~It's time~

Evo mene nazad.
I post od 12.10. već odavno ne vrijedi :D
Sve se sredilo, smirilo, i situacija zbilja je sasvim drugačija :P
Iii sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet :D

No, pređimo na nešto ozbiljnije.



Pričam ja tako s legicom jučer kako ljudi često zaboravljaju da vide samo jednu stranu priče. Iliti, vide svijet samo kroz svoje naočale. Iliti, nikako ne mogu znati kako je to zapravo biti u tuđoj koži. U tuđim cipelama. Hipotetički rečeno.
I često naprečac zaključuju i osuđuju na temelju onoga što smatraju da su činjenice, a zapravo su samo hrpa gluposti. Prečesto vjeruju onome što se priča. I često, vrlo često, prvi dojam vara :P

Realno gledajući, teško je baš uvijek misliti svojom glavom i baš nikada ne padati pod utjecaj okoline, koji, ruku na srce, nije baš nezanemariv.
Pa i ja sam takva. Sve ono što jasno vidim kod drugih pada u vodu kad malo bolje promotrim sebe-greške koje sam (ne)svjesno napravila, situacijama koje sam prigodno previdila, ljudima koje sam sasvim krivo procijenila iako mi se uporno palila ona lampica za oprez.

Iz takvih situacija ne izlazim niti pametnija niti mudrija, iako tako volim misliti.
Iz takvih situacija izlazim jednostavno-iskusnija. Na greškama se uči. Neki na tuđim-neki, poput mene, na svojim.
I mislim da sam napokon naučila :)