Odriješenje u smrti...

Željeli ste tragičan završetak, izvolite sad čitat smijeh. Znam...znam opet sam malko pretjerao s veličinom posta, al tu nema pomoći. kad počnem pisat ne mogu stat (čak sam i skraćivao)
Nemojte se ljutit ak vam ne odgovorim odmah na vaše komentare. Slijedećih dana nisam doma. Uživajte, pozdrav! wave



Ležao sam s licem u blatu, umoran… promrzao. Hladna kiša pljuštala je po meni, bilo mi je tako hladno. Pokušao sam ustati, nisam imao snage. Ruke su mi se izmakle i ja sam pljusnuo natrag u grimiznu lokvu blata i krvi. Snažna bol presijecala me u grudima gdje je svijetla oštrica bila zabodena. Nekoliko centimetara nalijevo i zasigurno više ne bih disao. Nisam znao što se dogodilo, sjećanje mi je bilo pomućeno. Ponovno sam pokušao ustati, ovaj put s malo više uspjeha i ostao sjediti u blatu. Tri muškarca, nepomično su ležala nešto dalje od mene. Dopuzavši do jednog ugledao sam veliku posjekotinu kako mu zjapi na vratu. Umalo mu je netko odsjekao glavu. Ostala dvojica također su bili mrtvi. Bio sam zbunjen, nisam znao gdje se nalazim…
Korak po korak, lagano sam krenuo ne znajući kuda idem. Sve mi se nekako činilo poznato, nisam znao zašto. Putem sam naišao na jednu staricu, vrisnula je i pobjegla ugledavši me. Nisam joj želio ništa nažao...
Hodajući naišao sam na visoke zidine. Grad… tiho sam šapnuo čvršće ogrnuvši svoj tamni kaput, kako nitko ne bi vidio krv kojom sam bio obliven. Osjećao sam se kao u polusnu, uhvaćen između iluzije i jave. Samo me tjelesna bol podsjećala na to da ovo nije san. Moje umorne noge dovele su me do jedne sive kuće. Crni mačak sjedio je na prozoru umilno me gledao svojim zelenim očima.
Izvukavši ključ iz džepa, otključao sam vrata i ušao unutra. Mjesto je izgledalo napušteno, kao da su stanari naglo otputovali. Sve je bilo razbacano. Lagano teturavši svalio sam se u naslonjač ugledavši na zidu iznad kamina, portret dvoje ljudi, muškarca i žene. Zadnjom snagom sam ustao i prišao bliže, zacijelo su bili ljubavni par. Izgledali su tako sretni i bezbrižni.
Dvije suze kliznule su mojim prljavim licem. Nisam znao zašto plačem, ali pogled na ovo dvoje u meni je nešto uznemirio. Kao u transu odvukao sam se do ogledala zureći u blijedu sliku što se pojavila pred mnom. Mladić sa portreta, samo nekoliko godina stariji gledao je u mene svojim tamnim očima. Počeo sam se tresti, naglo mi je pozlilo. Komadići sjećanja počeli su mi navirati u glavu. Starac s bičem u ruci kako stoji pred mnom vičući zapovijed… djevojka s plavim očima umire od moje ruke na svijetlu mjesečine… moja voljena Faith kako nježno pjevuši prolazeći svojim vještim prstima kroz moju kosu… smrt... svugdje samo smrt... tri muškarca kako padaju oboreni gušeći se u vlastitoj krvi…
