| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dAnAS vOLIm...
...plavi
dAnAS nE vOLIm...
...mrske beštije
moTa Mi sE Po gLaVi
URBAN & 4:
"Mjesto za mene"
***
...ili me vuče svojoj blizini
strah od voljeti
s tim još mogu
biti voljen
može me izbrisati
stoji netko usred mene
čistom voljom dodijeljen
tko me bira svog za sebe
sve što nosim kupuje
sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna
ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je
dovoljna
da se ušuljam u tebe...
***
fajrunt@net.hr
...a ja sam:
- djevojče što se ovom svijetu čudi već 24 i kusur godine
- mala, više plava nego garava, kad pada kiša imam anđeoske loknice :)
- rođena i stasala u Rijeci, obitavam u Zagrebu, težim preseljenju na neku dalju lokaciju
- sretno nesparena
- apsolventica, zaposlena, puna znanja, vještina i želje za pisanjem diplomskog
- slušam mamu i tatu (još uvijek), radio, cdeje, ilegalne mp3ce i rijetko glas razuma
- putujem, volim, igram se... grlom u jagode i jagode u grlo
- ne grizem nokte, a grizu me komarci i vrlo rijetko savjest
- blogujem kad samujem... a s blogom nikad nisi sam, kao ni s cigaretom :)
most photos by
David LaChapelle
www.davidlachapelle.com
 Nisam se zaljubila. Zaludila se jesam, to sigurno, ali ljubav... to ne. Drma me neka preluda zvjezdana konstelacija - bivši se vraćaju, slučajni navraćaju, željeni izmiču. Bila sam u Rijeci za vikend, sludila me načisto. Sludila me više nego Zrče u špici sezone. Vikend je počeo udarnički - krenula sam iz Zg u petak navečer oko devet, a majci sam se na oči ukazala u subotu u dva popodne, s novom frizurom. Hrpa ljudi i situacija, jedna duga i divlja nevera na autoputu, jedan preeuforični izlazak, jedno utučeno popodne, jedan dugoodgađani razgovor... Znam, puno pričam - ništa ne govorim, ništa nije jasno. E, nije ni meni u glavi ništa jasno... Nakraju sam utekla u ponedjeljak i osjetila ogromno olakšanje kad sam sjela u bus. Ekšueli mi je bilo drago što sam radila navečer, napokon neka normalna situacija koju sam mogla koliko-toliko imati pod kontrolom. Ovaj put, kao nikada prije, osjetila sam svoju promjenu pripadnosti. Uistinu sam imala osjećaj da se vraćam u Zagreb, da idem kući. Doma. Iako je i to relativno jer se selim u novi stan ovaj vikend, ali stvarno, nakon 6 godina, osjećam da tu pripadam. Tu su moji ljudi, tu je moj život i jedan dogledni dio moje budućnosti. Uvijek sam voljela Zagreb, uvijek sam željela tu studirati, a sad mu se želim i vraćati. Nikad nisam razumjela ljude koji dođu u ovaj grad i pljuju po njemu, koji se druže isključivo se svojim "zemljacima", koji svaki dan čitaju svoje lokalne novine i kojima je životna deviza "bolje prvi na selu, nego zadnji u gradu". Ne ograđujem se ja od svojih korijena kao Nina Morić, i dalje volim Rijeku i sve što me uz nju veže, ali moje je srce dovoljno veliko i za još neka mjesta. I ljude, ali to je sad druga priča... |