Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
#. ovaj blog .#
ovaj je blog nastao zbog toga sto zelim negdje izrazavati svoje misli i osjecaje i podijeliti sa vama svoja iskustva.. nadam se da ce blog biti citan i imati vase sadrzajne komentare..
..blogovi koje citam.. vrijedni su paznje i jako ljepi.. posjetite..
[.soul of a child.]
[.alkoholicarka s razlogom.]
[.twisted whispers.]
[.love comes again.]
[.nocna mora.]
[.angel with broken wings.]
[.mistress oblivion.]
[.smaragdna diva.]
[.st.bitch.]
[.Klarisa.]
[.shape of my heart.]
[.another emo kid.]
[.mala uspomena.]
[.i'm sorry.]
[.zoe jane.]
[.tajne zaljubljenog srca.]
[.o menii.]
Ja? hmm.
Za sebe bi mogla puno toga reci..
Puno osjecaja..sjecanja.. ponekad jedan pogled u proslost izmami suze na ocima.. previse osjecajna.. proslost ju natjerala da bude ranjiva..neki ljudi.. nemogu ih zaboravit.. zauvjek u srcu.. oziljci na rukama nisu nista prema onima na srcu.. ali pokusavam zaboraviti.. imam najbolju frendicu na svijetu i isto tako naaajboljeg decka.. oni su uvjek uz mene.. ali skoro nitko nezna moje osjecaje izrecene na ovom blogu.. zato jer sam anonimna.. ne moraju svi znat.. ne trebaju.. ne zanima ih.. cesto glumim kad mi je tesko.. da ne povrijedim neke ljude.. a to sto oni mene povrijede, zaboravljam..brzo prelazim preko nekih stvari..mozda s maskom koju nosim.. al u srcu, u meni, ne.. nemogu.. previse uspomena.. previse nadanja..
24.12.2008.
ej ljudi. Kako ste mi?
sutra Bozic. Bas vojim ovo razdoblje.. kupovina poklona, sve lijepe želje.. Istina je da je Bozic postao vise marketincki trik.. No ja ful volim taj dan jer nekako cjeli moj dom zraci ljubavlju, cijela obitelj je na okupu..
zajednicki ruckovi, okupljanje uz kamin i vatru.. sve mi je to tako lijepoo.. hehe.. Danas navecer Badnjak i kicenje bora.. onda polnocka.. hahaha mene i moju naj frendicu je prosle godine skoro neka baba izbacila.. smijale smo se.. haha skoro bile izbacene iz crkve.
koja sramota.
Onaj frend.. pricamo svaki dan.. sve je okej.. puno ljudi mi je reklo da sam se promijenila.. ehh kako i nebi.. 4 mjeseca sam patila iz dana u dan zbog njega.. sada je sve okej s njim, ali opet tih 4 mjeseca ostaju u meni.. jer nije fer.. ali dobro, bitno da je vise manje sve u redu..
Zelim vam sretan Bozic i sve najbolje vama i vasim obiteljima.
sutra Bozic. Bas vojim ovo razdoblje.. kupovina poklona, sve lijepe želje.. Istina je da je Bozic postao vise marketincki trik.. No ja ful volim taj dan jer nekako cjeli moj dom zraci ljubavlju, cijela obitelj je na okupu..
zajednicki ruckovi, okupljanje uz kamin i vatru.. sve mi je to tako lijepoo.. hehe.. Danas navecer Badnjak i kicenje bora.. onda polnocka.. hahaha mene i moju naj frendicu je prosle godine skoro neka baba izbacila.. smijale smo se.. haha skoro bile izbacene iz crkve. koja sramota.Onaj frend.. pricamo svaki dan.. sve je okej.. puno ljudi mi je reklo da sam se promijenila.. ehh kako i nebi.. 4 mjeseca sam patila iz dana u dan zbog njega.. sada je sve okej s njim, ali opet tih 4 mjeseca ostaju u meni.. jer nije fer.. ali dobro, bitno da je vise manje sve u redu..
Zelim vam sretan Bozic i sve najbolje vama i vasim obiteljima.
04.12.2008.
ejla ljudii.
U zadnje vrijeme se stalno dopisujem sa onim frendom. dobar je prema meni.. neki sam dan opet spomenula da idemo popricati.. ali odbio me odmaaah. maah :((
Napisala sam u wordu nesto sto bi trebalo biti za njega.. ali nema sanse da mu to pokazem.. jer ce me opet, po stoti put, odbiti. i ubiti do kraja.
Moj prošli 'prijatelju'. Još živiš u meni. Još te vidim u sjenama, vidim nas. Vidim prošlost. Boli me to što se nakon svega tako ponasas prema meni, sto se ne javljaš, boli me što ti nije stalo. Nemogu vjerovati da nakon svega mozes samo odmahnuti rukom i reci “ma sve je rijeseno.” Za tebe sam samo bila osoba usput, a ti si meni u tako kratkom vremenu počeo značiti sve više kao frend.. Zavoljela sam te ful. Bila sam spremna braniti te pred svima. Bilo mi je ugodno i ljepo sa tobom. Voljela sam te trenutke. Tada su to bili i ljepi i manje ljepi trenuci. Svaka mala svađica sada izgleda smjesno i neistinito. Nakon svega, te svađice nemaju ni smisla. Nikad nebismo ni pomislili da ce doci do ovoga. Da ce biti ovako tuzno i bolno. Barem meni.. jer tebi ocito nije tolko bitno. Samo jos jedna greska u tvom nizu. A meni ostaje sjecanje. Tako bi te voljela vratiti, tako bi htjela da sve bude kao prije. Ili jos bolje. Ali to je jos samo jedan moj san, samo jos jedna neostvariva iluzija. I mjeseci prolaze, a ti 'prijatelju' moj prošli, još si u meni. Još sanjam tebe i tvoj glas, sanjam da će se vratiti ono vrijeme koje je meni toliko mnogo značilo. Sekunde su kao sati, ni ja ti ne pišem i ne zovem te. Znam da ne zelis da se javljam. Znam da se neces ni osvrnuti. Znam da te neće boljeti. Ali mene boli. Meni se sve duplo vrača. Ja duplu cijenu plaćam. A Bog je svjedok da sam bila uz tebe uvjek kad ti je to bilo potrebno, ma cak i onda kad si odbijao i mene i moje savjete a znao si da imam pravo. Uvjek sam bila tu kad god si trebao me.. a sada prolazimo kao da se neznamo. Gledam u prazno, a vidim tebe, čujem te.. Čujem onaj glas koji mi je govorio da se smirim, da imam nekoga uz sebe. Koji mi je govorio da nikad nece naci bolju frendicu, koji je bio iskren (barem se pravio iskren) kad je reko da me voli i da mu je stalo do mene. Drugi su to krivo shvacali ali ja sam znala istinu. Vjerovala sam ti. A sada vrtim film u glavi nakon svega sto je bilo i upitam se dali je moralo ovako zavrsiti.. pitam se dali si zasluzio svo moje povjerenje i ljubav. Znam da nisi, promjenio si se ali ja te jos uvjek volim. Makar znam da ne zasluzujes nijednu moju suzu, nemogu protiv toga. Nakon svega, mogu reci da ti ništa ne zamjeram. Barem tako kazem. Eto, toliko te volim. A tako te želim mrziti.. Izbrisati i zaboraviti. A isto te toliko želim natrag. Hocu da znas da sam ja jos uvjek uz tebe, da sam uvjek tu ako pozelis pricati sa nekim, ako te nesto muci, tu sam da ti pomognem. Tu sam za tebe. Nista ti lose ne zelim. Nakon tebe neznam dali da vjerujem ljudima, jednostavno ih odbacujem od sebe.. To je greska. Pokusavam biti normalna i ne zelim da itko ima priliku pitati me “zasto si tuzna?” jer ne zelim da se to primjeti. Mrzim dodire koji su imalo bliski, mrzim poglede koji nešto znače. Gade mi se. Prošli 'prijatelju' ubio si sve u meni. Uništio. A ipak nikome ne govorim o tome. Jos uvijek govorim o tebi sve najbolje. Još uvijek te cijenim. Kada netko spomene nesto ruzno uvezi tebe, spremna sam se posvadati sa tom osobom. Ma tko god ona bila.. Ali ne zelim pricati o tebi, nitko me ne bi shvatio, svi bi rekli da sam glupa što još uvjek uopće pokusavam biti dobra s tobom. Što jos uvjek patim zbog svega. I jesam glupa.. I mrzim se zbog toga. Svaki dan se proklinjem. Ali možemo li protiv osjećaja? Kako? Mozemo nekim novim osjećajima, ali za mene ih nema. Ne želim da ih bude. Nemam volje za njih, nemam snage. Tko je sada tvoja frendica kao sto sam ti ja bila? Ja više nisam. Sada te nema da mi to pokazes, da me podsjetis na to. 