Uz glasan udarac, pao sam na drveni pod. Plava porculanska vaza, koju sam zacijelo povukao za sobom, razletjela se uz glasan prasak na stotinu sitnih komadića. Bio sam slab, izgubio previše krvi… ipak, sjetio sam se. Sjećanje koje zacijelo do smrti neću moći izbrisati iz svoje glave.
Držao sam ju u naručju dok je posljednji dah prelazio preko njenih blijedih usana šapućući moje ime. Njene tamne oči izgubile su svoj sjaj, njeno lijepo lice bilo je obilježila je velika plava masnica. Pronašle su ju dvije žene, izranjavanu i na samrti. Vraćala se iz susjednog grada dok su ju napala tri muškarca. Ona trojica koja su sad ležala na cesti. Stražari sa gradskih zidina… krvnici. Nisam imao snage misliti na sve što su joj učinili. Bila je mrtva, jedina koju sam ikad volio, sada je ležala u svojoj hladnoj postelji na vječnost. Moja Faith, moja prekrasna voljena Faith umrla je od njihove ruke, a ja sam ju osvetio… Ipak, ništa nije moglo izbrisati bol koju sam osjećao dok sam ležao na hladnom podu u lokvi vlastite krvi prisjećajući se sretnih trenutaka koje smo proveli zajedno. Želio sam usnuti i nikad više ne otvoriti oči…
Glasan prasak prenuo me iz sna. Petorica stražara grubo su uletjela u moj dom…naš dom. Bio sam previše slab da bih ustao. Dvojica su me grubo podigla na noge i odvukla sa sobom. Žena na koju sam putem naišao zacijelo me prijavila.
Bacili su me u malu vlažnu tamnicu gdje sam trebao čekati svoju presudu. Znao sam već tada kako će glasiti. Moje rane strašno su me boljele. Nakon nekoliko sati samoće, dva su redovnika ušla u moju ćeliju, pobrinuvši se za moje rane prije nego što su me izveli pred suca. Pričali su nešto o vjeri, nisam ih slušao. Mislio sam samo na nju... njen nježan dodir, miris njene duge kose...
Sudac je bio star, sijed čovjek hladnih plavih oči bez milosti. Sat vremena trajala je cijela tragedija. Pitanja… toliko pitanja, a na nijedno nisam znao odgovora. Samo sam sjedio ruku sklopljenih na krilu čekajući svoju osudu. Sve sam izgubio, svoju ljubav i volju za životom, nisam vidio razloga da ih spriječim u njihovom naumu. Kada je sudac napokon izgovorio svoj monolog, osjećao sam olakšanje… nisam želio živjeti.
Natrag u svojoj ćeliji sjeo sam na hladan kamen sa svijećom, perom i listom papira odlučivši zapisati svoje posljednje misli, u tišini…
Zora je svanula, smrt je pokucala na vrata koja su se s treskom otvorila. Došao je moj čas, moj život će se ugasiti. Vješala su čekala, nisam se bojao. Sa smiješkom na licu koraknuo sam naprijed u svoju propast i odriješenje.
Čekaj me moja jedina, jer u smrti ćemo ponovno biti zajedno...


