--. neke tuge ostanu, da se nikad ne kazu .--

***
U zivotu mnogo puta budemo povrijedeni, mnogo nas puta postupci nekih ljudi (ili nas samih) razocaraju. Mislimo da ce se nesto promjenit ali sve ostaje isto.. Mozemo samo sebe promjenit, ali i to je tesko. Tesko se moze uspjeti na silu.. Kada se dogodi neki pomak, budemo vrlo sretni i onda se polako sve pocinje vracati na staro.. Radimo iste pogreske, povrijedimo opet iste ljude.. bude nam zao, ali ljudi to bas i ne prihvacaju jer budu razocarani u nas.. A poslije je tesko vratiti to povjerenje.
Puno puta slusamo neke pjesme, gledamo neke slike.. koje nas uvjek podsjete na neka prosla vremena.. vecinom kad smo bili sretni, kad nam se osmijeh nije skidao s lica.. kad su jos uvjek neke osobe bile uz nas.. A sada nam se to cini kao neko davno sjecanje na prosle dane, kao da se to dogodilo prije jako puno vremena.. a u nasem sjecanju ima veliko znacenje.. pogotovo neki ljudi.. Evo, mene je npr. veoma pogodio odlazak u srednju skolu.. tome se svi vesele zbog novih poznanstva, novih navika.. ali to moze biti i bolno.. ja se nikako nisam mogla naviknuti na novo okruzenje, na nove predmete i sto je najgore, na nove ljude oko mene.. u osnovnoj smo svi bili slozni, uvjek zajedno u svemu.. a u ovom razredu samo jedni drugima zele zlo.. nade se i koja iznimka.. ali premalo je dobrih ljudi tamo.. meni je sve to cudno jer je u osnovnoj bilo potpuno drukcije.. nekima je i ovako dobro.. meni nije.. Zato se tesko navikavam, jako tesko.. ali moram.. jer se i moje ocjene pocinju odrazavat na to..
***
On.. uvjek je tu za mene, zajedno smo jako dugo.. svasta smo prosli.. i bas zbog toga nebi mogla podnjeti da vise nemam uza sebe, da mi vise ne pripada.. da znam da ljubi neku drugu, masta o njoj.. zeli nju, a ne vise mene.. mozda sam ljubomorna, ali ono sto je moje, zelim da je zauvjek moje.. To je mozda tako jer sam uvjek dobivala sve sto sam htjela, nikad mi nista nije bilo uskraceno i nikad me nisu odbili uvezi niceg.. Kad smo prekinuli, nista mi nije imalo smisla, bilo mi je svejedno dali cu zivjeti ili umrijeti.. znam, mozda nezahvalno od mene da tako govorim jer ima puno onih koji bi dali sve da imaju nekoga kao sto ja imam i ima jos vise onih koji su bolesni ili nesto, a ja se samo tako poigravam sa tom recinicom "svejedno mi je dal cu zivjet ili umrijet".. to je vise samo metafora.. Samo da pokazem kolko mi je stalo do njega. Kada smo bili prekinuli, sve mi je bilo isto.. kada bi se probudila, jutro mi uopce nebi bilo onako svjeze, ljepo.. Bilo bi suvise prazno i sivo.. sve mi je bilo ravno do bola.. Jako me boljelo, makar smo stalno bili u kontaktu.. falio mi je, jako.. zeljela sam ga, samo za sebe.. Zato to vise nikad ne zelim prozivjeti, ne zelim da nesto krene na lose sada kad je napokon sve u redu.. previse ga volim i znaci mi vise nego itko ikad.. obozavam ga..
***
Tu su uvjek dani kada nam nesto ne ide, kad se pozelimo sakriti negdje gdje nas niko nemoze naci.. gdje cemo biti sami sa svojim razmisljanjima, osjecajima.. tamo gdje nas niko nece nista pitati, gdje cemo moci o svemu dobro razmisliti.. jer inace, kaos svakodnevnice nas tjera da zakljucke donosimo prebrzo, bez previse razmisljanja.. a to je nekad velika greska.. lakse je kada samo mi ispastamo zbog toga, ali drukcije je kad su i neke osobe ukljucene.. kada i oni pate zbog nekih nasih odluka, zelja.. trenutno sam ja ta koja pati zbog tuðih nepromisljenih odluka.. nadam se da ce se ipak sve srediti..
***
E da, optimizam i vjera u ljude su u jednu ruku moja dosta velika greska.. previse vjerujem ljudima kad kazu da ce se promjenit, da ce biti bolji.. zato dosta puta budem povrijedena, patim duboko u sebi.. mozda tiho, da nebi uznemirila nekog..ali ipak mi nije svejedno, pogodi me ponasanje nekih ljudi.. uvjek sam za oprost, za pruziti novu sansu, ruku pomirenja.. ali neki to zaista neznaju cjeniti, neznaju prepoznati ono nesto.. to je njihov problem makar tako povrijede i onu drugu stranu.. Ja za sebe mogu reci da sam osoba sa vise-manje dobrim osobinama koje neki ljudi nazalost nemogu prepoznati..


***
..znam da ovo skoro nitko nece citati tako da opet ostajem sama sa svojim problemima, razmisljanjima.. ostajem u ovom stanju u kakvom su me drugi ostavili..
s ljubavlju, [.fears of pain.]



***

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.