'Prijatelju' moj prošli, to više ne postoji. Proklet bio onaj dan. Ona subota.. Najvise me zaboljelo ono vrijeđanje nakon toga, one tvoje rijeci mržnje. I to mi je najgore od svega. U tom trenutku sam te gledala drugim ocima, nisam vjerovala da te rijeci mogu izaci iz tebe, da ce te rijeci ikad biti upucene meni. Ali tada si me uvjerio u njihovu istinitost. Tada sam shvatila da je sve dosad bila laž. I otada i ja lažem da sam dobro. Da ne mislim vise na to. Lažem da se jedva sjećam nas i našeg prijateljstva. Prošlog i neiskrenog. Kažem da cu zaboraviti. Kažem da imam s kime pričati o tome. Lažem, jer nemam im snage sve priznati. Jedva sebi priznajem da nema više naših gluposti. Ponašam se krivo prema ljudima koji to ne zaslužuju, odbijam ih. Oni me samo pokusavaju razveseliti, ne zele da sam ovakva, tuzna i depresivna. Ali odbijam svaku pomoc, sa potpuno krivim razlozima. Ne zelim opet sve ponavljati, neznam vise niti kako da se izrazim. Sve su rijeci odavno upotrebljene. Bojim se. Bojim se da cu naici na rijeci neshvacanja. Možda me to više i ne bi pogodilo? Vjerojatno ne bi. To bi me samo podsjetilo na mog prošlog 'prijatelja', još jednog koji više nije tu. Još jednog koji je otišao i nije se niti potrudio osvrnuti i pogledati natrag. Koji me se nije ni sjetio i koji me odbacio. Koji me odbacuje na svaki moj pokusaj da mu kazem sta imam. Njegovo ignoriranje me ubija. Pravim se da sam i ja takva. Ali mislim da glumim preocito. Nekad me stvarno izbaci iz takta njegovo ponasanje i budem doista ljuta. Ali dodem opet na isto.. Pogled mi je hladan, leden. Ali nema veze više. Zaboravit ću ja to, stvarno. I napravit ću što treba da tebi bude dobro. Nećeš me više ni vidjeti, zašto i bi kad ne želiš? Ali ako vidiš neku tužnu sjenu, sjeti se. To sam ja, čekam da zaboravim. Ne mogu vjerovati koliko sam slaba. A bila sam tako jaka. Ti si mi dao snagu. Moj prijatelj. A ti si mi je i sada i oduzeo.. Ali jos uvjek nemogu vjerovati da ti nakon svega ne znacim vise nimalo, da nisam vrijedna nijednog tvog iskrenog pozdrava, nijednog objasnjenja. Zar sam stvarno tako losa osoba? Ili me ti pokusavas uciniti takvom? Jasno mi je da nema povratka. Nadam se da su ovo zadnje suze što zbog tebe brišem. Zbogom.. 'Prijatelju' moj prošli.. Budi mi dobro..
24.11.2008.
Prije tocno tjedan dana.. bila sam taaaako sretna.
onaj frend i ja smo poceli komunicirati.. poceli smo se pozdravljati, na treningu smo pricali, dopisivali smo se jucer 2 i po sata na msn-u.. krenulo je na bolje. A onda sam se posvadala sa deckom. jaako. Sada je sve okej. ali prisjela mi je ta sreca za kojom sam tolko ceznula.. htjela sam pricati sa tim frendom, reci mu sve.. htjela sam da pocnemo komunicirati.. i sad kad jesmo, sad mi je nekako..neznam. cudno se osjecam.. Jucer me pitao za savjete, za neku curu s kojom je zabrijao.. i sa kojom ce vjerovatno i biti.. cudno mi je to. Bas smo onako frendovski pricali.. ali eto obratio mi se samo kad mu nesto treba.. a evo sad smo nesto kratko pricali na msn-u i na neki nacin me "odjebo" jer je ta riba isto online.. a jucer nije bila pa smo se tako duugo dopisivali.. ma neznam.. nije da mi smeta.. ali sad kad smo konacno okej, sad je dosla ona i opet cu ga pocet gubit jer ce samo za nju bit tu.. makar sam i ja glupa.. jednostavno bi ga trebala poslat u k**** a ja trcim na sve sto on kaze ili napravi.. mahh.
onaj frend i ja smo poceli komunicirati.. poceli smo se pozdravljati, na treningu smo pricali, dopisivali smo se jucer 2 i po sata na msn-u.. krenulo je na bolje. A onda sam se posvadala sa deckom. jaako. Sada je sve okej. ali prisjela mi je ta sreca za kojom sam tolko ceznula.. htjela sam pricati sa tim frendom, reci mu sve.. htjela sam da pocnemo komunicirati.. i sad kad jesmo, sad mi je nekako..neznam. cudno se osjecam.. Jucer me pitao za savjete, za neku curu s kojom je zabrijao.. i sa kojom ce vjerovatno i biti.. cudno mi je to. Bas smo onako frendovski pricali.. ali eto obratio mi se samo kad mu nesto treba.. a evo sad smo nesto kratko pricali na msn-u i na neki nacin me "odjebo" jer je ta riba isto online.. a jucer nije bila pa smo se tako duugo dopisivali.. ma neznam.. nije da mi smeta.. ali sad kad smo konacno okej, sad je dosla ona i opet cu ga pocet gubit jer ce samo za nju bit tu.. makar sam i ja glupa.. jednostavno bi ga trebala poslat u k**** a ja trcim na sve sto on kaze ili napravi.. mahh.
04.10.2008.
ejla ljudi.. ste mi dobro? evo pisem novi post sa nadom da sam vam falila.. i ja i moji postovi.. Evo da kazem, danas je meni i mojem najdrazem deckicu tooocno godinu dana bez prekida.. a za mjesec dana nam je 3 godine sa prekidima i sa svime, 3 godine otkad smo prvi put prohodali.. jaoooo toooliko sam sretna s njime i tolko se volimo..
i znam da cete sad pisati komentare tipa "imas decka i toliko ce volite, sta te briga onda za onog frenda, pa uzivaj s deckom" ali ja ne zelim citati takve stvari jer to i sama znam.. ali nemogu si bas pomoc.. 
Danas subota.. neki frend slavi rodendan.. biti ce i Ž (onaj frend) tamo.. ali ne vjerujem da ce biti samnom i mojima.. vec znam, napit ce se ko stoka pa ce tamo smekat ribe.. hmm neke fuxe.. a to mi se stvaarno neda gledati..
ne svidam mu se vise i to mi je drago ali opet, nije mi bas drago sto je reko da ne zeli pricat samnom i takve stvari.. izbjegava me bas brutalno.. poslala sam mu ful dugu ljepu poruku ali mi je napisao da ne zeli samnom pricat i sve rijesit.. dobro mu je ovako.. okej, odustala sam od njega kao frenda.. ali opet patim, samo sto to ne zelim priznat.. ahh.. bit ce bolje nadam se..
U skoli nije bas divno.. imam lose ocjene, vec od pocetka..
idem na instrukcije iz matematike.. ne slusam niiistaaa u skoli pa starci moraju placat.. ma predivno.. Nekako sam bez volje.. Na treningu se trudim, sada sam starija pa je jos teze.. ali tamo bude i Ž pa onda kad ga vidim me nesto malo "zategne" oko srca ali eto..
Danas vjerovatno idem na taj rodendan pa sta bude.. vec znam kako cu zavrsit.. sa nekim alkoholom u ruci, u nekom šteku zabijena i tugovat.. pogotovo kad ga vidim.. ajmeee da bar pricamo.. ali necemo, znam to.. a ful bi se htjela veceras zabavit.. ah vidjet cemo.. Obavezno javim sta je bilo.. Uzivajte mi svi danas..
i znam da cete sad pisati komentare tipa "imas decka i toliko ce volite, sta te briga onda za onog frenda, pa uzivaj s deckom" ali ja ne zelim citati takve stvari jer to i sama znam.. ali nemogu si bas pomoc.. Danas subota.. neki frend slavi rodendan.. biti ce i Ž (onaj frend) tamo.. ali ne vjerujem da ce biti samnom i mojima.. vec znam, napit ce se ko stoka pa ce tamo smekat ribe.. hmm neke fuxe.. a to mi se stvaarno neda gledati..
ne svidam mu se vise i to mi je drago ali opet, nije mi bas drago sto je reko da ne zeli pricat samnom i takve stvari.. izbjegava me bas brutalno.. poslala sam mu ful dugu ljepu poruku ali mi je napisao da ne zeli samnom pricat i sve rijesit.. dobro mu je ovako.. okej, odustala sam od njega kao frenda.. ali opet patim, samo sto to ne zelim priznat.. ahh.. bit ce bolje nadam se..U skoli nije bas divno.. imam lose ocjene, vec od pocetka..
idem na instrukcije iz matematike.. ne slusam niiistaaa u skoli pa starci moraju placat.. ma predivno.. Nekako sam bez volje.. Na treningu se trudim, sada sam starija pa je jos teze.. ali tamo bude i Ž pa onda kad ga vidim me nesto malo "zategne" oko srca ali eto..Danas vjerovatno idem na taj rodendan pa sta bude.. vec znam kako cu zavrsit.. sa nekim alkoholom u ruci, u nekom šteku zabijena i tugovat.. pogotovo kad ga vidim.. ajmeee da bar pricamo.. ali necemo, znam to.. a ful bi se htjela veceras zabavit.. ah vidjet cemo.. Obavezno javim sta je bilo.. Uzivajte mi svi danas..