23.04.2007. u 17:58 |

Tell me what you think (104) | Take my thoughts | @ | %

Posljednja želja... hrabrost i život

Još nisam doradio onu priču od prije... Ne mogu se odlučiti da li da završi tragično bang ili sretno party, tako da vas molim za prijedlog.
Sigurno su neki od vas primijetili da se dizajn promijenio. Ja pametnjaković lud tek sam prije par dana, i to samo na upozorenje Gljive, skužio da mi je blog u fire foxu totalno sjeban namcor Pet sati sam pokušavao popravit stari dizajn headbang, i na kraju ipak napravio novi, sličan starom. Toga sam se odmah trebao sjetit. nut Nadam se da sad više s tim neće bit problema...
Pa evo novi post koji nema veze s onim prošlim. Tak da ne ispadne da sam lijen. Pozdrav svima mah


Hladan vjetar šumom zavija poput naricaljke, lupajući o zidine grada. Jarka svijetlost para nebom poput oštrice hladnokrvnog ubojice koji čeka svoju žrtvu u mračnim ulicama. Sjedim sam, promatrajući ovu igru svijetla i tame... Krupna kiša miješa se s mojim gorkim suzama, moje jecaje odnosi vjetar. Drhtim cijelim tijelom tiho proklinjući ime smrti pitajući se zašto?! Zašto…
Uzburkano more ljutito se pjeni, zove me u svoje mračne dubine. Ne znam što da učinim, nemam snage živjeti dalje… Tuga se zabila u moje srce poput strijele. Nema utjehe za moju bol, nema spasa za moju dušu… Nje više nema. Tamni anđeo odnio ju je sa sobom u vječno kraljevstvo smrti. Više nikad neću vidjeti njene svijetle oči, osjetiti njen nježni cjelov na svome obrazu… osjetiti njene nježne ruke. Više nikad neću čuti njen nježan glas kako pjevuši moje ime, doziva me brate…
Čvrsto stišćem krpenu lutku sa zlatnim uvojcima poput njenih. Sve što mi je od nje ostalo. Snažna bol razdire mi dušu. Sve sam izgubio, čemu se boriti dalje?! Ona je bila moje sunce, moje nebo, moje zvijezde… Ja sam ju trebao čuvati, biti joj otac i majka, umrijeti za nju… kako sam ju iznevjerio. Na koliko sam vrata samo pokucao, koliko se praznih obećanja naslušao… Sve je bilo uzalud. Ona je otišla, napustila svoje malo, umorno tijelo s mojim imenom na usnama… Je li me proklela?! Ili je samo tražila utjehu… nikad neću znati.
Kao manijak, šakama udaram o zidime. Taman grimiz je potekao ranama, ne osjećam bol. Moj vrisak gubi se u tutnjavi grmljavine. Nitko neće mariti ako se sada sve svrši. Nitko neće plakati nad mojim grobom kao ja nad njenim. To me tješi, nitko ne bi trebao osjećati moju bol...
Zov tame u mojoj glavi postaje sve glasniji. Kao u transu koračam prema rubu… Samo korak dijeli me od ponora... Moje ranjeno srce udara sve jače i jače. Zar se ja to bojim?! ne… Moja odluka je pala, moja životna spona sada će se prekinuti, moje muke ovdje će se svršiti. Čemu živjeti ako život nema smisla?!
Zadnji korak je učinjen. Kao srušeno stablo ja padam u tminu. Osjećam se kao da letim… sve oko mene postaje nevažno, tonem u duboku tišinu…
Hladan udarac mora vraća me u stvarnost dok moje tijelo nestaje u dubini. Moja pluća vape za zrakom dok se moja svijest gubi u tami. Hvata me strah, strah od smrti. Zar ja stvarno želim umrijeti?! Što ja to činim?! Ali saznanje dolazi kasno, meni više nema spasa. Zadnjim dahom ja zazivam njeno ime moleći za oprost i padajući u dubok hladan san.
Ležao sam na hladnom pijesku. Oluja je minula, sve je bilo tiho. Moja glava bila je polegnuta je na njeno krilo… Dvije male ručice posljednji put čvrsto su me zagrlile. Sestrice?! Bilo je sve što sam uspio reći prije nego je nestala poput sjene na prvim zrakama sunca. Pognute glave, umoran, krenuo sam kući dok je vjetar tiho šaptao moje ime. Ona je željela da živim dalje… nisam joj mogao uskratiti posljednju želju.
Danas znam, bilo je lako baciti se one večeri sa zidina. Što sam ja smatrao hrabrošću bio je samo čin mojeg očaja, čin ludila. Prava hrabrost ležala je u tome da unatoč svojoj boli nastavim živjeti dalje. Ovaj život koji sam smatrao bezvrijednim danas je napokon pronašao svoj smisao. Kada već nisam mogao živjeti za sebe odlučio sam to učiniti za druge, ali posebno za nju…

15.04.2007. u 13:26 |

Tell me what you think (80) | Take my thoughts | @ | %

Nadam se da znaš, što ja činim iz ljubavi

Malo objašnjenje prije nego što počnete čitati, tako da ne bude zabune. Ovo vam je nastavak na zadnja tri posta. Sad je na Faith na redu da priča priču. Aleksey (inače glavni lik) se tek javlja na kraju. Uživajte! smijeh


