Ukrasi naših kuća,
Bez kojih ne možemo
Zamisliti ulice,
Bilo gdje da pođemo.
Umiljate i brze,
Elegantne i spretne,
Podatne i slatke,
Žele samo malo hrane.
U dubokoj noći,
Dok ljudi spavaju,
Pretvorit će se začas
U zvijerku malenu:
Rastrgat će miša,
Omastiti brke,
Pa opet spokojno leći
Il' doći nam u krpe.
Ali u svojoj boli,
Kada nogu slomi,
Ona od nas bježi
I ništa je ne tješi.
Na skrivenom mjestu
Liže svoje rane,
Sve dok ne zacijele,
I razveseli nam dane.