23.09.2008.
Neka ovo citaju oni koje zanima stanje izmedu mene i onog frenda.. od pocetka..
Mnogima nije jasno stanje izmedu mene i tog frenda.. pa ajde da sve objasnim.. pa krenimo ispocetka..
On je otprije svima bio antipatican.. i meni isto, ali sam ga zaebavala stalno.. maa otkad je to bilo, vec je sve zaboravljeno.. poslje smo si postali dobri.. svi su imali neshto protiv njega a ja sam ga uvjek branila.. bilo mi ga je zao.. uglavnom jedan dan smo si poslali poruku, neznam ko kome prvi.. i tako je sve pocelo.. na treningu smo se jos vise skompali.. dopisivali smo se tu i tamo.. sve prijateljski.. dok nisam skuzila da on mozda ipak osjeca nesto za mene.. ja sam imala decka i nisam htjela nista s nikim.. a njega sam smatrala kao frenda samo.. i svi su mi poceli govorit da se stalno mota oko mene.. da me šmeka ful.. ali ja sam samo njemu vjerovala kad mi je govorio da sam mu samo predobra frendica.. mozda je to i bila greska.. Uglavnom, svakim danom smo postajali sve bolji i bolji.. poceo mi je puno znacit.. kao frend naravno.. i bili smo si preokej.. ali tu i tamo bismo se svadali.. sada svi govore da se tako stalno svadao samnom jer me na neki nacin htio odbacit od sebe.. jer sam mu objasnila da imam decka kojeg volim vise od icega pa da nece moc biti nista izmedu nas.. jednog dana smo ja i moj decko prekinuli.. zbog svega sto nije islo medju nama.. ovaj frend uopce nije bio imalo kriv.. tada mi se poceo malo svidati.. u tih 3 tjedna prekida.. ali ja i decko smo si bili okej i tu i tamo zabrijali.. znali smo da cemo opet biti skupa.. a ja i frend smo si postali okej ali nekako..poceli smo se cesce svadati.. ali vidjela sam onaj njegov pogled, onaj sjaj u ocima kad bi me pogledao.. ali isto tako i tugu, jer je znao da mi nemoze prici.. to ga je nekako ljutilo.. jer se prema meni tako ponasao.. svaki dan je bio takav.. svađa pa pomirenje.. tako u nedogled..
Stiglo je ljeto.. poceli smo vise ici vani, vise se druziti.. cesto bismo bili jaako pijani.. pa bismo pricali neke gluposti.. da me on nemoze prebolit.. ali to su bile vise sale.. makar bi znalo postat i ozbiljno.. uvjek me cuvao dok sam bila pijana pa mi je bilo slabo, uvjek je bio pored mene.. uvjeeek.. Sve do jedne veceri.. koje cu se jos jako dugo sjecati.. Isto smo isli (cjela ekipa) vani.. pili smo.. ta je vecer bila preeedobraa.. sve do jednog djela.. bili sam mrtvaa.. svi su isli djir do grada..a ja i taj frend ostali na nekom kamenu.. i sjecam se da mi je bilo jaako hladno i onda odjednom nije.. poslje sam saznala da me zagrlio.. i poljubioooo.. ajmee.. bila sam slomljena kad sam shvatila sta se desilo.. moj decko (koji nije bio tamo) je pobjesnio.. htio ga je ubit.. a ja sam bila taako zbunjena, nisam znala sta ce se desit.. uglavnom, pricali smo i reko je da nije mogo odolit.. ali neka ja ne mislim da nesh osjeca prema meni.. nego da bi to napravio bilo kojoj drugoj.. jer sam zensko pa da mu nije svejedno.. neznam kolko vjerovat u to.. pricali smo jos jednom poslje na msn-u i svakakve rijeci su tu pale.. vrijedali smo se jaaako jako.. povrijedio me.. i ja sam njega.. nakon toga nismo pricali evo vec mjesec i po.. a svaki dan se vidimo na treningu.. oboje se ful gledamo.. ali niko nebi prvi pozdravio.. cak ja i jesam, ali on mene nije.. njegov frend mi je reko da se pravi da ga boli ona stvar za mene ali da je istina sasvim suprotna.. ma neznam.. presla sam svoj ponos i poslala sam mu ljepu dugu poruku u kojoj sam rekla da bi ja otisla negdje pricat s njim.. da si barem sve kazemo.. ali nije mi odgovorio.. drugi dan na treningu me samo gledao.. nekim tuzno- ljutim pogledom kao i uvjek.. ja bi se njemu obratila bez problema ali svaki put me od*ebe.. zadnji put kad smo progovorili, smo se svadali i vrijedali.. inace bismo se brzo pomirili.. ali sada znam da necemo.. i to me ubija.. jer nakon svega, nemogu ga mrziti.. svi mi kazu neka ga pustim u 3 p**** materine.. ali nekako mi je to tesko.. nemogu.. A s mojim deckom je sve okej i zbog toga sam fuul sretna.. obozavam gaaa.. Ali valjda razumijete kako mi je zbog tog frenda.. da nemogu svaki dan biti na treningu po 4-5 sati i zadovoljit se samo sa tim njegovim tuznim ili ljutim pogledom.. voljela bi da bude ko prije.. ali polako odustajem od te misli..
Budite mi svi dobro.. sa ljubavlju, [.fears of pain.]
Mnogima nije jasno stanje izmedu mene i tog frenda.. pa ajde da sve objasnim.. pa krenimo ispocetka..
On je otprije svima bio antipatican.. i meni isto, ali sam ga zaebavala stalno.. maa otkad je to bilo, vec je sve zaboravljeno.. poslje smo si postali dobri.. svi su imali neshto protiv njega a ja sam ga uvjek branila.. bilo mi ga je zao.. uglavnom jedan dan smo si poslali poruku, neznam ko kome prvi.. i tako je sve pocelo.. na treningu smo se jos vise skompali.. dopisivali smo se tu i tamo.. sve prijateljski.. dok nisam skuzila da on mozda ipak osjeca nesto za mene.. ja sam imala decka i nisam htjela nista s nikim.. a njega sam smatrala kao frenda samo.. i svi su mi poceli govorit da se stalno mota oko mene.. da me šmeka ful.. ali ja sam samo njemu vjerovala kad mi je govorio da sam mu samo predobra frendica.. mozda je to i bila greska.. Uglavnom, svakim danom smo postajali sve bolji i bolji.. poceo mi je puno znacit.. kao frend naravno.. i bili smo si preokej.. ali tu i tamo bismo se svadali.. sada svi govore da se tako stalno svadao samnom jer me na neki nacin htio odbacit od sebe..
