Pjesme pisane srcem

Dok spušta se tama
A moje srce šumi u oluji,
Nadiru hladni talasi vjetra
I oblaci turobni - sivi.

Hladnoća oko mene drhti,
Zemlja (o)diše svježinom kiše,
Zimska noć očajava,
Ja ljubavne snove snivam.

U san mi dođe dobra vila
Sa smiješkom na licu,
Čarobnim štapićem taknu srce
I tiho mi na uho šapnu:

"Zaboravi čaroliju sna
I srebrenom cestom pođi.
Kad osjetiš svježi povjetarac,
Uzdah će ti se vinuti iz grudi,

A kada lice dragog ugledaš,
Pod nasmiješenim oblacima,
Spoji svoje usne s njegovima
Toplim poljupcima."