Fashion hatred

srijeda, 30.06.2010.

Da znate da me Dubrovnik odmorio, uljuljao u neki predivan san... kao da nisam na ovom svijetu već u nekoj priči kojoj nažalost dođe kraj - kao i svemu.

Mislim, ne kraj kao kraj ali bi baš da sam još na moru mmmmm.... Pelješac, Hercegovina, Dubrovnik .... sunce, more ...ehhh

Odmor u pravom smislu riječi, prelijepa priča kojoj ne želim kraj nikada u životu. Baš nikada.

Eh da, ali ne možemo uvijek odmarati pa tako od sutra krećem na posao. Sve vrlo dobro zvuči i iako postoje određene treme, mali strahići - bit će to dobro.

Još da znam odjevne kombinacije - iako imam par košuljica i halljinica. Jedu novu na prugice košuljicu, onako sportska elegancija, podvnuti rukavi, nove sunčane naočale cool više pari taperica, fantastične nove ljubičaste sandale ... mislim da će sve biti dobro.

Još samo želim da svima nama već jednom krene u tom ludom životu i bit ću najsretnija na svijetu

Fashion contemplation

srijeda, 23.06.2010.

I dok pas mirno spava pored mene, osjećam se kao da sam se vratila u prošlost. onu staru, nevinu, možda i dosadnjikavu prošlost od koje sam vječito bježala. Je li to uspjeh/neuspjeh, sam Bog zna. Ja pojma nemam.

Osjećam se dosta drugačije i čudno. Mislim da je to zbog toga što mi se bliži dan D s velikim D. Posljednja godina 'mladosti'. Imam feeling da ću postati stara i ogorčena nad samom sobom... čak ni kontemplacija o botoksu ne pomaže.

Spremanje kofera - light. Hmmm, how yes no pogotovo ako se zna da idem u Dubrovnik. Dosada me redovito iznenadila neka oluja, pa i ona snježna (da, u Dubrovniku) znači moram ponjeti nešto toplo. Ako padne kiša, a gledajuć Stradun ovih dana nije rečeno da se i to neće desiti, trebaju mi i neke zatvorene cipele. To je već pun kofer....ehhhh..ne ide to tako...

Da li vam se ikad desilo da ozbiljno kontemplirate o stvarima koje su dijelom vaših života. Da li vam neki ljudi ili događaji nikad nisu dopuštali da idete naprijed. Da li ste se osjećali prevareno, izdano čak i kada ste u stanju lijevu ruku u vatru bili dati - da ste baš vi u pravu.

Da li ste se ikad da imate big L na čelu???

vrućina

utorak, 15.06.2010.

Sjedim u Code i grebem se kod njih za internet...ništa novog.
Današnji dan jedva je prošao osim što je bio vruć i sparan a meni tlak na nuli. no dobro, sad još nešto da pojedem i na spavanje.
Kuham se sve u 16 i razmišljam kako su ti Indijanci plesali za kišu....

Moda svedena na 'bambi' t-shirt i kratke pamučne hlačice, klimu i hladnu colu.

kako se vi hladite???

:-)))

utorak, 08.06.2010.

Sretna sam
Dobro sam

Zapravo bi vrištala od sreće jer se sve stvari slažu na svoje mjesto

:-))))))))))))))

Fashion paranoja rano ujutro

nedjelja, 06.06.2010.

'Više mi se nikad ne javljaj'

Da, tako zvuči sms.

I moja objašnjavanja nemaju učinak.

Zašto mora biti tako? Zašto mora biti teško? Zašto ljubav nije lijepa i podrazumijevajuća?

A sve što želim cijelo ovo jebeno vrijeme je ....

Ma bah, kog ja to zavaravam.....ionako ću uvijek biti 'lažljiva pijana glupača'

Modna depresija

petak, 04.06.2010.

Jučer konačno pogledah SATC i ne, neću ga pljuvati kao većina ekipe, što priznatih, što nepriznatih kritičara. Meni je bilo zabavno, odmorilo mi je mozak od svjetovnih gluposti i uživala sam u društvu najdražeg mi djeteta.

I mislim zaista, zar je netko od filma očekivao 'prosvjetljenje' ili revelation' ikakve druge vrste??? To je film!!!! Namijenjen da opusti a ne da se bavi promućurnim zbivanjima oko Nato fucking pakta. Na kraju krajeva, za takve stvari okrenite CNN ili BBC pa gledajte one jadne naftom prekrivene životinje... Dosta vam je govana ovog svijeta, pogledajte SATC (ili Shreka ako nista drugo).

Ok, odjevne kombinacije i nisu najsretnije mada ih junakinje nose nekako s ponosom. I iako mogu reći da ni u snu ne bih obukla onu Samanthinu drag queen odoricu s šiljcima na ramenima, rado bih se prošetala u pokojoj od lepršavih haljinica koje je nosila Carrie i Miranda (a o cipelama da ni ne govorim).

Back to the real world - vrijeme je i dalje crno i sivo. Ja zaista ne znam što naši meteorolozi uče na tom prokletom PMF-u 152 godine jer je ledeno i sivo a prognoza je glasila sunčano i 22 stupnja?????

Kažu ljudi sranja se događaju i događat će se. mene samo zanima kakva se sranja moraju desiti da bi i meni već jednom krenulo s životom. Ovako, se osjećam kao da nisam ništa napravila u svojih, sad skoro 29 godina. Ok, ok, nikad nisam ni bila konvencionalna, al da se osjećam pokatkad kao totalni looser - osjećam se.

I koliko god se neki ljudi trudili da mi olakšaju, toliko se neki očigledno trude da mi zagorčaju sve moje pokušaje da iole nešto napravim. I onda sve iz početka - samo mi nije jasno koliko puta moram pasti da bih konačno naučila da je na cesti kamen o koji se konstantno spotičem.

Razmišljam šta, kako i kamo dalje....

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>