jer sam mu objasnila da imam decka kojeg volim vise od icega pa da nece moc biti nista izmedu nas.. jednog dana smo ja i moj decko prekinuli.. zbog svega sto nije islo medju nama.. ovaj frend uopce nije bio imalo kriv.. tada mi se poceo malo svidati.. u tih 3 tjedna prekida.. ali ja i decko smo si bili okej i tu i tamo zabrijali.. znali smo da cemo opet biti skupa.. a ja i frend smo si postali okej ali nekako..poceli smo se cesce svadati.. ali vidjela sam onaj njegov pogled, onaj sjaj u ocima kad bi me pogledao.. ali isto tako i tugu, jer je znao da mi nemoze prici.. to ga je nekako ljutilo.. jer se prema meni tako ponasao.. svaki dan je bio takav.. svađa pa pomirenje.. tako u nedogled..Stiglo je ljeto.. poceli smo vise ici vani, vise se druziti.. cesto bismo bili jaako pijani.. pa bismo pricali neke gluposti.. da me on nemoze prebolit.. ali to su bile vise sale.. makar bi znalo postat i ozbiljno.. uvjek me cuvao dok sam bila pijana pa mi je bilo slabo, uvjek je bio pored mene.. uvjeeek.. Sve do jedne veceri.. koje cu se jos jako dugo sjecati.. Isto smo isli (cjela ekipa) vani.. pili smo.. ta je vecer bila preeedobraa.. sve do jednog djela.. bili sam mrtvaa.. svi su isli djir do grada..a ja i taj frend ostali na nekom kamenu.. i sjecam se da mi je bilo jaako hladno i onda odjednom nije.. poslje sam saznala da me zagrlio.. i poljubioooo.. ajmee.. bila sam slomljena kad sam shvatila sta se desilo.. moj decko (koji nije bio tamo) je pobjesnio.. htio ga je ubit.. a ja sam bila taako zbunjena, nisam znala sta ce se desit.. uglavnom, pricali smo i reko je da nije mogo odolit.. ali neka ja ne mislim da nesh osjeca prema meni.. nego da bi to napravio bilo kojoj drugoj.. jer sam zensko pa da mu nije svejedno.. neznam kolko vjerovat u to.. pricali smo jos jednom poslje na msn-u i svakakve rijeci su tu pale.. vrijedali smo se jaaako jako.. povrijedio me.. i ja sam njega.. nakon toga nismo pricali evo vec mjesec i po.. a svaki dan se vidimo na treningu.. oboje se ful gledamo.. ali niko nebi prvi pozdravio.. cak ja i jesam, ali on mene nije.. njegov frend mi je reko da se pravi da ga boli ona stvar za mene ali da je istina sasvim suprotna.. ma neznam.. presla sam svoj ponos i poslala sam mu ljepu dugu poruku u kojoj sam rekla da bi ja otisla negdje pricat s njim.. da si barem sve kazemo.. ali nije mi odgovorio.. drugi dan na treningu me samo gledao.. nekim tuzno- ljutim pogledom kao i uvjek.. ja bi se njemu obratila bez problema ali svaki put me od*ebe.. zadnji put kad smo progovorili, smo se svadali i vrijedali..
inace bismo se brzo pomirili.. ali sada znam da necemo.. i to me ubija.. jer nakon svega, nemogu ga mrziti.. svi mi kazu neka ga pustim u 3 p**** materine.. ali nekako mi je to tesko.. nemogu.. A s mojim deckom je sve okej i zbog toga sam fuul sretna.. obozavam gaaa.. Ali valjda razumijete kako mi je zbog tog frenda.. da nemogu svaki dan biti na treningu po 4-5 sati i zadovoljit se samo sa tim njegovim tuznim ili ljutim pogledom.. voljela bi da bude ko prije.. ali polako odustajem od te misli..Budite mi svi dobro..
sa ljubavlju, [.fears of pain.]
09.09.2008.
Evo samo da se malo javim.. ziva sam..
ali nisam dobro.. nisam okej..
neznam kolko ce ovo trajat..
patim uzasno..
previse toga me muci..
onaj frend..
trening..
sve pomalo..
neznam sta da radim..
opet me grlo pocelo bolit, nakon silnih ljekova..
sve mi je nekako bezveze..
mah..
nadam se necemu boljemu..
jer ovako vise nemoze.
budite mi dobro..
ali nisam dobro.. nisam okej..
neznam kolko ce ovo trajat..
patim uzasno..
previse toga me muci..
onaj frend..
trening..
sve pomalo..
neznam sta da radim..
opet me grlo pocelo bolit, nakon silnih ljekova..
sve mi je nekako bezveze..
mah..
nadam se necemu boljemu..
jer ovako vise nemoze.
budite mi dobro..
27.08.2008.
Ej ljudi moji.. nadam se da ste mi svi dobro.. Brzo pocinje skola.. ovo je zadnji tjedan of freedom.. a ja bolesna..
Imam upalu grla.. to stvarno nije fer.. ali dobro, niko mi nije kriv sto sam svaki dan bila u moru do 10 navecer.. i sto sam "mokra do koze" izasla iz disca na hladan zrak.. eh pamet.
Sada nemogu ici ni na trening a ni vani..
Nemogu vjerovati kako su se neke osobe promjenile.. ali stvarno NEMOGU. cjelo ljeto smo isli zajedno vani.. i sada pretkraj smo se poceli odvajati..
tj. 2 tipa (blizanci) i onaj moj bivsi frend su nas nekako "od*ebali" i poceli ici sami vani.. ne smeta nama sto je tako nego su nam mogli to i reci.. a ne se onako debilno ponijeti. vjerujte, bas su nas otkantali na najgori moguci nacin.. to se ne oprasta lako.. Danas je mjesec dana da je onaj "FREND" meni ono napravio.. prekjucer me ful izvrijedao.. i preko toga se ne prelazi.. previse sam mu puta oprostila, vjerovala kad je reko da ce se potruditi biti okej.. ali razocarao me u svim smislovima i gotovo vise s njim..
U ljubavi je sve okej.. ali ne zelim u skoluuuu.. imati cemo obrnute smjene.. ja ujutro a on popodne.. neeeeeeeeeee.. a i naj frendica mi ima skolu popodne.. A ja cu morat ici na trening istom smjenom kao i ova 3 tipa navedena gore.. a i "frend" je među njima.. suuupe, morat cu ih gledat svaaki dan.. ehh..bit ce jako tesko. previse sam emotivna. Nadam se necemu boljem.
Imam upalu grla.. to stvarno nije fer.. ali dobro, niko mi nije kriv sto sam svaki dan bila u moru do 10 navecer.. i sto sam "mokra do koze" izasla iz disca na hladan zrak.. eh pamet. Sada nemogu ici ni na trening a ni vani..Nemogu vjerovati kako su se neke osobe promjenile.. ali stvarno NEMOGU. cjelo ljeto smo isli zajedno vani.. i sada pretkraj smo se poceli odvajati..
tj. 2 tipa (blizanci) i onaj moj bivsi frend su nas nekako "od*ebali" i poceli ici sami vani.. ne smeta nama sto je tako nego su nam mogli to i reci.. a ne se onako debilno ponijeti. vjerujte, bas su nas otkantali na najgori moguci nacin.. to se ne oprasta lako.. Danas je mjesec dana da je onaj "FREND" meni ono napravio.. prekjucer me ful izvrijedao.. i preko toga se ne prelazi.. previse sam mu puta oprostila, vjerovala kad je reko da ce se potruditi biti okej.. ali razocarao me u svim smislovima i gotovo vise s njim..U ljubavi je sve okej.. ali ne zelim u skoluuuu.. imati cemo obrnute smjene.. ja ujutro a on popodne.. neeeeeeeeeee..
a i naj frendica mi ima skolu popodne.. A ja cu morat ici na trening istom smjenom kao i ova 3 tipa navedena gore.. a i "frend" je među njima.. suuupe, morat cu ih gledat svaaki dan.. ehh..bit ce jako tesko. previse sam emotivna. Nadam se necemu boljem.
18.08.2008.
Ipak nastavljam pisati.. nemogu obrisati ovaj blog a niti ga zanemariti.. previse mi znaci..
Hmm krenimo od reda.. 26.7 je bio dan koji necu zaboraviti.. onaj frend iz prijasnjih posteva me pobalio mrtvu pijanu.. a ja imam decka vec 2ipo godine.. na srecu, to nije nis narusilo medu nama.. zato sto se previse volimo.. a i zato jer je taj frend definitivno kriv.. sada mi je uzasno zao.. zato sto ja i on vise ne pricamo.. i znate kako je s*ebano kad idemo vani svi zajedno.. jaooo.. ja i on se samo gledamo i dobacujemo si nesto.. a sto je najgore, uopce mu se niti nisam svidala kad me poljubio.. reko je da bi to napravio bilo kojoj u tom trenutku.. jer nije mogo odolit.. uzas..
Jos me nesto muci. Dali se moze zatrudniti u moru? ja i moj decko smo se jucer malo "igrali" na nocnom kupanju.. bili smo u moru i usao je u mene.. nije svrsio.. samo je nakratko usao i izasao za nekih 15 sekundi.. malo me strah.. pa ako je neko imao slicno iskustvo ili zna o tome, svaki savjet je dobrodosao..
Pocinju se dogadati cudne stvari.. jako cudne.. uvjek sam imala obitelj punu razumijevanja, imala sam sve sto sam pozelila uvjek, oboavam ih jednostavno.. nikad mi nije NISTA nedostajalo.. al u zadnje vrijeme nekako kao da gubim povjerenje u jednu osobu iz obitelji.. znam da nije za nista kriv, ali kao da se bojim da cu ga izgubiti pa me strah.. znam da se to NIKAD nece dogoditi.. ali..
