Fear of Flying

Moj kolega Joe, dvadesettrogodišnji Britanac, je na nedjeljnoj misi u lokalnoj crkvi, a ja po prvi put otkako sam došla ovdje imam manje-više slobodnu nedjelju. Hmm… ne znam otkud bih počela…

U Dar es Salaam sam sletjela prije točno dva tjedna. Let je prošao prilično dobro, mislim da se polako približavam nekoj idealnoj kombinaciji sredstava za smirenje. Jedan sedativ za polijetanje (i naravno, lijep sunčan dan bez vjetra), pa onda prvi ručak ili obrok whatever (u međuvremenu gledati neku komediju), a onda dvije-tri bočice bijelog vina. Bila sam toliko opuštena da sam u jednom trenutku zaspala i probudila se sat i pol vremena kasnije otvorenih usta i obješene vilice. Letjela sam Swiss Airom iz Zuricha. Letjeli smo duž Pirinejskog poluotoka, preko Mediteranskog mora i istočnog dijela Sahare, preko Sudana i Kenije. Pogled na prijelaz Mediteranskog mora u Saharu iznad Benghazija u Libiji je nešto najspektakularnije što sam ikad vidjela. Ako se ikad nađete na istoj ruti, do pay attention to the map, stvarno je prekrasno.

Kad sam sišla s aviona, zapuhnuo me vreli vlažni vjetar. Vozač me odvezao do Sea Cliff Hotela u kojem smo odsjeli tu prvu noć, večerala sam s kolegom i odmah pošla u krevet, jer smo već sutra trebali krenuti za Dodomu, službeni glavni grad Tanzanije, koji se nalazi u samom zemljopisnom centru Tanzanije. Vožnja autom do Dodome traje 6 sati i mislim da je jedino što me spasilo od toga da nekog ne ubijem prekrasan krajolik i činjenica da je sve drukčije i novo…
Mountain tops in clouds, to ne vidim često u Zagrebu.


Dodoma je skroz mali afrički gradić koji ima tu sreću da je zemljopisno središte Tanzanije, pa je Vlada izgradila fantastičnu cestu do tamo. Intervju s Predsjednikom smo čekali u jedinom hotelu gradu, gdje smo naletjeli na još jedan team! Prvo sam bila raspižđena, jer to znači da će nam projekt biti dvostruko teži jer su oni konkurencija, a zatim smo se upoznali i proveli cijelo popodne ispijajući lokalno pivo i čekajući taj intervju zajedno pa su nam postali ok.

Nakon intervjua s Predsjednikom vratili smo se u Dar i počeli the epic endevour called rješavanje smještaja, što zna biti prilično frustrirajući zadatak. Kako naći, u zemlji u kojoj se nalazite po prvi put u životu, kuću/hotel na oko tri mjeseca za dvoje troje ljudi koji su se tek upoznali i trebaju raditi zajedno u tom prostoru, smještaj koji će biti dovoljno udoban i prostran, imati sve što je potrebno za trenutno useljenje, uključujući i fast-speed Internet… Eh pa, treba puno snalažljivosti i malo sreće. Nakon 7 dana natezanja s hotelom u kojem smo odsjedali, naletjeli smo na kompleks stanova u boljem dijelu grada. Stanovi su potpuno opremljeni, with maximum security, privatnim bazenom, privatnom salom za biljar i teretanom. I eto, u petak sam se uselila ovdje… Mislim da će moje cure sad početi zadovoljno trljati ruke.



Nažalost, i drugi je tim nanjušio isti smještaj, pa su u stanu s druge strane bazena. U petak smo svi izašli van, u lokalni r'n'b and hip-hop klub koji se zove Maisha, gdje smo prvo gledali neke moderne izseksualizirane verzije lokalnih plesova, a zatim sam uživala u gledanju lokalnih dečki i cura kako plešu skoro svi u istom ritmu, cijeli se plesni podij dizao i spuštao u istom ritmu. Mi se muzunge (bijelci) nikad ne možemo tako kretati…



Oko 4 ujutro, krenuli smo pješice do našeg stana (jer su me dečki pokušavali ubijediti da je „just around the corner“). Odjednom se na nas sručila prava afrička kiša, jer ovdje još uvijek traje kišna sezona. Stajali smo nasred mračne ceste u središtu Dar es Salaama pijani i mokri do kože. Moja Kenzo haljina je otužno visjela na mom tijelu, a štikle sam izula i krenula bosa jer ionako više nisu imale nikakvu svrhu, osim što su me od njih boljele noge. I dok smo tako koračali do stana koji je trebao biti „just around the f****** corner“… vidjela sam farove of what seemed to be big Landrover kako nam se polako približavaju i usporavaju. Vozač je spustio prozor i pitao nas „Do you guys need a ride“. Oh well, since you're offering. Dovezao nas je točno pred ulaz u naš kompleks i ljubazno nam poželio laku noć. Zaputili smo se svatko prema svom stanu kad je netko iz grupe rekao, let's jump into the pool…
Koja ideja… skočili smo u bazen, i kupali se na kiši do pet ujutro. Kad su se svi pokupili na spavanje, ja sam nekako isplivala 15 dužina. Ne znam ni sama kako ni zašto, plivanje uopće nije moj sport.
Sutradan nisam mogla dokučiti da li me glava boli od plivanja, neispavanosti, tableta protiv malarije u kombinaciji s kontracepcijskim i bijelim vinom ili nečeg desetog.
So conclusion… Dar es Salaam je genijalno mjesto, ljudi su ljubazni, topli i otvoreni, provod je relativno jeftin, kolega mi je super, dragi će me posjetiti so… the adventure begins. Još uvijek se osjećam malo spaced out od svih mogućih doživljaja i intezivnog kretanja okoliko, ali sad kad smo se smjestili, sigurna sam da ćemo uhvatiti neku dobru rutinu i dobro uspoznati grad. Šaljite puno pozitivnih vibri da mi projekt uspije i da tako ovdje ostanem dovoljno dugo da me svi možete posjetiti! Pusa sestrama i tati i mami (koji nadam se ne čitaju moj blog).

P.S. Kolega se upravo vratio iz crkve... Kaže da je misa bila na engleskom, ali da je u crkvi bilo isključivo lokalno stanovništvo. Pjevali su pljeskali a svećenik je između ostalog uzvikivao "There will be a loooooooot of banging in this church of our Lord" Ah silly people, zar ne znaju da doslvni prijevodi mogu zvučati dvosmisleno...

P.P.S. Za Kanibala Lektora: Baobab!