...riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve, odaberi za sebe samo one prave...
18.03.2006., subota
TREĆI DIO
|
Zagrepčanka Branka Bakarić jedina o svojoj ljubavnoj vezi s Branimirom Štulićem govori otvoreno i čisto, bez pretvaranja i prenemaganja. “Branko je bio iskren, bilo nam je lijepo zajedno, ali nije bilo lako”, kaže Branka, koja s drugim suprugom Teslom živi u Kanadi. Pritom ne mistificira ni ulogu svog oca Vladimira Bakarića, tada političkog svedršca u Hrvatskoj. Njemu se njezino društvo jednostavno nije sviđalo, možda mu se i gadilo, ali kakve je on veze imao s tim. To je bio Brankin život čiji je teret ona sama iznijela na svojim leđima. Kako je Krvava Meri dobila ime? “Branimira sam upoznala 1978., u vrijeme kad sam se razvodila od tadašnjeg supruga. Imala sam 26 godina i šestogodišnju kćer Idu. Jednog dana sam otišla na žurku gdje je bilo jako puno ljudi koje nisam poznavala, uglavnom društvo s Filozofskog fakulteta. Među njima je bio i Branko. Gužva je bila prevelika da uspostavimo prisniji odnos, no nedugo potom smo se opet sreli na izletu koji je organizirala djevojka koju smo moja sestra i ja među sobom zvale Krvava Meri. Tu sam se uspjela približiti Johnnyju i nagovoriti ga da se ponovno sastanemo. Krvava Meri bila je studentica na Filozofskom fakultetu i tako smo je zvali u vrlo uskom krugu. Mislim da ona nikad nije saznala da joj je Branimir posvetio pjesmu. U to vrijeme bila sam zaposlena u Građevinskom institutu, imala sam dijete, mnogo obaveza na poslu i doma, tako da se nismo često viđali. Sastajali bismo se uglavnom jedanput tjedno, i to navečer. Prvih mjeseci uvijek smo bili sami: to malo vremena koje smo mogli jedno drugome posvetiti, željeli smo imati za sebe. I Branimir je bio jako okupiran bendom, probama i svirkama. Spremao je prvi singl i uvježbavao trojku. Svi su ga zvali Johnny, a meni se više sviđalo Branimir. Rekao mi je da je sam po zgradama u Novom Zagrebu ispisivao grafite sa svojim nadimkom kako bi ga ljudi primijetili i zapamtili. Ali meni je Branimir bilo ljepše. Naš prvi sastanak bio je na Mažurancu, gdje je bilo okretište autobusa broj 43, koji je povezivao Novi Zagreb s centrom grada. On je dolazio autobusom iz svog dijela grada, a ja sam ga na Mažurancu čekala u bijelom Spačeku. I onda bismo otišli u noć. Nakon par mjeseci Branimir me odlučio upoznati sa svojim prijateljima i prvi put me odveo kod Neli i Davora. Očigledno sam prošla na tom testu. Naš odnos je bio vrlo blizak i intenzivan. Branimir je bio čarobna osoba: bilo nam je lijepo zajedno, ali nije bilo lako. U ljeto 1979. otišao je na more i kad se vratio, rekao mi je da se ne ljutim, ali da je na Silbi upoznao drugu djevojku. To je bila Gracija. S njim je zapravo bilo lako jer je bio nevjerojatno iskren, a istovremeno prema meni i jako pažljiv. U početku kad živite uz toliku dozu iskrenosti, to možda nije lako izdržati, ali kad se jednom na to naviknete, to je kao droga. Nastavili smo se družiti i razgovarati i nakon rastanka. Odrasla sam u finoj obitelji. Moji roditelji bili su dobri, tolerantni i pametni. Moj prvi suprug se njima nije pretjerano sviđao. Tata mi je rekao: “Ti si odrasla osoba, radi što hoćeš, on je tvoj izbor”. Jednom smo stajali ispred Zvečke u društvu u kojem je bio i Jajo (Jasenko Houra, frontmen Prljavog kazališta), tada velika zvijezda, jer je jedini imao ploču. ‘Nikad ništa nećeš napraviti’ Jaji su se divili, a Branimira su zadirkivali i govorili mu kako nikad neće ništa napraviti. Baš je spremao prvi singl i Jajo mu je rekao: ‘Slušaj, ako taj tvoj ‘Balkan’ ikad postigne bilo kakav uspjeh, ja ću gol trčat od Zvečke do Zdenca i natrag’. ‘Balkan’ je postigao uspjeh, ali Jajo nikad nije gol trčao od Zvečke do Zdenca i natrag. |
- 17:21 - Komentari (25) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
nešto o ovom...
