Moj izgubljeni svijet

Dragi moji prijatelji i posjetitelji, sretan vam Uskrs.



Po običaju, kradem malo s bloga Patera Luke:

Srednjovjekovnici, o kojima se čuje da su bili mračnjaci - imali su "mrak" ideje. Na današnji dan bi se sabirali u crkvu i kidali od smijeha, jer propovjednik bi imao zadatak sa oltara pričati viceve i šale. U Rusiji bi se sabirali na groblje, pa bi se poslije molitve počeli smijati - do suza. Ismijavali su smrt, i jedni druge pozdravljali: "Kristos vaskrese! Vaistinu vaskrese!"
Smijeh je božanska oznaka. Jer: što Bog na nebu radi? Odgovor imaš u psalmu drugom: "Bog na nebu stoluje i smije se." A uplakanima evanđelje poručuje da će se u nebu smijati. Smijeh je i posve ljudska oznaka. Genijalni Aristotel kaže: "Ako se nešto smije, to je čovjek". Na Mirogoju netko si je na grob zapisao: "Bijah kad se smijah." Što je čovjek inteligentniji to je duhovitiji. Humor je obrazovana drskost. Snagu crpe iz uskrsnuća.
Lako je život smatrati teškim, teško ga je smatrati lakim. "Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu!"

Uskrs je znamen neprestanog pomlađivanja. Kalvarijska krv pretvara se u vječno cijeće. Uskrs je slava projeća, vječnog proljeća, vječnog života... (A.G. Matoš)




Želim vam puno smijeha u ove blagdanske dane.

Pusa svima

Nema me. Primila sam se uskršnjeg čišćenja, pomalo uređujem knjigu, pratim oglase, najmanje sam na blogu.

Moram i kolače ispeći, šunkicu također, ofarbati jaja, napraviti francusku, joooj, koliko posla!

Čujem da gore pada snijeg.

Zima pokazuje zube. Posljednjim trzajima bori se za suverenitet. Ali neće dugo. Ne, ne. Ni ove zastrašujuće pahulje ne mogu još dugo skrivati istinu.
A nju ću obraditi u sljedećem postu. U riječi i slici.

A do tada, mah, mah, kiss, kiss, pozd