ponekad zaželim negdje daleko sanjati
i nikada ne brinuti što mi jutro donosi...
Ništa se ne događa. Život stoji...valjda....
U zadnje vrijeme živim samo u svojoj glavi.
TV + kauč, hrana, internt, spavanje
život u malim, strogo zacrtanim, koncentričnim kružnicama
gojim se
[kao Ivica i Marica u istoimenoj priči]
znam, znam...treba se trgnuti i krenuti dalje
dati ispite, vježbati, glumiti sreću, biti uzorna
Teško se naučiti na trenutke izolacije u koje se stavljamo kad nismo ono što želimo.
Pustite me još malo...samo malo...
izgubila sam ključ ormara u kojem držim maske
a kako izići van bez njih?
|