Još je bilo mračno kada sam se probudila. Lijeno sam ustala i navukla svoju staru crnu haljinu. Nisam željela biti upadljiva, zato su hlače morale ostati doma. Danas sam trebala otići na selo, nije mi se išlo. Nije mi se napuštalo ulice grada. Prezirala sam te sitne duše koje su živjele u dolini. Gadili su mi se sa svojim dosadnim "idiličnim" životima u svom savršenom, slijepom malom svijetu kojeg su promatrali kroz ružičasta stakla… Ali morala sam ići, u gradu nisam mogla nabavit sve sastojke…
Stajala sam na vratima, promatrajući ga kako spava. Bila sam ljuta na njega, željela sam mu svašta reći, dobro se izderati na njega, nisam mogla… Bio je to prvi put da sam bila zaljubljena. Previše sam ga voljela, a i nije bio kriv za svoje ponašanje… Bio je strgan, gotovo uništen…
Mekani bijeli pokrivač lagano se nadizao kako je disao. Bio je iscrpljen, blijed. Tako mi je bilo teško ostaviti ga samog, ali morala sam otići. Istinski sam se nadala da neće danas pokušavati neke gluposti. Zadnji put kada nisam pazila, cijelu je noć, izgubljen lutao ulicama grada. Umalo mi je srce puklo od brige, ali nisam mu to smjela predbacivati. Imao je i dovoljno problema bez mog prigovaranja. Kako sam samo prezirala to čudovište koje mu je to učinilo, toliko ga uništilo. Da nije bio mrtav ja bih ga ubila... Stotinu smrti u mojim očima nisu bile dovoljna kazna.
Ipak, morala sam otići. Bilo je to samo za njegovo dobro. Ako je postojala mogućnost da mu pomognem, morala sam pokušati. Tiho poput sjene iskrala sam se iz sobe. Stare drvene stepenice tiho su škripale pod mojim čizmama dok sam koračala prema vratima. Još nikoga nije bilo na ulici. Grad je spavao. Hladan vjetar zapuhao je sa sjevera. Čvrsto sam se ogrnula svojim plaštom.
U staji, konji su tiho rzali. Moj Nigel odmah se probudio kad sam zakoračila unutra. Njegove lijepe, velike oči zainteresirano su me promatrale. Nisam ga jahala već nekoliko dana, sigurno je žudio za šetnjom. Zapalila sam uljanicu, kako bi mogla potražiti sve što mi je trebalo za put. Nigelova smeđa dlaka ljeskala se na slaboj svijetlosti, bio je svježe iščetkan. Konjušar se dobro brinuo za njega. Bilo mi je teško uzjahati, nisam navikla na haljine, ali Nigel je bio tako dobar da se spusti nešto niže kako bih mogla uzjahati.
Na svom dragom riđanu jurnula sam tihim ulicama grada. Topot njegovih kopita privukao je pažnju čovjeka što je gasio svjetiljke. Tiho je promrmljao nešto u bradu kada sam prolazila. Sigurno me prokleo zbog buke.
Kad sam napokon izašla iz grada, postala nervozna. Nešto nije bilo uredu. Aleksey. Odmah sam pomislila na njega. Brzo sam okrenula natrag. Nisam znala kuda jašem, samo me instinkt vodio. Znala sam da je moro biti tu negdje. Nakon nekoliko minuta ugledala sam ga na drugoj strani grada.. Laganim korakom, poput sjene koračao je prema šumi. Njegova duga tamna kosa vijorila je na hladnom vjetru. Bio je blijed, umoran. Izgledao je izgubljeno... kao da nije sav svoj. Stezalo me pri srcu gledati ga takvog. Sigurno je namjeravao učiniti nešto što će kasnije požaliti. U ovom stanju nikad nije napravio ništa pametno. Odlučila sam odgoditi svoj posjet selu i tiho ga pratiti. Sjahala sam s Nigela i krenula pješke. Moj pametni, lijepi Nigel odmah je shvatio i sam krenuo kući.
Dok sam se šuljala kroz grmlje još jednom sam tiho opsovala ovaj šovinistički svijet u kojem sam rođena. Moja duga crna haljina zapinjala je u trnju, stalno sam se spoticala... Kako sam samo poželjela svoje kožne hlače. Trnje velike kupine uhvatilo me poput gladnog grabežljivca. Nisam se mogla ispetljati bez da izbodem ruke. Trnje bi zasigurno s lakoćom prošlo kroz moje vunene rukavice. Željela sam se istrgnuti iz zamke, ali platno haljine bilo je previše čvrsto ispleteno. Što sam više trzala, to sam se samo još više zapetljavala u svoju klopku. Sitne kukice zabadale su se u crnu tkaninu poput lovki. Željela sam vrisnuti od jada. Podignuvši glavu shvatila sam da mi je moj dragi Aleksey nestao s vidika. Hvatala me panika. Bogovi su me zacijelo prokleli…
Nije mi preostalo ništa drugo nego da ostanem ležati. Morala sam se smiriti. Osjećala sam se tako nemoćna. Nešto u meni, napokon je puklo. Bilo mi je dosta svega... Bila sam na rubu suza…
Nisam znala koliko sam dugo ležala u blatu, odjednom se pojavio preda mnom. Otpetljao je moju prokletu haljinu i uzeo me u naručje. Ruke su mu bile su krvave, trnje je probilo njegovu kožu, nije mario. Bila sam zbunjena, nešto je na njemu bilo drugačije, mogla sam to osjetiti. Nešto se promijenilo... nisam bila sigurna što. Mogla sam se samo nadati da nije napravio nešto što će kasnije požaliti... Upitala sam ga gdje je bio, nije odgovorio, samo mi se nasmiješio. Ugh… od tog njegovog osmijeha uvijek se otopim. Odlučila sam šutjeti. Nadala sam se da će mi jednom sam reći…

