srijeda, 30.01.2008.

...jer priča završava kad umre onaj koji jedini može ispripovjediti njen kraj...

....Odlazim... Možda se vratim...vjerovatno ne...

....pozdravljeni budite...

- 19:19 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.12.2007.

Tragovi vodili su je mrtvim šumama...


Zemlja je plakala kad su oni u nju kročili
Sve drevne šume su proplakale
Jer besmrtni su umirali...
Ratovali smo
Vođeni duhom predaka...
Nebom su odjeknuli krici
A krv je potekla tlom zemlje vilenjačke...

- 19:55 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.10.2007.

Tears in a dark land

U mrtvoj šumi gdje jedini zvukovi su vapaji izgubljenih duša,
Gdje ptice tame pjevaju o veličanstvenoj smrti,
Na kraju vremena,
Gdje anđeo na tlu zaboravljen leži...
Kada se dogodi sve što se dogoditi mora
Naši putevi odvojit će se...
Nastavit ću sama
A sjećanja će nestati...



- 13:33 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 03.10.2007.

Molimo pričekajte


Pričala mi je o njima
Mislim da imaju smisao
Ali ga ne mogu spoznati...
Samo žive i umiru
Beznačajno...
Neki su odabrani...
Osijećam ih
Postoje...
Svaka riječ ima svoj smisao...
Ako ne razumiješ
Nemoj osuđivati...
Za nju
I njega
Skrivena suza za novi početak
Jer prošlost se ne može vratiti...
Možda...
I osmijeh...
Ne vraćam se da promijenim
Iako možda bi željela
Uvijek...
Nešto nedostaje...
Trebaš mi...
Budi tu...
volim te...


- 23:48 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 12.09.2007.

Listen...


Vidjela je obrise borova u noći punog mjeseca
I srebrnastu svijetlost prosutu po vrhovima krošanja...
Vidjela je...
Ono nekoć...i ono sad...
Stvaranje...
I uništenje...
Bjelinu i nevinost noć je prekrila...
Tragovi vodili su je mrtvim šumama...
Mirisi straha...

- 19:14 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2007.

In the silence

Suho lišće vinulo bi se u zrak svakim zamahom njezinih veličanstvenih krila. Nakon nekoliko takvih zamaha i ona je poletjela. Olujni vjetar zapuhao je kad se uzdigla iznad oblaka. Obasjane večernjim suncem njene crne ljuske sada su se presijavale u boji grimiza. Letjela je kroz oblake u vrtlogu vatre koju je stvarala. Sva nebeska stvorenja skrivala su se pred njom prepuštajući joj nebo da njime vlada. Svijesna svoje moći širila je svoja velebna krila pod suncem, a na zemlji stvarala sjenu tamnu poput noći.
Zatim je sletjela lako i dostojanstveno, nečujno sklopivši krila prignula je glavu tlu i nakratko sklopivši tamne grimizne oči stala osluškivati.
Allarie ju je promatrala iz daljine ali bila je sigurna da je zmaj osjetio njenu prisutnost. Skupivši hrabrost ustala je.
Zmaj okrene glavu prema Allarie i spusti je do razine njezinih očiju. Njihovi pogledi se susretnu. Allarie zadrhti i primi se za obližnje stablo. Osjećala je neopisivu snagu u pogledu zmaja iako je to vjerovatno bio samo djelić njene sveukupne moći. U jednom trenutku sve je utihnulo, a svaki zvuk, svaki pokret bio je suvišan dok je gledala u oči zmaja. Sunce je zalazilo, a Allarie je imala osjećaj da trenutak traje vječno. Zatim zmaj stojeći pred njom pruži svoja krila i ponovno se vine prema nebu, samo, ovaj put bez skorog povratka. Allarie ju je promatrala dok nije potpuni iščeznula. Kad je više nije mogla vidjeti izvadi pločicu do tad skrivenu pod ogrtačem. Pločica je bila slomjena, a njen dio prikazivao je zmajevu glavu i dio mjeseca s njegove desne strane.
Ima li veze s tobom?, pitala se gledajući u nebo. Sigurna sam da nešto znači.Pločicu je posjedovala godinama. Pronašla ju je dok se davno još kao dijete igrala u vilinskim šumama. Uvijek je voljela te šume iako su joj uvijek branili da tamo zalazili. Duše vilenjaka još uvijek obitavaju u njima, govorili su.
Allarie sklopi oči. Ponovno je osjetila zmajev miris. Tišina je nestala, a vjetar je ponovno zapijevao...

- 23:44 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.08.2007.

