I tako ja sjedim danas i čitam svoje stare postove...tu na blogu, na razno raznim forumima.
Čitam ih i smijem se.
Ima tu svega i svačega.
Starih slika, starih prijatelja, sretnih trenutaka, tužnih trenutaka, trenutaka u kojima sam definitivno pretjerivala, trenutaka u kojima sam bila pametna, trenutaka u kojima sam bila neviđeno glupa.
Čitam, gledam...i smijem se. I vidim sebe kakva sam nekad bila, i kakva sam sada.
Razlika je tu, definitivno. Na bolje ili lošije, još nisam sigurna. Vrijeme će pokazati.
I dalje sam tvrdoglava. I dalje sam impulzivna, i dalje učinim nešto bez da prije razmislim, i dalje mi je jezik brži od mozga. I dalje griješim, pa popravljam učinjeno.
I dalje sam ja...ja. Ali nešto je drugačije.
Ja to nisam primjetila...drugi jesu.
Počela sam vjerovati. U ljude. Možda ne trebam, ne znam.
Lakše je bilo kad sam bila kučka.
|