Držeći ju u svojim rukama bio sam siguran da sam donio ispravnu odluku. Nakon dugo vremena ponovno sam bio potpun. Prihvativši mračnu stranu svoje duše, mnogo se toga u meni posložilo. Umjesto dvije osobe, napokon sam bio jedna. Osjećao sam se bolje. Sve mi je sada nekako bilo jasnije. Nisam se gubio, nisam bio zbunjen. Bez tog drugog ja, ja sam bio slab, izgubljen. Sada sam napokon mogao se posvetiti važnijim stvarima, svojoj ljubavi...
Bitku koju sam vodio u svojoj glavi, na kraju sam izgubio. Ali ono što je bilo važnije, zauzvrat sam napokon mogao živjeti. To drugo ja, bilo mi je potrebno, kao i ja njemu. Nismo mogli zasebno postojati. Mogao sam se samo nadati, da me moja odluka neće u potpunosti uništiti... da ono neće sa mnom ovladati.



07.04.2007. u 22:55 |

Tell me what you think (71) | Take my thoughts | @ | %

desing by: dark sword dancer

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (5)
Siječanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

My blog

This is a mirror to my dreams. Enjoy...

My little creations
Moj blog s besplatnim dizajnima. Zavirite ako vas zanima wink

Hall of fame

Ljudi, vampiri i druga stvorenja vrijedna pažnje thumbup

Taken by storm
vicious vampire
alice
Beatiful Death

Damian_the_Devil

Lucifer's Curse

hard
†-×° BŁaCk Go†hIc Sis†€r S€p†€mb€r °×-†
-Lonely Death-
Countess Dementia di Santi
no angel

Life

Zoe Jane
Violent Beauty

The black butterfly



Ostalo:

Croatian underground metal/rock/punk
stranica gdje možete pronaći neke odlične hrvatske bendove, zavirite
Blog.hr
mjesto gdje sve počinje...
Forum.hr
odgovori i pitanja na razne teme (više pitanja nego odgovora)
Tutor blog
mjesto na kojem možete naći pomoć i savjet za svoj blog
Image Shack
najbolje mjesto za besplatan upload slika