ovo je blog o Azri i njenom frontmenu Branimiru Štuliću-Johnnyju. Mislim da Azra zaslužuje ovo tu, jer ta je glazba vječna!:) LINKOVI: azra stranica posvećena azri još jedna...:) o azri azra i štulić ima ih još johnny i azra provjera znanja o Azri peticija "10000 potpisa za Johnnyja"-obavezno svi potpišite ;) moj blog, na kojem su ostali blogovi koje volim čitat BLOGOVI POSVEĆENI ISKLJUČIVO AZRI: valdy-moja prijateljica s foruma... predobra cura, samo kaj bi mogla napisat i koji post...;) stratocaster-isto s foruma...mudar čovjek, super postovi. johnny3-još jedan od azromanijaka... voli Ines. :) PsyBurn-po svemu sudeći, luđak ;) dobri postovi bobi-isto s foruma. kolko nas ima. :D on mi je poslo "Smijuriju u mjerama" ;) josip broz-hm...žestoko AZRA Svakog dana šetala se Sultanova kćerka divna, U suton kraj sedrvana, Gdje žubore bijele vode. Svakog dana rob je mladi Stajao kraj sedrvana, Gdje žubore bijele vode; Svakog dana bivo bljedji. Jedne večeri mu mlada Sultanija naglo priđe: "Tvoje ime hoću znati, I otkud si, kojeg roda." "Muhamed je moje ime, Moj zavičaj žarki Jemen. Od roda sam onih Azra Koji umiru kad ljube." Heinrich Heine od 25.12. tj. Božića 2005. bilo vas je: CounterData.com pay per click advertising sydney Counter
pjesme
68 doktore sto se to dogadja sa mnom osjecam se cudno imam 37 godina i vrijednu diplomu uznemiruju me nocne polucije boli me glava profesor sam na sredjnoj skoli tamo predajem neka lijeva prava onanija mi je redovna mjesecna plata mizerna sto da radim bez akcije po citav dan dok sam bio student ruzio sam cesto citao praxis polemizirao vjesto anarhizam mi je bio u krvi svi na barikade sanjao sam kako vodim proletere mlade a danas doktore pomozi mi tesko mi je vjeruj mi sto da radim bez akcije po citav dan moje drustvo za sankom ordinira od 19 do 22 ono niti eksa niti galami zuri u prazno i truli sljakeri spavaju po tramvajima djeca se ljube na ulicama noci su frajerske i uvijek na smetnji noci su samo na smetnji ja sada idem iz ovi stopa da se bacim ravno u savu sezdeset osam sezdeset vratit ce se opet osam sezdeset IGGY POP dobio sam majcu u tri boje bojenu stigla mi je iz amerike iz njujorske drzave a na njoj pise jao sto volim iggy pop na njoj pise iggy pop ja imadem tetkicu stare loze kmeticu ona zivi u bruklinu tamo igra kosarku i ona kaze jao sto volim iggy pop ona kaze iggy pop da ja imam djevojcicu dao bih joj majicu dao bih joj pusicu ali ja nemam djevojcicu a da je imam mislila bi sto i ja rekla bi mi iggy pop SUZY F. (KAD VIDIM BEC) kada vidim bec pada mi na pamet suzy f. mislila je da sam lijep zeljela me no kraj sebe suzy f. danas sam tu a sutra daleko suzy f. nije mi se dopao tvoj grad FA FA FA ti i ja lutamo kroz noc potmulo je stenjao moj grad ispred nas put bez povratka daleko se cula muzika fa fa la si mi ti fa la ti ulica hladno bescutna nezgodno se voljeti na njoj dat' cu ti sve sto zazelis potaknimo ponos zajedno fa fa la si mi ti fa la ti dodirni me samo jednom draga popusi mi ponos draga LIJEPE ZENE PROLAZE KROZ GRAD lijepe zene prolaze kroz grad ja na uglu stojim sasvim sam prolaze one i gledaju mene vec dugo ja ne vidjeh hrpu tako lijepe zene nema sumnje lijepe su ko san dignem glavu a tamo maja prist ona bi stela da joj grizem list ona bi stela da zasljivi mene malo morgen pokraj hrpe tako lijepe zene nema sumnje lijepe su ko san duda duda zakaj me ne zoves duda duda si zabila moj broj duda duda vrag ti mater zemi ak me zoves bil bum tvoj o da samo tvoj RAVNO DO DNA stopedeset ruza i djelic tvog sna marsiralo je sinoc bez prestanka dao sam svoj najbolji grad padali su uz put oznojeni sampioni ugasenih pogleda dolazim ti kao fantom slobode i zato pokazi sta znas dolazim ti kao fantom slobode da te vodim ravno do dna lose prikrivena