Blind in darkness

Vrata su bila otvorena, a krv je klizila niz stijene. Zemlja je plakala. Ellarin je stajala na pragu između dva svijeta. Naira je sjedila na izbočini koja je izbijala iz planine. Dolina pod njom bila je u magli iz koje su se neznatno nadzirale krošnje mrtvih sivih stabala. U daljini nije bilo ničeg. Samo bezizražajno sivilo. Pločica oko vrata bila je vruća kao da se vatra rađala unutar nje. Ipak Ellarin nije mogla zatvoriti drevna vrata, imala je samo dio ključa. U stijenama koje su omeđivale prolaz bila su uklesana lica, neka su izgledala prestravljeno, a neka kao da su se smijala. Neka su joj se čak činila poznatima. Pogledala je prema Enholu. Izgledao je kao mrtav svijet, bez života. Ništa se nije kretalo.
U trenutku svega nestane.
Ellarin je stajala u dvorani kružnog oblika ispred kamenog prijestolja. Na prijestolju sjedio je kralj, a lice mu je bilo u sjeni.Crna ptica bez očiju sjedila mu je na ruci. Ellarin je smjesta prepozna. Ptica koju je vidjela kad su ehteri napali grad.
- Znao sam da ćeš doći Ellarin – reče ptica.
- Kako ste me doveli ovdje? – upita Ellarin gnjevno.
Zloban smijeh odjekne dvoranom.
- Ovdje se dolazi svojom voljom – kaže ptica.
- Gdje sam?
- U kraljevskoj dvorani. Sada mi daj mi svoj dio pločice.
- Ne.
Vriskovi strave čuli su se iza vrata na kraju dvorane.
- To su glasovi onih koji su se usudili kralju reći ne – reče ptica.

- 13:41 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.07.2007.

Daelos

Daelosi su stizali. Svi odjeveni u bijelo, a njihova kosa sjala je poput sunčeve svijetlosti. Bili su tako drugačiji od Eulina, bili su svjetlost, a Eulini tama. Pjevali su pjesme koje Ellarin nikad prije nije čula, pjesme koje nije mogla razumjeti. Dolazilo ih je mnogo ali svi su bili jedno. Njihovi glasovi savršeno su se ispreplitali tvoreći prekrasne melodije. Bijele ptice letjele su pod oblacima najavljujući njihov dolazak. Vrata prijestolnice Meliriona su se otvarala. Mnoštvo Eulina izašlo je dočekujući Daelose. Lauren im je prva prilazila. Nekoć je bila s njima ali nikada dio njih. Bila je Eulin. Ellarin ju je promatrala iz daljine. Primjetila je da je veoma slična njoj. Lauren skrene pogled prema Ellarin.
Je li moguće da je ona...Ne. Svi Eulini sliče jedni drugima. Ali postoji nešto čega bi se trebala sjećati....
- Naira! – zovne Ellarin.
Crna ptica sleti joj na rame.

- 15:44 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 04.07.2007.

Oaks whisper like the wind

Sjeverni vjetar je zapuhao. Osijetila je dodir Smrti dok je još jednu dušu odvodila u njeno kraljevstvo. U daljini su se skupljali oblaci, a krikovi iz Enhola dopirali su do Ellarin. Razabrala je šapat među glasovima koji su vrištali.
- Dođi i vladat ćeš...
Kleknula je i primila zakrvavljeni nož s tla. Truplo se raspadalo neobično brzo. Vrane su stizale osjetivši miris slavlja. Mlada vrana doletjela je prva.. Ellarin je pogladi po leđima. Ptica tiho zakrešti. Ellarin ustane i udalji se, a ptica se krene hraniti.
Promatrala ju je iz daljine, zatim ju zazove i ptica sleti na njeno rame.
- Naira biti će tvoje ime. Podsjećat ćeš me na smrt koja će nam donijeti slobodu.
Vraćala se u grad, a Naira je letjela visoko iznad nje. Na putu susretne Salaronda. Odmah je primjetio zakrvavljeni nož u njenoj ruci.
- Ehter – objasni Ellarin.
- Daelosi javljaju da stižu uskoro. U gradu se okuplja vojska – kaže Salarond.
Ellarin je primjetila da je zabrinut. Primi ga za ruku. Salarond se odmakne gledajući joj oči. Želio ju je zagrliti ali znao da će mu tada biti još teže skrivati istinu. Nije želio da ona pati nakon njegove smrti, a smrt je bila sve bliže.
- Nemamo treći dio pločice – kaže Ellarin.
- Pričekati ćemo dok ne dođe treći odabrani.
Naira je sletjela na obližnje stablo. Ellarin odluči da ne kaže Salarondu za pticu. Nastavila je put prema gradu ostavivši Salaronda samog. Bilo joj je teško u njegovoj blizini, svaki njegov pogled ispunjavao ju je tugom.
Osvrnula se. Salarond je i dalje stajao sam ne pomaknuvši se. Njegov crni plašt i duga tamna kosa uzdizali su se pod naletima vjetra. U daljini, obavijen maglom izgledao je poput izgubljenog putnika. Tišina na trenutak zavlada. Ptica zakrešti. Robovi zaplaču. Ellarin ih čuje. Osijeti toplinu pločice na grudima. Odabrana.