Trapped in my nightmares



Svakim danom, svakim satom sve se više gubim u ovoj iluziji koju nazivamo svojim postojanjem. Kao sjena bježim pred svijetlom natrag u tamu. Život prolazi pored mene, ne mogu ga zaustaviti. Mogu samo žuriti s vremenom kako ne bi zaostao, zaboravljen. Sve što ostaje iza mene, to su sjećanja. Ona lijepa, ali i ona koja bi svatko od nas najradije zaboravio. Čovjek je smrtan, a time sam i ja. Jednog dana hladna će ruka smrti sve nas povući u grob. Postoji samo jedna stvar koju stvarno moramo, a to je umrijeti...
Gledajući kroz nevina stakla djetinjstva, život nam se čini toliko lijep, pun sreće i radosti, novih avantura... Ali kako odrastamo ta se iluzija polagano raspada i mi počinjemo shvaćati stvarnost. Svi se mi vječno borimo kako bi sebi i svojim voljenima osigurali što ljepši i lakši život. Živimo, patimo i umiremo i za najmanji za trenutak sreće. A ja vas sad pitam, je li vrijedno toliko se boriti za jedan maleni trenutak zadovoljstva? Zar mi moramo toliko patiti, da bismo bili sretni? Na to pitanje još uvijek ne znam dati dovoljan odgovor...
Ipak, nešto sam shvatio. Tek u trenutku spoznaje svoje prolaznosti, čovjek počinje cijeniti ono što ima. Tek u trenutku kad se pomirimo s onim neizbježnim, mi zaista možemo biti sretni.


more information about me (my msn): dark_sword_dancer@hotmail.com

Lyrics



Disturbed: Prayer

Another dream that will never come true
Just to compliment your sorrow
Another life that I've taken from you
A gift to add on to your pain and suffering
Another truth you can never believe
Has crippled you completely
All the cries you're beginning to hear
Trapped in your mind, and the sound is deafening

Let me enlighten you
This is the way I pray

[Chorus:]
Living just isn't hard enough
Burn me alive, inside
Living my life's not hard enough
Take everything away

Another nightmare about to come true
Will manifest tomorrow
Another love that I've taken from you
Lost in time, on the edge of suffering
Another taste of the evil I breed
Will level you completely
Bring to life everything that you fear
Live in the dark, and the world is threatening

Let me enlighten you
This is the way i pray

[Chorus]

Return to me, return to me, return to me, turn to me, leave me no one
Turn to me, return to me, return to me, turn to me, cast aside
Return to me, return to me, return to me, turn to me, leave me no one
Turn to me, return to me, return to me, you've made me turn away

[Chorus Variant:]
Living just isn't hard enough
Burn me alive, inside
Living my life's not hard enough,
They take everything from you

[Chorus]






Iced Earth: Melancholy

Make the sadness go away
Come back another day
For years I've tried to teach
But their eyes are empty
Empty too I have become
For them I must die
A sad and troubled race
An ungrateful troubled place

[chorus]
I see the sadness in their eyes
Melancholy in their cries
Devoid of all the passion
The human spirit cannot die
Look at the pain around me
This is what I cry for
Look at the pain around me
This is what I'll die for

Make the sadness go away
Come back another day
The things I've said and done
Don't matter to anyone
But still, you push me to see
Something, I can never be
Why am I their shattered king?
I don't mean anything

I see the sadness in their eyes
Melancholy in their cries
Devoid of all the passion
The human spirit cannot die
Look at the pain around me
This is what I cry for
Look at the pain around me
This is what I'll die for.






Korn: Alone I Break

Pick me up
Been bleeding too long
Right here, right now
I'll stop it somehow

I will make it go away
Can't be here no more
Seems this is the only way
I will soon be gone
These feelings will be gone
These feelings will be gone

Now I see the times they change
Leaving doesn't seem so strange
I am hoping I can find
Where to leave my hurt behind
All the shit I seem to take
All alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?