zelja daleki cilj rutinsko svodjenje racuna za majmunska lica provincijski bal s pjesmom na kraju rasturala se noc zaspao sam nad otvorenom knjigom okovana svijest u zlatnom izdanju dolazim ti kao fantom slobode i zato pokazi sta znas dolazim ti kao fantom slobode da te vodim ravno do dna a kada zazelis da se vratis pogledaj omamljiva samoca tvoga sna na prozoru u ogledalu pred vratima vidio sam bijes tvojih momaka demonska igra odbacenih ljudi tko je zauzeo mjesto u raju postenje ili vlast tko je hvalio carevo ruho patuljci sa naslovnih strana TKO TO TAMO PJEVA kamo dalje rodjace iz pijeska vire krunisane glave sto to rade prde u prasinu cini mi se rodjace da je standard pokvario ljude jedu govna i sanjare bit ce bolje rodjace skini medalje i napuni sale ulici trofeja ponestaje snage ostavljene djevojke narkomani i bludnice uzdaju se u tebe blindirani brodovi vozili me na cetiri strane zbilja sam bio dosljedan i velikodusan rodjace raspolagati tudjom mukom nije mala zajebancija UZAS JE MOJA FURKA smrdljivi grad zatvara podrume smrdljivi grad zatvara ulice smrdljivi grad je zadovoljan sobom strukture ga dobro guraju kosijaneri trule u patikama muda im zaprasuju cestu guzice spustaju nisko do poda kako se oni samo dobro furaju smrdljivi grad otvara jeftine bircuze za sljakere sto locu ko pesi studenti bez diplome zene bez ljepote nezenje bez stana putnici bez para jeftina muzika teska cuga lutrija je njihova furka jeftina mjuza teska cuga uzas je moja furka DZONI, BUDI DOBAR ovo je dan kad sam bezuspjesno slagao sve bircuze uz niz hodao ulicama znam dobro taj film plazio sam na nogama i to do kasno u noc videh se na drugoj strani hej dzoni boj zaboravih vam reci da zovu me dzoni pravo mi budi za to oni sto me vole zovu me tako kad sam kao mali dosao u grad morao sam samom sebi dati nadimak hej dzoni budi dobar dzoni be good ovo je dan kad sam ocajnicki trazio svog partnera za fuk lutao ulicama vrtio se u krug pjevao sam svoje pjesme i to do kasno u noc vidjeh se na drugoj strani hej dzoni boj zaboravih vam reci da zovu me dzoni pravo mi budi za to oni sto me vole zovu me tako kad sam kao mali dosao u grad morao sam samom sebi dati nadimak hej dzoni budi dobar dzoni be good Uradi nešto uradi nešto za svoju savjest ne misli da si sam kreni oštro uzmi stvar u ruke zaboravi na strah toliko žena koje traže tvoju pomoć toliko žena koje sanjare toliko žena koje uzdišu tiho ludnica je oko nas uradi nešto za svoju nervozu smiri drhtanje budi kao valentino ne kolebaj se nema vremena za bolju budućnost nema vremena da predahneš nema vremena da živiš još jednom nitko više nije mlad ma hajde mrdni već jednom ma hajde pokreni se ma hajde učini nešto ma hajde ... uradi nešto to je tvoja dužnost mnogo toga znaš nisi glupan takvih isuviše ima ne očajavaj pljuni na svoju facu i postani čovjek nek' se čuje i tvoja riječ pljuni na svoju facu pljuni u oči ne zabušavaj ma hajde mrdni već jednom ma hajde pokreni se ma hajde učini nešto ma hajde ... uradi nešto to je tvoja dužnost mnogo toga znaš čuvaj muda zauvijek i svuda drmaj žestoko zatvori prolaz za trule moraliste zatvori prolaz za rogonje zatvori prolaz za staljiniste zatvori prolaz za sve ma hajde mrdni već jednom ma hajde pokreni se ma hajde učini nešto ma hajde... Tople usne žene noći su ovdje čudne dileme ulična svjetla naglo blijede a u mraku sobe miris kose njene lebdi svuda oko mene noći su ovdje ravnodušne sjene kada spavam zaklanjam lice i uvijek sanjam tople usne žene kako me ljube noći su ovdje nepoznate priče gasim cigaru i dižem se tiho i nikom ne dam da mi u snove uđe uživam dugo gledam je kradom noći su ovdje ravnodušne sjene kada spavam zaklanjam lice i uvijek sanjam tople usne žene kako me ljube Reket Roll iz šume Striborove