< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




dAnAS vOLIm...

...plavi






dAnAS nE vOLIm...

...mrske beštije










moTa Mi sE Po gLaVi

URBAN & 4:
"Mjesto za mene"

***
...ili me vuče svojoj blizini
strah od voljeti
s tim još mogu
biti voljen
može me izbrisati

stoji netko usred mene
čistom voljom dodijeljen
tko me bira svog za sebe
sve što nosim kupuje

sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna

ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je
dovoljna
da se ušuljam u tebe...

***




fajrunt@net.hr





...a ja sam:


- djevojče što se ovom svijetu čudi već 24 i kusur godine
- mala, više plava nego garava, kad pada kiša imam anđeoske loknice :)
- rođena i stasala u Rijeci, obitavam u Zagrebu, težim preseljenju na neku dalju lokaciju
- sretno nesparena
- apsolventica, zaposlena, puna znanja, vještina i želje za pisanjem diplomskog
- slušam mamu i tatu (još uvijek), radio, cdeje, ilegalne mp3ce i rijetko glas razuma
- putujem, volim, igram se... grlom u jagode i jagode u grlo
- ne grizem nokte, a grizu me komarci i vrlo rijetko savjest
- blogujem kad samujem... a s blogom nikad nisi sam, kao ni s cigaretom :)

















most photos by
David LaChapelle
www.davidlachapelle.com

* f a j r u n t *
10.04.2007., utorak
Kopam nos ruke mi krvave



Jebem se znatiželjnu. Uvijek zabijem nos gdje mu je najmanje mjesto i uvijek naletim na nešto što smrdi.
- 14:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
09.09.2006., subota
U što se zaljubljujemo?



Jedem grožđe.
Prsti su mi ljepljivi.
Pljuckam koštice
U pepeljaru.
Tvrde su. Opore.
Mrzle bobice
Grijem na usnama.
Mare kaže najbolje je
kad oguliš kožicu
Smijemo se.

Volim grožđe.
Ne volim koštice.
Kožica je ok.

- 19:14 - Komentari (12) - Isprintaj - #
12.07.2006., srijeda
Kao ja kad poludiš...




Nisam se zaljubila. Zaludila se jesam, to sigurno, ali ljubav... to ne.
Drma me neka preluda zvjezdana konstelacija - bivši se vraćaju, slučajni navraćaju, željeni izmiču.
Bila sam u Rijeci za vikend, sludila me načisto. Sludila me više nego Zrče u špici sezone.
Vikend je počeo udarnički - krenula sam iz Zg u petak navečer oko devet, a majci sam se na oči ukazala u subotu u dva popodne, s novom frizurom.
Hrpa ljudi i situacija, jedna duga i divlja nevera na autoputu, jedan preeuforični izlazak, jedno utučeno popodne, jedan dugoodgađani razgovor...
Znam, puno pričam - ništa ne govorim, ništa nije jasno. E, nije ni meni u glavi ništa jasno...
Nakraju sam utekla u ponedjeljak i osjetila ogromno olakšanje kad sam sjela u bus. Ekšueli mi je bilo drago što sam radila navečer, napokon neka normalna situacija koju sam mogla koliko-toliko imati pod kontrolom.

Ovaj put, kao nikada prije, osjetila sam svoju promjenu pripadnosti.
Uistinu sam imala osjećaj da se vraćam u Zagreb, da idem kući. Doma. Iako je i to relativno jer se selim u novi stan ovaj vikend, ali stvarno, nakon 6 godina, osjećam da tu pripadam. Tu su moji ljudi, tu je moj život i jedan dogledni dio moje budućnosti.
Uvijek sam voljela Zagreb, uvijek sam željela tu studirati, a sad mu se želim i vraćati.
Nikad nisam razumjela ljude koji dođu u ovaj grad i pljuju po njemu, koji se druže isključivo se svojim "zemljacima", koji svaki dan čitaju svoje lokalne novine i kojima je životna deviza "bolje prvi na selu, nego zadnji u gradu".
Ne ograđujem se ja od svojih korijena kao Nina Morić, i dalje volim Rijeku i sve što me uz nju veže, ali moje je srce dovoljno veliko i za još neka mjesta.
I ljude, ali to je sad druga priča...
- 11:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #
07.07.2006., petak
Save a moment



Sjetila sam se nečeg.
Nedavne rasprave u jednom dragom bircu, nakon službenog fajrunta.
Bio je ponedjeljak. I bila sam zbunjena. Zapravo, nekako više smetena, dezorijentirana. Možda malo tužna.
Padala je kiša, a vikend je bio sjajan. Izvrstan.
Rekli su mi da sam drukčija. Da se nešto prelomilo u meni. Da imam suzne zvjezdice u očima.
Zateklo me to.
Otvorila sam usta da riječi same krenu kako bi se preduhitrila tišina.
"Kako znaš kad se zaljubiš?" - izašlo je iz mene.
Nisam to planirala reći. Trebala sam reći nešto o vremenu. Ili piću. Ili nogometu. Ali ne.
"Kako znaš kad si stvarno zaljubljen, a kada ti se samo netko intezivno mota po glavi?"
Svašta su ljudi počeli pričati, neki su prebrojavali leptiriće po želucu, neki pričali o prepuštanju trenutku, prihvaćanju mogućnosti da budeš povrijeđen...
Ja sam zaključila da ne znam. Možda i ne želim znati.
Sviđaju mi se suzne zvjezdice u očima, dobro mi stoje.
Sutra je ponovo vikend.
Sjajno. Izvrsno.


