale.. makar bi znalo postat i ozbiljno.. uvjek me cuvao dok sam bila pijana pa mi je bilo slabo, uvjek je bio pored mene.. uvjeeek.. Sve do jedne veceri.. koje cu se jos jako dugo sjecati.. Isto smo isli (cjela ekipa) vani.. pili smo.. ta je vecer bila preeedobraa.. sve do jednog djela.. bili sam mrtvaa.. svi su isli djir do grada..a ja i taj frend ostali na nekom kamenu.. i sjecam se da mi je bilo jaako hladno i onda odjednom nije.. poslje sam saznala da me zagrlio.. i poljubioooo.. ajmee.. bila sam slomljena kad sam shvatila sta se desilo.. moj decko (koji nije bio tamo) je pobjesnio.. htio ga je ubit.. a ja sam bila taako zbunjena, nisam znala sta ce se desit.. uglavnom, pricali smo i reko je da nije mogo odolit.. ali neka ja ne mislim da nesh osjeca prema meni.. nego da bi to napravio bilo kojoj drugoj.. jer sam zensko pa da mu nije svejedno.. neznam kolko vjerovat u to.. pricali smo jos jednom poslje na msn-u i svakakve rijeci su tu pale.. vrijedali smo se jaaako jako.. povrijedio me.. i ja sam njega.. nakon toga nismo pricali evo vec mjesec i po.. a svaki dan se vidimo na treningu.. oboje se ful gledamo.. ali niko nebi prvi pozdravio.. cak ja i jesam, ali on mene nije.. njegov frend mi je reko da se pravi da ga boli ona stvar za mene ali da je istina sasvim suprotna.. ma neznam.. presla sam svoj ponos i poslala sam mu ljepu dugu poruku u kojoj sam rekla da bi ja otisla negdje pricat s njim.. da si barem sve kazemo.. ali nije mi odgovorio.. drugi dan na treningu me samo gledao.. nekim tuzno- ljutim pogledom kao i uvjek.. ja bi se njemu obratila bez problema ali svaki put me od*ebe.. zadnji put kad smo progovorili, smo se svadali i vrijedali..
inace bismo se brzo pomirili.. ali sada znam da necemo.. i to me ubija.. jer nakon svega, nemogu ga mrziti.. svi mi kazu neka ga pustim u 3 p**** materine.. ali nekako mi je to tesko.. nemogu.. A s mojim deckom je sve okej i zbog toga sam fuul sretna.. obozavam gaaa.. Ali valjda razumijete kako mi je zbog tog frenda.. da nemogu svaki dan biti na treningu po 4-5 sati i zadovoljit se samo sa tim njegovim tuznim ili ljutim pogledom.. voljela bi da bude ko prije.. ali polako odustajem od te misli..Budite mi svi dobro..
sa ljubavlju, [.fears of pain.]
