music my escape from reality

Postajem….
Polako postajem i ja od onih
Koji više ne vide, ne čuju
Ne znaju ništa….
Ne znaju što je bol
Što je ljubav
Samo žive u tami
U svom svijetu
Ja živim zbog nekog
U svijetu glazbe
Samo je to stvarno
Pjesme me drže da još više ne padnem
U taj svijet
U kojem ne postoji ljubav
U kojem ne postoji ništa više od boli
Bol koja više ne boli
Nego postaje nešto
Nešto što zavoliš…
Tuga ti postaje drugo ime
Iznutra postaješ hladan
Ali i dalje te bolu riječi
Jer još u tebi postoji mrvica ljubavi
Njegove ljubavi
Ali to nitko ne primjećuje
Jer svi te ostavu
I potpuno si sam
Šminka ti je uvijek razmazana
Jer plačeš
Pa opet dolazi bol
Ali više ne onako jaka
Ta bol s vremenom nestaje
Pretvara se u samo još jednu
Običnu stvar.....





Nickelback - Someday

How the hell did we wind up like this?
Why weren't we able, to see the signs that we missed
And try turn the tables

I wish you'd unclench your fists, and unpack your suitcase
Lately there's been too much of this
But don't think it's too late

Nothing's wrong, just as long as
You know that someday I will

Someday, somehow
I'm gonna make it all right but not right now
I know you're wondering when
(You're the only one who knows that)
Someday, somehow
I'm gonna make it all right but not right now
I know you're wondering when

Well I'd hope that since we're here anyway
That we could end up saying
Things we've always needed to say
So we could end up staying
Now the story's played out like this
Just like a paperback novel
Let's rewrite an ending that fits
Instead of a Hollywood horror

Nothing's wrong, just as long as
You know that someday I will


Someday, somehow
I'm gonna make it all right but not right now
I know you're wondering when
(You're the only one who knows that)
Someday, somehow
I'm gonna make it all right but not right now
I know you're wondering when
(You're the only one who knows that)

How the hell did we wind up like this?
Why weren't we able, to see the signs that we missed
And try to turn the tables
Now the story's played out like this
Just like a paperback novel
Let's rewrite an ending that fits
Instead of a Hollywood horror

Nothing's wrong, just as long as
You know that someday I will

Someday, somehow
I'm gonna make it all right but not right now
I know you're wondering when
(You're the only one who knows that)
Someday, somehow
I'm gonna make it all right but not right now
I know you're wondering when
(You're the only one who knows that)
I know you're wondering when
(You're the only one who knows that)
I know you're wondering when

Neman blage što da pišem... Mislim u mom životu ima puno toga novog, kao npr. da san skroz munjena postala i govorim gluposti, ponašan se čudno. MIslim čak san i sebe malo iznenadila ali bolje i da san takva nego tužna, depresivna itd.....

Evo drugi pu napišem nešto pamentno a evo moran i staviti jedan odličan spot mislim i pisma je odlićana, a i ako niko ne bude gleda ja ću nema veze......

Putujem, kroz ovaj svijet.
Samo da nađem sebe
Pa da mogu shvatiti tebe.
Da te ne bih povrijedila
Moram ići, samo kratko....
....Kroz ovaj svoj svijet.




Tebi je do mene stalo.
Znam da je.
Zato ne pričaj ništa
Ne želim znati koliko...
Samo shvati
Ja te volim najjače što mogu
Ali imam problem,
Koji ne mogu objasniti.




Zato putujem
Kroz ovaj svijet...
Da nađem sebe
Pa da mogu shvatiti tebe.

