petak, 09.01.2009.

I tRiEd To Be PeRfEcT

Opet sam sanjala njegove oći. Te crne oći pune nemira. Znam da ti si kraj mene. Znam to je samo san. Ali zašto ga još sanjam. Dugo ga nisam vidjela. Ali sigurna sam da njega ne volim. On mi je samo prijatelj. Koji me na neki način razumije.
Ne želim više o njemu. Nema koristi žaliti za prošlosti. Sretna sam sa tobom. Znam da tebe volim.....



Prijatelji... Da mi je znati što se s vama dogodilo. Niste više kao prije. Nisam ni ja. Ali ne trebate me zato osuđivati. Ne želite čuti što oću objasniti. Kao da ste postali gluhi na moje rijeći. Ne želim biti s vama a kao da ne postojim. Možda niste shvatili ali tako je. Mene ne uključivate u razgovore i kada se pokušavam uključiti kao da ne čujete. Zato voli biti s njim. On me uvijek čujem. Što god da sam rekla. On me bar posluša. Ne gleda me blijedo i pravi se da me sluša pa okrene glavu. Naravno ima i pjedinaca koji me uvijek salušaju. Znajte meni nije samo do zabava i kafića. Za mene još postoju one stvari koje smo prije radili......



13:58 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.