Ma neznam sta vise reci.. s*ebana sam fuuul.. tuzna.. svaki dan me ljudi pitaju "sta ti je?" a ja niti neznam odogovoriti.. male stvari me bacaju u depresiju, stvari koje nikome nemogu objasniti.. samo su tu, u meni.. a ovo sto se dogodilo 26.7 me jos dodatno ubilo u pojam.. neznam objasniti..
Hmm krenimo od reda.. 26.7 je bio dan koji necu zaboraviti.. onaj frend iz prijasnjih posteva me pobalio mrtvu pijanu.. a ja imam decka vec 2ipo godine.. na srecu, to nije nis narusilo medu nama.. zato sto se previse volimo.. a i zato jer je taj frend definitivno kriv.. sada mi je uzasno zao.. zato sto ja i on vise ne pricamo.. i znate kako je s*ebano kad idemo vani svi zajedno.. jaooo.. ja i on se samo gledamo i dobacujemo si nesto.. a sto je najgore, uopce mu se niti nisam svidala kad me poljubio.. reko je da bi to napravio bilo kojoj u tom trenutku.. jer nije mogo odolit.. uzas..
Jos me nesto muci. Dali se moze zatrudniti u moru? ja i moj decko smo se jucer malo "igrali" na nocnom kupanju.. bili smo u moru i usao je u mene.. nije svrsio.. samo je nakratko usao i izasao za nekih 15 sekundi.. malo me strah.. pa ako je neko imao slicno iskustvo ili zna o tome, svaki savjet je dobrodosao..
Pocinju se dogadati cudne stvari.. jako cudne.. uvjek sam imala obitelj punu razumijevanja, imala sam sve sto sam pozelila uvjek, oboavam ih jednostavno.. nikad mi nije NISTA nedostajalo.. al u zadnje vrijeme nekako kao da gubim povjerenje u jednu osobu iz obitelji.. znam da nije za nista kriv, ali kao da se bojim da cu ga izgubiti pa me strah.. znam da se to NIKAD nece dogoditi.. ali..
Ma neznam sta vise reci.. s*ebana sam fuuul.. tuzna.. svaki dan me ljudi pitaju "sta ti je?" a ja niti neznam odogovoriti.. male stvari me bacaju u depresiju, stvari koje nikome nemogu objasniti.. samo su tu, u meni.. a ovo sto se dogodilo 26.7 me jos dodatno ubilo u pojam.. neznam objasniti..
15.08.2008.
ne vjerujem da cu vise pisati postove.. razocarala sam se jako.. u sve.. u svijet.. i u sve sto ide uz zivot.. mah.. neam rijeci vise.. volim vas sve.
19.07.2008.
evo dosao je i taj dan.. 19.07 .. Moj rodendan.
dan kada sam dosla na svijet.. danas vec 16 godina uljepsavam (hehehe) ovaj svijet i dajem mu neku svoju toplinu, radost ali i sve sto ide uz zivot.. sa svojih 16 godina sam dosta toga prosla.. bilo je tu svega..
Uvjek cu se sjecati kada sam bila jos mala.. i onda smo ja i moji roditelji isli dan prije mog rodendana, kupovati razne stvari za proslavu.. grickalice, pice, tortu.. hehhe.. a sto sam starija, toga vise nema.. oni jos uvjek zele to.. jos sam uvjek njihova mala curica.. ali prerasla sam takve zabave.. iako su mi veoma drage i zauvjek ce mi ostati u srcu.. Danas se idem zabaviti u grad sa prijateljima.. onaj frend zauvjek pripada proslosti i to ce tako ostati.. njegova doluka.. ali u neku ruku i moja.. evo dopisujemo se cjelo jutro.. tj.svadamo.. ali ne uzimam to k srcu.. jer me nemoze povrijedit vise nego sto vec je.. nije mi cestitao rodendan.. reko je da bi me rade vidio, poljubio i cestitao mi..a ne preko sms-a.. ali vjerujte, to laze.. nije ni bitno vise..
danas zelim samo uzivatii i ne brinuti o losim stvarima.. imam uza sebe osobe koje volim i koje vole mene i to je jedino bitno.. ee ii hvajaaa na poklonimaa, jaako su jepiii.
uzivajte mii.
dan kada sam dosla na svijet.. danas vec 16 godina uljepsavam (hehehe) ovaj svijet i dajem mu neku svoju toplinu, radost ali i sve sto ide uz zivot.. sa svojih 16 godina sam dosta toga prosla.. bilo je tu svega..Uvjek cu se sjecati kada sam bila jos mala.. i onda smo ja i moji roditelji isli dan prije mog rodendana, kupovati razne stvari za proslavu.. grickalice, pice, tortu.. hehhe.. a sto sam starija, toga vise nema.. oni jos uvjek zele to.. jos sam uvjek njihova mala curica.. ali prerasla sam takve zabave.. iako su mi veoma drage i zauvjek ce mi ostati u srcu.. Danas se idem zabaviti u grad sa prijateljima.. onaj frend zauvjek pripada proslosti i to ce tako ostati.. njegova doluka.. ali u neku ruku i moja.. evo dopisujemo se cjelo jutro.. tj.svadamo.. ali ne uzimam to k srcu.. jer me nemoze povrijedit vise nego sto vec je.. nije mi cestitao rodendan.. reko je da bi me rade vidio, poljubio i cestitao mi..a ne preko sms-a.. ali vjerujte, to laze.. nije ni bitno vise..
danas zelim samo uzivatii i ne brinuti o losim stvarima.. imam uza sebe osobe koje volim i koje vole mene i to je jedino bitno.. ee ii hvajaaa na poklonimaa, jaako su jepiii.
uzivajte mii.
13.07.2008.
Ponekad se pitam kako bi bilo da se neke stvari nisu dogodile.. ali ne zelim o tome razmisljati, uvjerena sam da se sve dogodilo s nekim razlogom.. ali opet, za neke stvari ne postoje razlozi.. znam to..
Neki frend. iz prijasnjih postova. Muci me. Daa. neki sam se dan napila ko stoka.. uopce neznam otkud mi sve rane i masnice po tijelu.. valjda sam pala jako puno puta.. Uglavnom, rekla sam mu da se makne od mene, da me pusti.. on kaze da sam ga "odjebala na naljepsi moguci nacin.." Neznam zasto ga je to tolko pogodilo..jer inace svima tako govorim kad sam pijana, bar mi tako kazu.. a taj se frend zanimao za mene al zna da me nemoze imat jer imam decka.. a i iskreno, nebi ja nista s njim ni da sam slobodna.. uvjek kad sam pijana, legnem negdje i onda on dode do mene i budemo skupa.. kad ga pitam zasto je tako, on kaze da mu je stalo do mene pa me "cuva" .. tako svaki put.. ali ovaj put sam ga tjerala i to ga je valjda povrijedilo..makar ne kuzim zasto.. reko mi je da mu se ne obracam i da mu se gadim.. a svaki dan smo zajedno na moru i tocno vidim onaj prijezir u njegovim ocima kad me pogleda.. ispricala sam mu se 100 puta i kaze da je prihvatio ispriku ali jednostavno nije.. prije smo stalno bili zajedno a sada se tako udaljio.. neznam sta mislit.. ako vi imate koji savjet..
hvalaa..
oprostite sto me dugo nije bilo.. ali nisam imala vremena.. vratim vam svima kometare.. pusaa.
Neki frend. iz prijasnjih postova. Muci me. Daa. neki sam se dan napila ko stoka.. uopce neznam otkud mi sve rane i masnice po tijelu.. valjda sam pala jako puno puta.. Uglavnom, rekla sam mu da se makne od mene, da me pusti.. on kaze da sam ga "odjebala na naljepsi moguci nacin.." Neznam zasto ga je to tolko pogodilo..jer inace svima tako govorim kad sam pijana, bar mi tako kazu.. a taj se frend zanimao za mene al zna da me nemoze imat jer imam decka.. a i iskreno, nebi ja nista s njim ni da sam slobodna.. uvjek kad sam pijana, legnem negdje i onda on dode do mene i budemo skupa.. kad ga pitam zasto je tako, on kaze da mu je stalo do mene pa me "cuva" .. tako svaki put.. ali ovaj put sam ga tjerala i to ga je valjda povrijedilo..makar ne kuzim zasto.. reko mi je da mu se ne obracam i da mu se gadim.. a svaki dan smo zajedno na moru i tocno vidim onaj prijezir u njegovim ocima kad me pogleda.. ispricala sam mu se 100 puta i kaze da je prihvatio ispriku ali jednostavno nije.. prije smo stalno bili zajedno a sada se tako udaljio.. neznam sta mislit.. ako vi imate koji savjet..
hvalaa..
oprostite sto me dugo nije bilo.. ali nisam imala vremena.. vratim vam svima kometare.. pusaa.
31.05.2008.