Opet pišem, pišem pjesme o tebi
Pjesme o tebi su mi najtužnije
Ali su mi najljepše
Praviti ću da mi nije važno
Što ne voliš me
Znam da se ponašam kao da me nije brige
Pa i tebe zbog toga briga nije
Ali ne mogu ti priznati
Ne mogu da volim te više od sebe.
I nije mi važno s kim si ako si sretan…
Da budeš sretan
Samo to važno mi je
Valjda ću preživjeti i ako me ostaviš
Postat ću jaka zbog tebe
Jer ne želim da me sažalijevaš
Samo budi sretan
Meni ćeš zauvijek živjeti u mislima
I pjesmama
Kao i uvijek
Jer prve se ljubavi svi sjećaju
A ja sam te čak i zavoljela
I dobila pa se bojim da te ne izgubim
Iako me ponekad i povrijediš
Ja plačem ali nastavljam dalj
Ko zna ako se opijem
Možda ti i priznam sve
Jer jedino tako
Imati ću snage za sve….

Znan jučera san post napisala, a danas opet...
Ali morala san ova pisma mi je već par dana u glavi a nisam se mogla sititi koja je i jučer mi je prijateljica rekla...
Neznan zbog čega san se sitila, možda zbog svega što sam pisalai onog ''Stare rane opet peku''
možda ali i prije mi je bila lipa nisam ju sto godina čula možda i zbog toga.....
Samo se ja pitam jeli i u mom slučaju tako, ali ne razbijam previše glavu s tim...
Uglavnom pisma je prilipa... Možda svi vi imate pravo ali virujte kako bi se vi osjećali da vama neko to reće... A još ja.... i moji filmovi...uvik me pucaju iako pokušavam da ne...
Malo sam se prominila prema njemu, postala sam ''veselija osoba'' nego što sam inače...
JA se uvik smijem jedino kad sam u depresiji onda ne ali sa ću se provati i onda, samo moraam biti jaka...
Mislim da sam već previše napisala ako ko nešto ne razumi neka u kometarima napiše ja ću odgovoriti.....


Ne pitaj me noćas ništa,
Pusti me da šutim,
Ja noćas trebam mir.
Stare rane opet peku,
Moje bitke dalje teku,
Dušo, ti nemaš ništa s tim.

Sa tvojeg izvora
Moja se duša napila,
Žedna tvojih godina
I sada mamurna
Pita gdje je utjeha,
Gdje je mladost nestala.

Idu dani, ja ih pratim,
Ponekad do tebe svratim,
Dušo, tražim zaborav.
Molim sate da se vrate,
Tragovima njenim hodam
Tiho, kao da je tu.

Sve još miriše na nju,
I dan, i jutro što će doć',
Nakon ove noći,
Noći bez sna.
I dvjesto godina
Da ih brojim u samoći
Otkako je otišla.



U mojim venama
Još je njenog otrova,
Još je doza prejaka,
A tebe ljubim
Da ne poludim,
Da zaboravim!

Sve još miriše na nju,
I dan, i jutro što će doć',
Nakon ove noći,
Noći bez sna.
I dvjesto godina
Da ih brojim u samoći
Otkako je otišla.

Sa tvojeg izvora
Moja se duša napila,
Žedna tvojih godina
I sada mamurna
Pita gdje je utjeha,
Gdje je mladost nestala.

U mojim venama
Još je njenog otrova,
Još je doza prejaka,
A tebe ljubim
Da ne poludim,
Samo da zaboravim!

Kao da umirem, suze mi se niz lice slijevaju
Mislim o tebi, riječima tvojim
Sada kao da sam sigurna da ne voliš me
I da nikad nećeš
Ti kao da još voliš nju, patiš za njom
Jer tvoje riječi su me ubile
Zašto bi inače bolilo te, tvoja prošlost
Ja trudim se da promijenim se
Ali postala sam opet ista
Opet ista ona zbunjena i nesigurna
Tek sada ne znam što osjećaš prema meni
I hoću li ti poslije nedostajati
I hoćeš li me ostaviti
Kad dođe ona…
Ali znaj da moje ceste
Više ne vode nigdje bez tebe
Samo me onda više ne traži
Jer te neću htjeti natrag
Već si mi to jedan put napravio
Ne želim opet to proživljavati
Jer ionako zbog tebe
Prije svega ovog
Patila sam
Ne želim ponovno




And now I cry
In the middle of the night
For the same damn thing




Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side
So I don't get hurt
Because of you
I tried my hardest just to forget everything
Because of you
I don't know how to let anyone else in
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you
I am afraid

Because of you

Ah nisan dugo pisala.... zapravo nisam znala što bi. Iako opet me PMS zajebava malo više pa me sve rastuži...deprimira...rasplače....misilm da ljudi imaju ružno mišljenje o meni..da me niko ne voli....
Ali govorim stvari koje inače nebi i tako povridim neke ljude jer niko ne svati kao zajebanciju.

