Photos, Music and Poetry

29.03.2011., utorak

Zahvala proljeću

Hvala ti moje cvijeće,
Šareno, procvalo cvijeće,
Moja si radost i vedrina
Što budi se u proljeće.

Hvala ti mlado lišće
Što svojim milim šumom
Ulaziš u moju samoću
Dok tiho hodam drumom.

Hvala i tebi čemprese
Koji ne znaš za zime,
Jer ti si uvijek zelen
I ponosiš se time.

Hvala ti topli panju
Što odmor mi pružaš
Umornim nogama
Dok u sjeni snivaš.

Hvala ti travo zelena
Što si tako mekana
Dok na tebi ležim
Živa, postojana.

23.03.2011., srijeda

Susret

Penjem se polako putem
Prema vrhu brda.
Misli mi miluju:
More, šuma... Priroda...
Odjednom, ispred sebe
Ugledah čovjeka
Kojeg odavno vidjela nisam,
I ne sjećam se od kada -
Još od gimnazijskih dana.
"Ne, nije on odavde,
Došao je iz prošlosti davne.
Prepoznajem ga,
Jer dugo već nisam vidjela
Tako lijepog čovjeka."
A onda na vrhu
U susret mi idu zelene oči.
Gledaju me, ja gledam u njih.
Tada, stala sam:
"Ah, pa to si ti!
Znala sam da ćeš mi doći!"

15.03.2011., utorak

Večernji predah

Sunce na zalazu. Nebo je još sasvim jasno plavo. Na rubovima planine vide se oblaci, žarki, roza, crveni. Milina ih gledati. Ali za kratko. Sunčeva svjetlost polagano nestaje. Lagani vjetar zuji kroz krošnje koštela i čempresa, miluje žučkasto-zelene listove, pjeva im. Sve je mrklije. Uz otvoren prozor sjedim i gledam spuštanje noći. U mojim mislima praznina. Odsutnost od događaja, od bilo kakve bliskosti, od osjećaja. Sati prolaze. Oblaci gube sjaj, postaju sivi, mračni, prijeteći. Puni mjesec pojavljuje se na tamnom nebu osvjetljavajući ih. Vjetar više ne pjeva, on postaje grub, urliče.Upijam taj urlik u svoju praznu dušu kao lijek. Osjećaj praznine zamjenjuje osjećaj dubokog mira. Oblak se pretvara u crnu neman s udovima bijelim. Sve više se približava nebeskom putniku što sjajan šeće među zvjezdicama. Ta crna neman, zlokobna i kruta otvara ralje da njima proguta tog mirnog šetača, sanjara, ljubavnika pahuljica neba što mu namiguju.Al’ u taj čas neman se rasprši, nestade ralja, mjesec dalje svijetli. On brza, drugoj nemani je bliže, al’ opet ista stvar. Nestade nemani, to crni oblak pliva. S mirom u duši zatvaram prozor i liježem u toplu postelju.

(stara pjesma)



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se