Cut me off
I'm ready, heart stops
I stand alone
Can't be on my own

I will make it go away
Can't be here no more
Seems this is the only way
I will soon be gone
These feelings will be gone
These feelings will be gone

Now I see the times they change
Leaving doesn't seem so strange
I am hoping I can find
Where to leave my hurt behind
All the shit I seem to take
All alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?

Am I going to leave this place?
What is it I'm running from?
Is there nothing more to come?
(Am I gonna leave this place?)

Is it always black in space?
Am I going take its place?
Am I going to win this race?
(Am I going to leave this race?)

I guess God's up in this place?
What is it that I've become?
Is there something more to come?

More to come

Now I see the times they change
Leaving doesn't seem so strange
I am hoping I can find
Where to leave my hurt behind
All the shit I seem to take
All alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?

Now I see the times they change
Leaving doesn't seem so strange
I am hoping I can find
Where to leave my hurt behind
All the shit I seem to take
All alone I seem to break
I have lived the best I can
Does this make me not a man?





Iced Earth: The Phantom Opera Ghost

[Y:] I feel you, from beyond the walls you speak to me
[M:] Christine my love Paris now will worship you
You will star soon I'll kill to make it sure for you
[Y:] Oh my love, won't you please show yourself to me
[M:] Soon I'll take you in my kingdom you're the queen.
It's dark and peaceful but my face you'll never see, no

[M:] Oh Christine on this eve I will come for you
[Y:] Erik my love, I've waited all my life for you
Please just take me I need to be with you
[M:] Take my hand, through the catacombs my lair awaits
[Y:] Caverns, mazes, the underworld and the blackest lake.
Enticing danger, your passion feeds me I'm your slave

[Y:] Now I've bathed in fear. I will not leave here
[M:] Breathe deep the darkness. Breathe deep the madness
[Y:] I'm so cold inside. Mental suicide
[M:] Breathe deep the darkness. Breathe deep the sadness

[M:] Oh Christine don't you know it's all for you
Carlotta's head and the other death's I planned.
All for you, to have your night in the spotlight.
From now on forevermore you will only sing for me

[Y:] So you are, you are the legend. The Phantom Opera Ghost
[M:] I am what man has made me. With his hate and cruel ways
[Y:] Why are you?
[M:] Why am I?
[Y&M:] The Phantom Opera Ghost
[Y:] I have to see
[M:] You'll never see
[Y&M:] What's behind the mask

[Y:] I'm so torn between love, death, life, and hate
[M:] Don't you doubt me, what we have is just our fate.
I now own you from this day forth; you'll be my slave
[Y:] Oh Dear God for this life I've lost the will
[M:] No this can't be I'd rather you die than spoil my dream.
Myself I'll kill if I can't have you no one will





Disturbed: Hell

[Intro:]
Rrwoooaaaw!
Ahh, Ahhh
Burning now I bring you Hell!

[Post-Chorus:]
Ahh, Ahhh
Oh, burning now I bring you Hell!

Read me tonight, when the warnings said leave a shudder upon you
Running from all that you feared in your life
Soul of the night, when the sun mislead paint a horror upon you
Marking the moment, displaying in my ghost of a life!
And I can't get round the way you left me out in the open
To leave me to die!
So how can I, forget the way you lead me through the path into Heaven
To leave me behind!

[Chorus:]
Now I can't stay behind
Save me, from wreaking my vengeance
Upon you, to killing more than I can tell
Burning now I bring you Hell!

[Repeat Post-Chorus]

Free me tonight, as the animal kings breathe their terror upon you
Caught in the moment, engaging in my
Bloodlust tonight, now I can't control my venom's flow
Get back from me demon, or be exorcised!

[Repeat Chorus]

All my emotion and all my integrity
All that you've taken from me
All my emotion and all my integrity
All that you've taken from me

Now I can't stay behind
Save me, from wreaking my vengeance
Upon you, to killing more than I can tell
Soul of the night, I know
Now I can't stay behind
Save me, from wreaking my vengeance
Upon you, to killing more than I can tell
Burning now I bring you Hell!