Katkad se sjetim proslosti, nekih davno izrecenih rijeci, nekih davno ucinjenih dijela.. nekih osoba.. nekih prijasnjih vremena.. kako je sve bilo drukcije..
sjetim se kakvi su bili moji pogledi na svijet.. tada.. a kakvi su sada.. drukciji.. skroz.. dali sam se ja promjenila? Odrasla sam, sazrijela, shvatila neke stvari.. dali je samo to? mozda. puno me toga promjenilo.. neke rijeci, neka dijela.. neke osobe.. puno toga.. rijeka zivota me nosi daleko od proslosti.. al me opet neka cestica u zraku vuce ka njoj.. nemogu shvatiti.. zasto jednostavno nemogu zaboraviti? mozda jer mi je to bilo najbolje razdoblje zivota do sada? Da. Fale mi neke osobe.. jaako mi fale.. bili smo svaki dan zajedno.. radili svasta.. a sada je svako krenuo svojim putem.. ne susrecemo se vise tako cesto.. samo prolaz i pokoja izmjenjena rijec treba popuniti onu prazninu u meni.. u nama.. svi se zelimo vratiti.. ali za to nema vise prilike.. nema temelja.. nema razloga.. razlozi su samo u nama.. trebamo se pomiriti.
GUBITAK.
Osjecam se jadno. Totalno jadno. Zato jer su me neke osobe razocarale malo.. neke rijeci nisu trebale biti izgovorene i neka dijela nisu trebala biti napravljena.. ali sada je kasno.. Neke sam stvari shvatila.. neke nepotrebne poteze napravila.. ali i dalje je okej..barem se pravim da je sve okej..
Ne zelim vidjeti nesto..
Mozda zatvaram oci za neke stvari?
sjetim se kakvi su bili moji pogledi na svijet.. tada.. a kakvi su sada.. drukciji.. skroz.. dali sam se ja promjenila? Odrasla sam, sazrijela, shvatila neke stvari.. dali je samo to? mozda. puno me toga promjenilo.. neke rijeci, neka dijela.. neke osobe.. puno toga.. rijeka zivota me nosi daleko od proslosti.. al me opet neka cestica u zraku vuce ka njoj.. nemogu shvatiti.. zasto jednostavno nemogu zaboraviti? mozda jer mi je to bilo najbolje razdoblje zivota do sada? Da. Fale mi neke osobe.. jaako mi fale.. bili smo svaki dan zajedno.. radili svasta.. a sada je svako krenuo svojim putem.. ne susrecemo se vise tako cesto.. samo prolaz i pokoja izmjenjena rijec treba popuniti onu prazninu u meni.. u nama.. svi se zelimo vratiti.. ali za to nema vise prilike.. nema temelja.. nema razloga.. razlozi su samo u nama.. trebamo se pomiriti.
GUBITAK.
Osjecam se jadno. Totalno jadno. Zato jer su me neke osobe razocarale malo.. neke rijeci nisu trebale biti izgovorene i neka dijela nisu trebala biti napravljena.. ali sada je kasno.. Neke sam stvari shvatila.. neke nepotrebne poteze napravila.. ali i dalje je okej..barem se pravim da je sve okej..
Ne zelim vidjeti nesto..
Mozda zatvaram oci za neke stvari?
11.04.2008.
***
U zivotu mnogo puta budemo povrijedeni, mnogo nas puta postupci nekih ljudi (ili nas samih) razocaraju. Mislimo da ce se nesto promjenit ali sve ostaje isto.. Mozemo samo sebe promjenit, ali i to je tesko. Tesko se moze uspjeti na silu.. Kada se dogodi neki pomak, budemo vrlo sretni i onda se polako sve pocinje vracati na staro.. Radimo iste pogreske, povrijedimo opet iste ljude.. bude nam zao, ali ljudi to bas i ne prihvacaju jer budu razocarani u nas.. A poslije je tesko vratiti to povjerenje.
Puno puta slusamo neke pjesme, gledamo neke slike.. koje nas uvjek podsjete na neka prosla vremena.. vecinom kad smo bili sretni, kad nam se osmijeh nije skidao s lica.. kad su jos uvjek neke osobe bile uz nas.. A sada nam se to cini kao neko davno sjecanje na prosle dane, kao da se to dogodilo prije jako puno vremena.. a u nasem sjecanju ima veliko znacenje.. pogotovo neki ljudi.. Evo, mene je npr. veoma pogodio odlazak u srednju skolu.. tome se svi vesele zbog novih poznanstva, novih navika.. ali to moze biti i bolno.. ja se nikako nisam mogla naviknuti na novo okruzenje, na nove predmete i sto je najgore, na nove ljude oko mene.. u osnovnoj smo svi bili slozni, uvjek zajedno u svemu.. a u ovom razredu samo jedni drugima zele zlo.. nade se i koja iznimka.. ali premalo je dobrih ljudi tamo.. meni je sve to cudno jer je u osnovnoj bilo potpuno drukcije.. nekima je i ovako dobro.. meni nije.. Zato se tesko navikavam, jako tesko.. ali moram.. jer se i moje ocjene pocinju odrazavat na to..
***
On.. uvjek je tu za mene, zajedno smo jako dugo.. svasta smo prosli.. i bas zbog toga nebi mogla podnjeti da vise nemam uza sebe, da mi vise ne pripada.. da znam da ljubi neku drugu, masta o njoj.. zeli nju, a ne vise mene.. mozda sam ljubomorna, ali ono sto je moje, zelim da je zauvjek moje.. To je mozda tako jer sam uvjek dobivala sve sto sam htjela, nikad mi nista nije bilo uskraceno i nikad me nisu odbili uvezi niceg.. Kad smo prekinuli, nista mi nije imalo smisla, bilo mi je svejedno dali cu zivjeti ili umrijeti.. znam, mozda nezahvalno od mene da tako govorim jer ima puno onih koji bi dali sve da imaju nekoga kao sto ja imam i ima jos vise onih koji su bolesni ili nesto, a ja se samo tako poigravam sa tom recinicom "svejedno mi je dal cu zivjet ili umrijet".. to je vise samo metafora.. Samo da pokazem kolko mi je stalo do njega. Kada smo bili prekinuli, sve mi je bilo isto.. kada bi se probudila, jutro mi uopce nebi bilo onako svjeze, ljepo.. Bilo bi suvise prazno i sivo.. sve mi je bilo ravno do bola.. Jako me boljelo, makar smo stalno bili u kontaktu.. falio mi je, jako.. zeljela sam ga, samo za sebe.. Zato to vise nikad ne zelim prozivjeti, ne zelim da nesto krene na lose sada kad je napokon sve u redu.. previse ga volim i znaci mi vise nego itko ikad.. obozavam ga..
***
Tu su uvjek dani kada nam nesto ne ide, kad se pozelimo sakriti negdje gdje nas niko nemoze naci.. gdje cemo biti sami sa svojim razmisljanjima, osjecajima.. tamo gdje nas niko nece nista pitati, gdje cemo moci o svemu dobro razmisliti.. jer inace, kaos svakodnevnice nas tjera da zakljucke donosimo prebrzo, bez previse razmisljanja.. a to je nekad velika greska.. lakse je kada samo mi ispastamo zbog toga, ali drukcije je kad su i neke osobe ukljucene.. kada i oni pate zbog nekih nasih odluka, zelja.. trenutno sam ja ta koja pati zbog tuđih nepromisljenih odluka.. nadam se da ce se ipak sve srediti..
***
E da, optimizam i vjera u ljude su u jednu ruku moja dosta velika greska.. previse vjerujem ljudima kad kazu da ce se promjenit, da ce biti bolji.. zato dosta puta budem povrijedena, patim duboko u sebi.. mozda tiho, da nebi uznemirila nekog..ali ipak mi nije svejedno, pogodi me ponasanje nekih ljudi.. uvjek sam za oprost, za pruziti novu sansu, ruku pomirenja.. ali neki to zaista neznaju cjeniti, neznaju prepoznati ono nesto.. to je njihov problem makar tako povrijede i onu drugu stranu.. Ja za sebe mogu reci da sam osoba sa vise-manje dobrim osobinama koje neki ljudi nazalost nemogu prepoznati..
***
..znam da ovo skoro nitko nece citati tako da opet ostajem sama sa svojim problemima, razmisljanjima.. ostajem u ovom stanju u kakvom su me drugi ostavili..
s ljubavlju, [.fears of pain.]
***
19.03.2008.
Neznam sta mi se u zadnje vrijeme dogada.. stvarno mi se puno toga vrti po glavi i neznam kako pobjeci od toga.
Trcim ali ostajem na mjestu.