- 20:58 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2007.

...................................

Bio je predivan dan. Svi su bili mrtvi, a njihova tijela već su se počela raspadati kada su se seljani dosjetili da ih pokopaju.

- 22:16 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2007.

Vilenjački svijetovi

Melirion i vilenjački svijetovi
Melirionom, nekada veličanstvenim kraljevstvom vilenjaka slobode, Eulina, kako su se oni običavali nazivati sada se nazivaju sjeverne šume triju velikih ljudskih kraljevstava Aloniona, Veneriona i Nauglitha. Melirion se nalazi na granici između dva mitska svijeta, Enhola i Tharu. Drevno proročanstvo govori da će se roditi Eulin koji će slomiti lance vrata između Enhola i Tharu. Taj Eulin postat će gospodar Enhola i objavit će veliki rat između dvaju svijetova. Eulin zle duše koji će sve narode pokoriti da njemu služe. Proročanstvo se počelo ispunjavati, lanci su prekinuti, a sile Enhola i Tharu su se izmješale.

Entha
Pločica je prikazivala sunce i mjesec između kojih se nalazio zmijoliki krilati stvor. Sačinjavala je oblik osmerokuta omeđen prikazom neke trnovite biljke. Stvorili su je najveći čarobnjaci još u drevna vremena. U njoj je pohranjena moć da vječno razdvaja dva svijeta Enhol i Tharu. Tijekom velikog rata između dva vilenjačka naroda entha je rabijena u tri dijela, time su lanci koji su držali dva svijeta odvojenima prekinuti. Drevno proročanstvo se ispunilo, rođen je Eulin koji će zavladati Enholom i započeti rat, rat između dvaju svijetova. Troje odabranih nose dijelove enthe i samo oni mogu zatvoriti vrata i vratiti sklad.

Daelosi
Daelosi su narod vilenjaka s juga. Vole sunčevu svijetlost i imaju zlatne kose. Po tome su različiti od Eulina koji su vilenjaci sjena i ljube veličanstvenu tamu.

Eulini
Vilenjački narod slobode. Njihovo kraljevstvo je Melirion. Obitavaju podno planina gdje je zrak svijež i prohladan, na skrivenim i nepristupačnim mjestima gdje ljudska noga nije kročila, u zajedništvu sa divljim zvijerima.

Ehteri
Podanici gospodara Enhola u potrazi za ostacima pločice.

Ovo su dijelovi iz prijašnjih posteva kada sam tek započela priču. Prošlo je već mnogo vremena od tada pa sam ih objavila da možete shvatiti radnju.

- 12:48 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.05.2007.

In frozen dreams

Sjela je na osamljeno mjesto kraj jezera. Zaklopila je oči. Mogla je osijetiti mir kojeg je pružala drevna šuma, čuti šapat vjetra i glasove šumskih stvorenja. Osjetila je sigurnost ispod gustih hrastovih krošnji, sigurnost u tami. Dopustila je da joj duša odlebdi daleko. Daleko od svih laži, daleko od svih boli. Osjetila je nečiji hladni dodir na svom licu. Nije otvarala oči. Dodir s lica prešao je u njenu gustu crnu kosu. Glas je dozivao njeno ime. Blag, dražestan glas. Otvorila je oči.
Biće je sjedilo na travi. Nastavilo ju je dozivati, a glas prelazio je u šapat.
Kosa tog bića bila je bijela, padala je niz nježno bijelo lice.
Pružilo je ruku. Ellarin je primi. Osijetila je hladnoću.
- Postoji i druga strana, Enhol. Pođi k nama – šapne plaho stvorenje.
Ellarin se zagleda u tamne oči stvorenja. U njima je vidjela ono što se nije moglo sakriti dražesnošću tog bića. Znala je da vrata Enhola mora zatvoriti.
Izvukla je nož i probola njime bijelo stvorenje. Strahovit vrisak odjeknuo je među drvećem. Narušio je mir. Ptice su se vinule u nebo krešćući. Bijelo postajalo je grimizno. Nježno nevino lice poprimilo je strahotno ružan izgled. Ellarin je gledala u daljinu dok je tijelo pod njenim nogama prekriveno krvlju nestajalo, postajalo prah. Još jedno biće stvoreno u Enholu umiralo je pred njom. Ona će ponovno zatvoriti vrata. Razdvojit će svijetove.

