Privatni život - erase and rewind????

utorak, 08.10.2013.

Privatni život, očigledno je tako precijenjena stvar. Što je privatnost? Nekada u stara vremena, privatnost se držala nečime što se stavljalo u takozvana 'četiri zida'. Nešto čime se bavio čovjek sam sa sobom ili sa svojom zajednicom koja je u ta četiri zida živjela. 'Privatnost' je bio čovjek, sam kao jedinka, čovjek u sklopu obitelji, čovjek u sklopu partnerstva (bilo ono poslovno ili intimno). Danas, u doba interneta, reality showova, facebooka, twittera i inih – privatnost više nema isto značenje kao što je to nekad bilo. Privatnost je danas svakome izloženo i zapravo, može se reći, kako uopće ne postoji. Bar ne per se – odnosno onakvo kakvim ga znamo. Što je danas privatnost? Je li i dalje vezano moralom kao što je to bio slučaj nekad davno kada se privatnim smatrala činjenica da se neke stvari 'jednostavno ne govore', ili je danas privatno ono što se nekad podrazumijevalo pod javno.

Uzmimo kao primjer reality show – ima li tu privatnosti? Gledatelji će reći – nema. Oni malo bolje upućeni smatraju da ima i da je privatnost skrivena od očiju kamera i umjetno stvorena pod redateljskom palicom.

Privatnost kao artificial intelligence? Maybe!

Onda dolazimo do privatnog života, nazovimo ga tako, običnog čovjeka. Nekada je takvome privatnost značila možda intimu koju je dijelio sa bližnjima. Nekada je privatnost značila možda ona brojka oko plaće koja se nikada ne izgovara…ili ne daj bože brojka oko partnera. Danas se sve laje na velika vrata. Privatnost kao takva više ne postoji.

Ako bismo izračunali stopu privatnosti, da je tako nazovemo, kao, stopu 'unutarnjeg bogatstva' per capita, znači, stopu onoga o čemu znate samo vi i eventualno vaši najbliži (ali stvarno jako najbliži) došli bismo do… pa prilično omalovažavajuće brojke. Naime nedavno istraživanje s Harvarda pokazalo je kako je privatnost barem jednog od dva stanovnika zapadnih zemalja bila 'opstruirana' na razne načine. Tu su slučajna objavljivanja u novinskim člancima (crna kronika nažalost prednjači), zatim Facebook zbog kojeg je gotovo svatko koga poznajem imao problema (što na privatnoj što na poslovnoj razini), onda dolazimo do onih američkih nesretnika čije se 'privatne nepodopštine' gotovo redovno nalaze na Google street view itd.

Zatim postavljamo pitanje: možemo li spriječiti zadiranje u našu privatnost. Ne! Griješim! To nije pravo pitanje. Pravo pitanje glasilo bi: Želimo li spriječiti zadiranje u našu privatnost? Jer, ako se ne varam, u svima nama otkada je Twittera i Facebooka postoji onaj mali egzibicionist koji naprosto voli pokazati svijetu da mu je život ovakav ili onakav, pokazati slike gdje je bio, što je jeo, na koga mu novorođeno dijete sliči, s kim je, s kim nije itd. Naravno, to biva popraćeno mnoštvom statusa koji uglavnom odražavaju, kako godište onoga tko piše tako i elemente potrebne za djelovanje psihologa, psihijatara i inih. Ok, karikiram, ali kad realno pogledate zaista je tako.

I ne, nisam licemjerna. I ja se volim hvaliti sličicama, ljubavnim statusima, volim podijeliti kada sam tužna ili kad ne mogu naći neki antivirusni program. Isto tako volim čitati i tuđe statuse i odgovarati na iste (status: tužna sam; moj odgovor: ma hajde bit će bolje …). Načelno ne mislim da je to loše ali ne jednom sam se opekla na istima. No dobro, kako bi rekao moj dragi otac: pametan se uči na tuđim greškama a budala ni na tuđim. U svakom slučaju – still learning.

I onda, da popričamo o pojmu – intimnost. Intimnost dolazi od latinskog korijena riječi – intimare, što bi u prijevodu značilo – impresionirati nekoga ili, biti upoznat s nečim. Što nam to govori? Jesu li stari Latini zaista pod intimnost mislili upoznavanje s nečim. Da li je to bilo moje nešto ili tuđe nešto? Nešto kao antički facebook. Zamislite statuse urezane na korinstskom stupu: „Maestoso“ a nakon toga idu stihovi : : Odi et amo. quare id faciam, fortasse requiris?
nescio, sed fieri sentio et excrucior
. (Catullus LXXXV). Možda je toga bilo. Ionako sociolozi današnjice tvrde kako su suvremeni grafiti nastali još u antičkom dobu. Zamišljam i Grke - Penelopu kako u platno uvezuje poskrivečki Odisejevo ime dok se on okolo zeza sa Scillom, Haribdom i inom ekipom. Dajte zamislite da je Odisej imao Facebook: „Opet me baca s druge strane Itake“; „Ove Sirene su jeeee-beee-nee“ itd itd.

No, da se vratim (ponekad volim da odlutam) na pravu priču: Kad vam netko bitan, tko tvrdi da ste mu bitni, ali se tako baš ne ponaša kaže: "Prestani se miješati u moj privatni život“ Što biste mislili?

Oznake: privatnost, Intima, ljubav, Facebook, twitter

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se