Nekad se zapitam jeli ja uopće poznajem sebe, jer ako ja sama sebe ne znam. U nekim trenucima stvarno kao da ne znaš tko si!? A još kada stvarno shvatiš da se bojiš, da se bojiš onih koje voliš. Bojiš se reći ili napraviti nešto što je sasvim normalno što svatko drugi može. Istina i ti to misliš ali onda shvatiš da nije tako kad dođe taj tren i onda kad ti reću nešto ti misliš da je ta osoba ljuta ili nešto još gore a zapravo nije tako. Možda je ponekad samo ljuta ali ništa više...Bar se nadam da nije ništa više..

And I do believe in miracles
And I want to save my soul
And I know that I'm a sinner
I'm gonna die here in the cold

Ne znam ništa više, sve me zbunjiva.. Zapravo ja sama sebe zbunjivam i moram reći ono što mislim ili bilo što, odgovoriti i ako nemam mišljenje samo da ne govorim više NE ZNAM...
I izgleda da ću večeras morati odgovarati na neka pitanja na koja još nikad nisam odgovorila

I was young
I was foolish
I was angry
I was vain
I was charming
I was lucky
Tell me how have I changed

Now I'm out
Oh out of control
Now I'm out
Oh out of control
Oh help me now




A to bi za danas valjda bilo sve neznan što da pišem, prije sam znala ali je isparilo iz glave....
Samo se nadam da ću imati sriće i pameti večeras jer ne želim iznevjeriti opet...samo to molim Boga....da opet ne napravim glupost ili rečem......



What I've Done - Linkin Park

In this farewell
There is no blood
There is no alibi
‘Cause I’ve drawn regret
From the truth
Of a thousand lies
So let mercy come
And wash away

What I’ve done
I’ll face myself
To cross out
What I’ve become
Erase myself
And let go of
What I’ve done

Put to rest
What you thought of me
While I clean this slate
With the hands
Of uncertainty
So let mercy come
And wash away

What I’ve done
I’ll face myself
To cross out
What I’ve become
Erase myself
And let go of
What I’ve done

For what I’ve done
I’ll start again
And what everthing
May come
Today this ends
I’m forgiving

What I’ve done

I’ll face myself
To cross out
What I’ve become
Erase myself
And let go of
What I’ve done

What I’ve done
Forgiving what I’ve done

Gledam te,
A ti ništa.
Kao da ne postojim,
Kao da nisam tu...
Gledam te,
Ti se smiješ
Ali osmjeh nije upućen meni...
Gledam te....
Polako
Zamišljam da me ipak gledaš,
Da mi se smiješiš
Da me i dalje voliš,
Dodiruješ i ljubiš..
Gledam te
A kao da gledam nekog ko ne postoji.
Samo se preljeva krvava tama
Između nas
Kao i tvoji slučajni krvavi pogledi....
Zašto te gledam kada nanosim bol sebi.
Zašto te gledam....

Spasite me,
Zar ne vidite da sam još jedno izgubljeno dijete
Koje živi u svom skrivenom svijetu.
Tražim nešto da napravim još jedan rez,
Bol će mi pomoći da ne mislim.
Spasite me od ovih suza koje su poput guste krvi
Koju ne mogu zaustaviti.
Spasite me,
Zar me ne vidite,
Zar me ne čujete
Pa ja sam samo izgubljeno dijete
Koje je zavoljelo krv i bol,
Koje sanja o smrti.
Ali još mogu voljeti,
Još se mogu boriti.
Spasite me...
Da i ja ne potonem u nestvarni svijet