- 15:18 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.05.2007.

My land

Ptice su pijevale, toliko različitih glasova razbijalo je šumsku tišinu. Među drvećem vladao je savršen mir. Stoljetna stabla hrastova skrivala su drevne tajne. Tajne koje su otkrivali samo odabrani. Neki od onih koji su u svom srcu nosili čežnju za izgubljenim domom.
Našu zemlju, naš dom oduzeli su, naš narod zaboravili su...

- 13:57 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Priča o zaboravljenom vilenjačkom kraljevstvu



Nekoć bi se nečujno kretali šumama. Plesali bi na čistinama uz prekrasne melodije njihovih instrumenata koje ljudsko biće ne može ni zamisliti. Njihov narod nekoć je bio zaista mnogobrojan, a živjeli su kao jedno, u skladu, miru i zajedništvu s prirodom. Slobodni kretali su se poput vjetra. Danas ljudi više ne vjeruju ali oni svejedno postoje



I nešto o meni:
čudna
komplicirana
izgubljena
volim: metal, životinje, umjetnost, šumu, more, ljeto, groblje, svijeće, nadnaravno, mitologiju, crnu boju, knjige...



Nemoj željeti da budeš sve, budi ono što jesi i trudi se to biti savršeno.

Hours Passed In Exile
What if some things are destined to failure
What if some things are never meant to be
What if someone never sees
What if someone never opens
What if somehow we are different

Though I never claimed to be right
Give to me the benefit of doubt

I brought you fires
That you put out
I brought you fires
For I cannot be without
I came with sadness
But this my shattered heart can't bear

What of the times in exile
What of the hours passed
What if touches seem too trivial

You can never tell me I'm wrong
A song I've heard so long

So what if healing takes forever
So what if time is meant for others
So what is left is but a shatter
And what is broken can't be whole


Dark Tranquillity
Death And The Healing

A windstorm dropped a bird from the sky
It fell to the ground and it's wings broke and died
But when the time got by, back to sky it flied
'cause the wings healed in time and the bird was I

Time is the death and the healing
Take your last breath, 'cause death is deceiving
Time is the past, now and tomorrow
Days fly so fast and it leaves me so hollow

A snowstorm blew inside a wolf's eyes
And the frozen tears covered all the mountainsides
But then the time got by and the wolf died
And someday that wolf would be I

Wintersun



Mordred's Song

I've lost my battle before it starts
My first breath wasn't done
My spirit's sunken deep
Into the ground
Why am I alone
I can hear my heartbeat
Silence's all around

See hate will rise
So don't come closer
Fear your child
Born with a king's heart
But hate fooled me
And changed my cards
No one asked if I want it
If I liked it

Pain inside is rising
I am the fallen one
A figure in an old game
No Joker's on my side
I plunged into misery
I'll turn off the light
And murder the dawn
Turn off the light
And murder the dawn

Nothing else
But laughter is around me
Forevermore
Noone can heal me
Nothing can save me
I've gone beyond the truth
It's just another lie
Wash away the blood from my hands
My father's blood
In agony we're unified

I never wanted to be
What they told me to be
Fulfill my fate than I'll be free
God knows how long
I tried to change fate

Blind Guardian




Sea Of Faces

I see the city lights all around me
Everyone's obscure
Ten million people each with their problems
Why should anyone care

And in Your eyes I can see
I am not just a man, vastly lost in this world
Lost in a Sea of Faces
Your body's the bread, Your blood is the wine
Because you traded Your life for mine

Sometimes my life it feels so trivial
Immersed in the greatness of space
Yet somehow you still find the time for me
It's then You show me Your love

And In Your eyes I can see
And in Your arms I will be
I am not just a man, vastly lost in this world
Lost in a Sea of Faces
Your body's the bread, Your blood is the wine
Because you traded Your life for mine

If only my one heart
Was all you'd gain from all it cost
Well I know you would have still been a man
With a reason
To willingly offer your life

I am not just a man, vastly lost in this world
Lost in a Sea of Faces
Your body's the bread, Your blood is the wine
Because you traded Your life for mine

Just one in a million faces

Kutless