Iced Earth: I Died for You

I can't belive this now
This isn't what I planned
I lived and died and now
I just can't understand
With all the love I feel
I could never leave her
No matter what the cost
My soulds the price to see her

Chorus
Oh how I love you
The pain won't go away
Oh when I need you
You're always so far away
I cry for you
Leaving myself to blame
I died for you
I gave up everything

The pain was just to much
When I finally saw her
She's happy and in love
In love with my best friend
What makes it hurt so bad
Is that I love them both
And they will never know
For love I sold my soul

Repeat Chorus






HIM: Poison Girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

A prey she was for the cruelty of love
While its serpent inside crawled straight towards her heart
The coldest kiss love ceased to exist
While we grew apart like never before

I did it all just for her
I did it all just for her
And love wants us dead
Just me and my poison girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

the fire in her eyes
grew dim and then died
as the poison inside
reached her heart

And the coldest kiss
faith ceased to exist
as we grew apart
like never before

I did it all just for her
I did it all just for her
And love wants us dead
Just me and my poison girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

And the taste of the poison on her lips is of a tomb

I did it all just for her
I did it all just for her
And love wants us dead
Just me and my poison girl

I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl

Poison girl [4X]

And love's heart is death
For me and my poison girl
In this poison world...





Iced Earth: Last December

The howling winds blow
On this moonlit night
Eyes locked in fear
With a dark embrace
The bitter cold winds
Freeze the tears that fall
Hands held in grace
As we take the final step

Obsessed with our love
Here is our fate
To need the final call
On this special winter day
A message to our elders
They surely won't forget
Our love must last forever
In death we shall not part

It seems like only yesterday
Our lives together planned
They say it's just a passing phase
We're damned by our youth
Why does no one understand
What we have is real

This is not your average love it's forever

Last December
Mother you have forced us here
Last December
Father now we'll disappear
Last December
One last step we fade away

So we take the final step
Heed the final call
Together we are strong
Divided we must fall
Teenage suicide
Our only way out
Together we might live
Divided we must fall

Last December
Mother you have forced us here
Last December
Father now we'll disappear
Last December
One last step we fade away







Billy Talent:Pins And Needles lyrics

Never understood how she could,
Mean so little to so many
Why does she mean everything to me?

Is it worth the pain, with no one to blame?
For all of my insecurities
How did I ever let you go?

Questioning her good intention
Jealousy's a bad invention
When you push on glass, it's bound to break

Even when she was defensive,
It just gave me more incentive
The more you squeeze, the more it slips away

I never walked so far on a lonely street
With no-one there for me
Is it worth the pain, with no one to blame?
For all of my insecurities
How did I ever let you go?

Accept this confession!
...I'm walking on pins and needles
You're not my possession!
...I'm walking on pins and needles
My conscience is vicious!
...I'm walking on pins and needles
And I'm begging forgiveness!
...I'm walking on pins and needles

I never walked so far on a lonely street,
With no one there for me
It took too long to see her in misery
And now it's clear to me

That it's worth the pain, always take the blame
For all your own insecurities
How did I ever let you go?







Lovex: Anyone anymore

I’m another king and robber
I’m a brother trampling on your dreams
Before they stand in the way of mine

He’s a fighter with a hunger for disaster
A decider chained to the fate of the world
But words are left unheard

Feel the weight on your shoulders
Is there anyone anymore
To slow our fall, yeah
All those people, all that power
Is there anyone anymore
Is there anyone anymore

She’s a lover a true-love mocker
And every dollar she earned at the cost of those
Who believed enough to let it show

In your mirror you will see a winner
A celebrated sinner standing in line with the vain
Those self-appointed modern day saints

Feel the weight on your shoulders
Is there anyone anymore
To slow our fall, yeah
All those people, all that power
Is there anyone anymore
Is there anyone anymore

It’s not about conformity
It’s abuse of individuality
It’s insanity, it’s reality
It’s the promised land of hypocrisy

Feel the weight on your shoulders
Is there anyone anymore
To slow our fall, yeah
All those people, all that power
Is there anyone anymore
Is there anyone anymore...