Zasto moram biti tako glupa da sam jos uvjek dobra prema osobama koje to ne zasluzuju.. Taj me tip bezbroj puta razocarao.. ali ja jos uvjek zelim biti dobra s njim. Sto puta mi je uputio bezobraznu rijec kojom te doista uvrijedi.. ali ja jos uvjek trazim razloge kojima bi mogla rteci da je on dobar.. Inace, ja imam decka vec 2 godine i 4 mjeseca i stvarno mi je predivno s njim i ponasa se prema meni kao da sam kraljica.. obozavam ga.. predivna nam je veza, puna ljubavi.. Tako da mi ovaj drugi tip ne predstvalja nista osim frenda.. ali niti to, po svemu sudeci.. neznam vise sta bi mislila.. znam da se najblje prestat trudit uopce pricat s njim.. ali on u biti nije takav..samo nekad.. ili samo sebe tjesim? ali uopce ne razumijem.. vise nista.. kad mi onako uputi neki pogled, ful znacajan, ful se najezim.. jer znam da mi time pokusava nesto reci.. Prije se kao i zanimao za mene, bilo mu je stalo do mene.. ali sada ne, vidim po njemu.. makar mi upucuje neke poglede.. neznam, cudno se ponasa.. ali znam da se ne zanima za mene.. danas smo trebali pricat da mu kazem da se ne zelim svadat s njim (posvadamo se svaki dan oko 3-4 puta a BEZ CILJA) al nakraju nije pricao samnom.. reko je "neki drugi put".. ah.. neznam vise sta mislit..ubija me sve to..
26.02.2008.
Neke stvari nikad necu shvatit, necu razumjeti.. kako neke osobe mogu biti tako zle, kako mogu zeljeti drugima lose.. To je ono sto nikad necu shvatiti. A mogu reci da ni ne zelim, jer ja nikad necu biti takva..
Puno se stvari promjenilo, ponekad se zapitam sta bi bilo da se neke stvari nisu dogodile? Mozda bi nesto bilo drukcije? Definitivno bi.. ali vjerovatno je moralo biti ovako, sve se dogada sa nekim razlogom..
Razmisljam o zivotu, o svom pogledu na svijet.. svaki nas dan nesto novo razocara, ili mozda uljepsa nam raspolozenje? Napustamo stare stvari i idemo ka novima.. Nove osobe ulaze u nase zivote, stare su jos uvjek tu, uz nas.. ali nekad nas zivot prevari, nasilu nam oduzme voljene osobe ili nas nepovratno udalji s njima.. To boli, jako. Naviknes se na jednu sredinu, na osobe sa kojima djelis sve. i onda samo odjednom, nades se medu novim ljudima, u novom okruzenju, nove navike, stari obicaji gube smisao. Neki mogu utjecati na to, ali kada se dogodi da tako nepovratno otides, ili da otidu tvoji bliznji.. Dode ti da se zamislis, zasto je tako? Sigurno je da ima razloga.. ali nekad ih ne zelimo znati..ne zanimaju nas.. Samo zelimo da se proslost vrati.. da sve bude kao nekada.
Hoce li se to dogoditi? TESKO.
31.01.2008.
Nesto me muci. Neznam kako da se izjasnim. Nekako me nesto tisti, sve mi smeta. Nesto u podsvjesti mi neda mira.. a neznam raspoznati sta je to. Kao da od necega bjezim, od necega sto zapravo ni neznam sta je.. Sve je kod mene dobro, a opet tako cudno.. sve je nekakvo natjecanje, tko je bolji u cemu.. umorna sam od takvih stvari.. umorna sam od toga.. nemam snage za dokazivanje. nekako sve umire. A ne zelim to. Al zaista sam umorna.
02.01.2008.
Novuu sam provela lijepo. uz osobe koje najvise volim. naj frendica. decko. U novoj godini sam odlucila pustit neke stvari iza sebe. ne brinu me vise toliko. ima jos stvari koje me slamaju. ali pokusavam ici dalje bez obzira kako je bilo prije. ne zanima me. neke stvari jednostavno moraju ostati u proslosti. nece se vratiti. nikad.
Puno zelja u novoj godini. nadam se ispunjenju svake od njih. vise od svega zelim kraj sebe uvjek imati dobre osobe. biti zdrava i sretna. pruziti drugima sto vise od sebe, dijeliti osmjehe. biti uz nekoga kada mu je to najpotrebnije, voljeti iskreno i od srca. zelim imati tebe, jos duugo.
Tii. volim te. najiskrenije. onako kako nikad nikog nisam voljela. uz tebe se osjecam tako sretno. potrebno i zeljeno. male sitnice cine me sretnijom, tih sitnica prije nije bilo. sada je sve tako ljepo, toliko ti jos ljubavi imam za pruziti. volim te neizmjerno puno i jako sam sretna sto te imam, sto si uz mene. ja sam tu, zauvjek tvoja.
Puno zelja u novoj godini. nadam se ispunjenju svake od njih. vise od svega zelim kraj sebe uvjek imati dobre osobe. biti zdrava i sretna. pruziti drugima sto vise od sebe, dijeliti osmjehe. biti uz nekoga kada mu je to najpotrebnije, voljeti iskreno i od srca. zelim imati tebe, jos duugo.
Tii. volim te. najiskrenije. onako kako nikad nikog nisam voljela. uz tebe se osjecam tako sretno. potrebno i zeljeno. male sitnice cine me sretnijom, tih sitnica prije nije bilo. sada je sve tako ljepo, toliko ti jos ljubavi imam za pruziti. volim te neizmjerno puno i jako sam sretna sto te imam, sto si uz mene. ja sam tu, zauvjek tvoja.
volim te.
volimm te.
voliim tee.
volimm te.
voliim tee.
29.12.2007.
Aww..nekako sam tuzna. uhvati me svako toliko nesto, neka neobjasnjiva zbrka osjecaja.. govore mi da jedan osjecaj vise nije tu.. a ja dooobro znam da postoji. ima ga, tu je. uz mene, svaki dan, svaki sat, svaku minutu moga zivota.. prati me. sretna sam. jer znam da postoji. za taj sam osjecaj spremna sve dati..hoce li me napustiti? ne.
volim te.
volim te.
17.12.2007.
Sjedim sa rukama na licu, sa rumenim obrazima i jednom stvari u mislima, sa tobom u dubini duse, u mojoj dusi vise boli nema.
vec naviknuta na bol. moze li to biti? NE.
Uzas. jedna rijec. ili samo kazem da je jedna?
sve se skupilo. bas sve. opet ono? NE. nadam se. tj. znam da ne.
Previse toga. skupljenog. bezveznog. suvise praznog. vrti se u krug? neznam vise..
Slomljeni pogled iz kuta, osusene suze, i srce slomljeno od tuge.
stalno se skuplja svasta.. osjecaji. rijeci. boli to..
Vec izgubljene nade da ce sve to proci..
Molit za ljubav? ne.. bez snage. barem za to. NE.
I want to hide from pain, from darkness, i want to hide from everything what bothers me, i want to hide from tears, from life.
Zelim pobjeci.. negdje di ce me neko shvatit.. al postoji li to mjesto? tesko. jaako tesko.
Neki dan. Rane na mojim rukama, ponovo. ostat ce oziljci, opet. Nakon mnogobrojnih obecanja ne vise. opet rijeci neshvacanja. Ne vidim vise cemu trcat naprijed kad se uvjek vracam nazad..
Ali nema veze. i to ce proci.. Znam da hoce. previse je puta tuga bila u mom zivotu. prosla je? ..ne nije. To je samo prikrivenost unutarnjeg osjecaja. Ali proci ce.
02.12.2007.
Da..
Nikad nebi rekla da cemo mi, cjelina..jednom tako nisko pasti.. jednom se tako udaljiti.. na sve zaboraviti.. krenuti dalje ne osvrcuci se na proslost..
Proslost? ..pa moglo je biti sada,ovdje..
Neznam sto se dogodilo.. ili sama sebe lazem?
Da.znam.
Ali ne shvacam zasto..i nikad necu..
Mozda pretesko za mene? Neshvatljivo? Moze li mi netko malo pojasniti?
Nitko..Nista..
Gledam sve te ljude..sve te poglede.. gledam i pitam se di smo sad.. di je nestao sav onaj smjeh.. suze kod poraza.. zajedno u svemu..
Toga nema vise..
Ljudi se mijenjaju, shvacam to. Promjenila sam se i ja.
Ali tako se nesto nikad nije trebalo promjeniti.. nije smjelo..
Bol? ..osjecam li ju samo ja? ..ili i oni?
Voljela bi znati..
Suze? ..nisu potrebne, nece nista promjeniti..
Samo ce se bol slijevati niz mnostvo oziljaka..
A tako bi voljela bi da se sve vrati na staro..
Bez rastanka, bez praznih pogleda..laznih osmjeha..