hej djevojčice koje ti je ime dođi ako stigneš večeras u blato moje društvo tamo maligane slaže tuče glupe spike al' glavno da ne laže reket roll iz šume striborove iz magle smoga šume striborove ruži do boga šume striborove ljudi su samci šume striborove defloranti samoupravci hej djevojčice ne ljuti se na me da sam zbilja frajer rekao bih ti baby medicina ekonomija su mamci bez diplome nema perspektive za te reket roll iz šume striborove iz magle smoga šume striborove ruži do boga šume striborove ljudi su samci šume striborove defloranti samoupravci hej djevojčice kakva divna slika grad iskidan na tisuće djelića koji kruže ruže tulumare traže smisao slijede svoj trag reket roll iz šume striborove iz magle smoga šume striborove ruži do boga šume striborove ljudi su samci šume striborove defloranti samoupravci Vrijeme odluke svjetla u dnu sobe plavičasti trag da li me prepoznaješ o čemu razmišljaš dim iz cigarete nosi moje sne gledam tvoje oči hladne daleke hajde dijete otvorimo ples zamisli da svira najdraži bend večeras igram samo za tebe svejedno kako to je nebitna stvar ne želim pričom da te zamaram ljubimo se posljednji put ja ti nudim sreću kao iluzionist tamnu stranu grada govor ulice ljudi na peronu sajam taštine ostaješ u krevetu bojiš se gomile hajde dijete otvorimo ples zamisli da svira najdraži bend večeras igram samo za tebe svejedno kako to je nebitna stvar ne želim pričom da te zamaram ljubimo se posljednji put lice moje predodžbe rubna fikcija sjena u ogledalu krug se zatvara htjela bi da te nema ali to ne ide htjela bi da spavaš vrijeme je odluke hajde dijete otvorimo ples zamisli da svira najdraži bend večeras igram samo za tebe svejedno kako to je nebitna stvar ne želim pričom da te zamaram ljubimo se posljednji put Svjetska lada na mali kavkaz pala sjeta neki dan sam čisto uz put zavirio kroz dim cigareta i vidjeh dobro svi su tu hajde da prošećem svoju facu rekoh svima glasno u brk pa cipelom vrha tupa zakačim prvog do sebe o čemu da pričam braćo čudna ništa nije kao prije u kratkom bljesku oka njena iskri nešto poveće u mome gradu mnogo toga što ne volim ni u snu prišla mi je stara dama poljubila me za rakiju pojma nemam što donosi sutra dekintiran sam totalno tišina se spušta na grad melje me tiho uporno svoje slatke godine lada gura svima pod nos željela bi da se otkači da joj netko skine junf fura imidž bolje od kritičara zalepugin joj je stari frend kao sutra ide kod maserke i nema frke evo nas na tv puši puši svjetska lado mi smo tvoj omiljeni bend puši puši svjetska lado ja ti nisam neki perspektivni frend puši puši svjetska lado javit ćemo ti se iz amerike puši puši svjetska lado noćas plove brodovi Flash ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam i kad noći vuku u podsvijest sve do sjećanja lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska i znoj tek kasnije počinje da smeta tek kasnije budi se grad neke poderane ulice bljesak mokrih tračnica prvi tramvaj preko trešnjevke raste u mojim očima jutro obilazi scenu rutinski s dužnim poštovanjem ja se uklanjam s puta dvostruka krinka na njegovom licu čini suvišnom svaku providnost kako da se kontroliram kad me ubija osjećaj tako drukčiji od svega što razumijem od svega što želim da vidim nešto kao flash kako da se kontroliram gledao sam opet film o beznađu ili je to možda bila kronika nepoznatog jer tako se zvao čovjek ni živ ni mrtav ni pomorac ako ikad ispunim želju i ti mi daš za pravo misleći to je jedini način da ga zadržim ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah bit ću spreman da zaboravim bit ću spreman da zaboravim neke poderane ulice bljesak mokrih tračnica prvi tramvaj preko trešnjevke sjaj u tvojim očima |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||