Ne treba nam to..
p.s.- post nije za mog decka, s njim je sve okej.. nego za ljude sa kojima sam se udaljila..svi smo se zajedno nekako skroz povukli.. a nemogu to prihvatit..
11.11.2007.
Evo me ljudi..duuuugo nisam pisala.. iskreno? .nisam imala volje, zelje..nicega.
svasta se izdogadalo.. bili smo prekinuli ja i tip kojeg volim.. najvise na svijetu.. ponovno smo skupa.. u nedjelju (4.11.) nam je bilo 2 god. da smo zajedno.. sretna sam nevjerovatno puno sa njim. bas sam ispunjena, osmjeh mi se ne skida sa lica..nadam se da ce tako jos duuugo biti..
jos mi nekako "fale" neke osobe koje sam izgubila.. gledam kako prolaze pored mene, upute neki hladan pozdrav..kao da ih vise nista ne veze uz mene.. ali u meni jos postoje ona sjecanja.. ono prije.. ona proslost.. ali neznam sta bi rekla, puno sam patila u vezi toga..sada pokusavam zivjeti iznova, nova ja..
26.08.2007.
Kako mi je cudno.. sve neke promjene.. sve nesto novo, nerazumljivo.. inace ne volim promjene.. zelim da sve bude po starom.. osim nekih ljepih promjena.. ali neznam, odrastanje donosi svasta.. puno se toga trebamo odreci, puno novih situacija trebamo dozivjeti.. nekada je to okej, ali nekada se trebamo susresti sa nekim stvarima koje nam bas nisu drage.. sto smo zreliji, to vise shvacamo gluposti koje smo prije radili, dozivjeli.. sve nam se to sad cinim nekako bezveznim.. a prije nam je to bilo sve.. bili smo mladi i mislili da sve najbolje znamo.. da nam je super.. ali tek poslje otkrijemo kako smo zapravo pogrijesili.. ali poslje je tesko zaboraviti takve stvari za koje smo se prije borili..za koje smo zivjeli i koje smo najvise voljeli.. dolaze sve nesto novo, novi obicaji, novi ljudi.. okruzuju nas drukciji ljudi nego prije..a mi zelimo one stare.. ali promjene nas cekaju.. svakog od nas..one su dio odrastanja i dio svakodnevnog zivota.
11.08.2007.
..Slomljeni pogled iz kuta, osusene suze,
krvave modrice i srce slomljeno od tuge.
Jecaj bola i drhtavi glas,
nevino dijete i oduzeti dah.
Necujni vrisak djeteta u besanoj noci,
vec izgubljene nade da ce sve to proci.
Strah, bol i rastrgnuta dusa,
zelja za smrcu i ne dozivljenju sutra.
Uzasnuti pogled moleci za ljubav,
hladni pogled i krvavi udar.
Prolivena krv po podu sobe,
jedno je dijete ostalo bez mladosti svoje..
Tuzna pjesma.. sve je oko mene tuzno.. tuga se zavukla u mene.. u moj nekadasnji iskren osmjeh [nema ga vise], u sve moje.. gledam kako sreca odlazi od mene.. Godine prolaze.. gledam neke stare slike, neka lica koja vise nisu u mojoj blizini.. prisjecam se svega.. to mi se sada cini nekako cudnim.. ko da je to bilo jaaako jako davno.. a bilo je samo prije 2-3 godine.. puno se od toga promjenilo.. ja bas i ne volim promjene.. samo one na bolje.. al ajde.. znam da je to dio odrastanja.. bilo bi dosadno kad bi sve uvjek bilo isto.. ali dogodile su se i one bolje promjene.. postala sam skroz drukcija osoba.. puno me toga dotuklo, sad sam jaca osoba.. napravila sam puno gresaka na kojima sad nastojim uciti i ne ponavljati isto.. zahvalna sam na puno toga.. ali ipak.. neke stvari se nisu trebale dogoditi, nije bilo potrebe.. al eto, valjda sudbina oce da napravimo neke greske, da prodemo neke stvari u zivotu da bi nam poslje bilo lakse. nemogu se zaliti, imam sve sta mi treba.. ali nekad sreca jednostavno nije na mojoj strani.. hmm, nekad.. skoro uvjek.. ali nadam se da ce biti bolje. nada moja ne umire.. nedam se jos.
04.08.2007.
Nekad se sjetim svojih razmisljanja i stavova od prije.. Bila sam gothicarka, moji su pogledi na svijet bili potpuno drukciji nego sada.. sve mi je bilo nekako crno.. bez previse smisla..to sad vise nije bas tako ali jos uvjek me nekad uhvate takva razmisljanja.. jos uvjek mislim da neke stvari nemaju smisla.. jos uvjek me muci to da se neke stvari nikad nece popravit, promjenit.. Ostalo je nesto od mog prijasnjeg stanja.. ostala mi je mala "uspomena".. jos sam uvjek jako ranjiva osoba, dosta me toga pogada.. puno sam puta u zivotu bila povrijedena i to je ostavilo ogroman utjecaj na mene.. jos uvjek ne vjerujem potpuno ljudima, jos me bole neke stvari iz proslosti koje sam odlucila zaboraviti.. ali nemogu, previse boli.. nemogu zaboraviti ono u sta sam nekad vjerovala, koga sam voljela.. sve mi je to sada tako strano.. kao da nije nikada postojalo.. puno je osoba proslo kroz moj zivot.. samo su neki ostavili trag.. a neki su jos tu, uz mene i nadam se da me nece napustiti.. kazu da nebi trebala razmisljati o proslosti.. i ne, ne cinim to.. ali kad cujem neke pjesme, kad vidim neka mjesta.. kad vidim neke ljude.. svega se sjetim.. svega sto sam prosla, sto smo zajedno prosli.. pitam se znacim li ja jos uvjek nesto tim osobama, toj osobi.. dali sam barem bila dostojna da me pamti kao ljepu uspomenu.. neznam.. nikada necu ni saznati.. jer ne namjeravam opet ponavljati iste greske, raditi iste stvari kao prije 2 godine.. proslo je to vrijeme.. neke mi stvari zaista nisu trebale.. ali valjda je tako trebalo biti.. nista se ne dogada bez razloga.. ali nekada ne mozes ici dalje kad ti sruse sve sto si imao, kad se pobrinu da ti razbiju sve sne.. svaki san koji si namjeravao ispuniti.. ja imam jos puno zamisljenih ciljeva koje trebam ispunit.. ovaj put nadam se sa jacim temeljima.
danas je meni i mojoj ljubavi godina i devet mjeseci.. puno je to vremena.. kad se sjetim sta je sve bilo sa nama, kroz sta smo sve prosli.. volim ga.. nekad razmisljam dali sam ja okej.. pitam se sta ce biti kad prekinemo, kad on nade drugu.. pitam se dali ce to biti brzo ili ce njemu ipak trebat malo vremena da mene preboli.. dali ce u novoj osobi koja bude uz njega traziti mene.. dali ce ju usporedivati samnom.. dali ce mu nedostajati sve ono sto je moje, cijela ja.. dali ce ona znati ko sam mu bila ja i kolko sam mu znacila.. jer iste sam stvari i ja radila.. kad sam bila sa nekim tipom kojeg sam jako voljela, u svima sam drugima trazila njega.. svi su bili oko mene, svi su imali nesto njegovo.. ali nikoga kao njega vise nisam nasla.. nikada.. sada je opet ovdje, u mom gradu.. u mojoj blizini.. ali sad je gotovo.. imam osobu uza sebe koja mi znaci jako puno, koju volim.. mogu cak i reci da ga volim vise nego sto sam voljela njega..
danas je meni i mojoj ljubavi godina i devet mjeseci.. puno je to vremena.. kad se sjetim sta je sve bilo sa nama, kroz sta smo sve prosli.. volim ga.. nekad razmisljam dali sam ja okej.. pitam se sta ce biti kad prekinemo, kad on nade drugu.. pitam se dali ce to biti brzo ili ce njemu ipak trebat malo vremena da mene preboli.. dali ce u novoj osobi koja bude uz njega traziti mene.. dali ce ju usporedivati samnom.. dali ce mu nedostajati sve ono sto je moje, cijela ja.. dali ce ona znati ko sam mu bila ja i kolko sam mu znacila.. jer iste sam stvari i ja radila.. kad sam bila sa nekim tipom kojeg sam jako voljela, u svima sam drugima trazila njega.. svi su bili oko mene, svi su imali nesto njegovo.. ali nikoga kao njega vise nisam nasla.. nikada.. sada je opet ovdje, u mom gradu.. u mojoj blizini.. ali sad je gotovo.. imam osobu uza sebe koja mi znaci jako puno, koju volim.. mogu cak i reci da ga volim vise nego sto sam voljela njega..