- 14:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #
06.07.2006., četvrtak
Refleksivno poetski



Svečano objavljujem svim zainteresiranima da sam upravo okončala svoj radni dan koji je počeo pred ravno 14 sati i 30 minuta.
Bez pauze za ručak. Bez ikakve pauze osim nekoliko onih piš.
Rad nedjeljom je mala beba za mene i moje poslodavce :)

Nego, imam novu super riječ - svemiradi .
Svemir radi.
Sve mi radi.
Sve...

Ništa.
Pretupa sam trenutno...
- 20:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #
29.06.2006., četvrtak
Kiša!



Ljudi su pohrlili na prozore kao da je na ulici parada za Dan nezavisnosti.
Tako smo nezahvalna rasa, stalno nešto njurgamo - čas nam je pretoplo, čas je prehladno, prevlažno, prevjetrovito, presniježno...
Nikad nije dobro.
Čovjek se totalno razmazio otkad je napustio špilju.
Imamo krovove nad glavom, radijatore, solarne ćelije, vjetroelektrane, kišobrane, nepromočive kapute, klima uređaje... i još uvijek smo u konstantnom nesuglasju sa prirodom. Trujemo nju i trujemo sebe.
Što me sjetilo... fakat bi trebala prestat pušiti.
Stala kiša.
Uffff, sad kad opali sparina...
- 17:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #
23.06.2006., petak
Bojno polje Zemlja



Opet sam se strgala. Ovaj put je fasovo palac lijeve ruke.
Imam longetu. Opet.
Izgledam kao da sam se preforsirala autostopirajući. Ako postoji teniski lakat, možda je ovo autostoperski palac... Hm...
Tek mi je sad jasno zašto kažu da su se ljudi evolucijski izdigli od majmuna zahvaljujući upotrebi palca. Ova četiri ostala prsta samo nekako besposleno strše.
Jutros sam dizala rolete zubima... jebote, imam zagriz ko piranja.
Sinoć nakon tekme ljudi su utapali tugu u alkoholu, a ja igrala nogomet u Ribnjaku. Dobila sam loptu od Ožujskog zbog popijenih piva pa ju je bilo šteta ne isprobati. Malo sam se zanijela u napadu pa mi je stup od rasvjete uletio u mrtvi kut.
I pras!
Tiruriru, dobra večer svima na trumi.
Ja, dečko kog je ugrizao frajer s kojim se potukao, konobarica sa razrezanim prstom i teta sa slomljenom nogom, koja se ful plakala pa sam joj ubrala ružicu u vrtu ispred da joj bude malo lakše.
I tako...
Onda sam se i ja malo plakala pa me je prošlo.
Velika sam ja curica.
I pehistica, također.
- 13:15 - Komentari (14) - Isprintaj - #
20.06.2006., utorak
Žega užegla



Imam više od 20 masnica.
Toliko sam goluždrava, lijena i dokona da sam ih išla brojati.
Prestala sam kod dvadesete, ponestalo mi je prstiju...
Zlostavlja me bicikl.
Ma, nije on kriv... Cijelo ga vrijeme pokušavam zaskočiti, a on je malo nervozan...
Ne radi mu zadnja kočnica i prednja felga nije baš centrirana, a sad ga ja tu jašim uzduž i poprijeko po proključalom asfaltu...
Nije on kriv.
Ja znam biti tako dosadna. I uporna.
A njemu pedala poleti... Nije me htio.
I fakat mu je žao. Neće nikad više, obećao je...
Ali ako mu se slučajno opet desi, ostavit ću ga.
Ovaj put ću biti hrabra i ostaviti ga odmah. Na cesti.
Ali... nije on kriv što je takav.
A i tako je zgodan i muževan. I jak.
Ma, nije me htio, sama sam si kriva.
Nikad ga neću ostaviti.
Volim ga.
- 15:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.06.2006., četvrtak
Podsjetnik

Image Hosted by ImageShack.us

Ja sam:
pametna, dobra, slatka, lijepa, mila, druželjubiva, komunikativna, korisna, produhovljena, duhovita, spretna, sretna, seksi, keksi, med i mlijeko, ekološki osviještena, tolerantna, mudra, vrijedna, načitana, obrazovana, kreativna, pismena, usmena, dobro baždarena, nesputana, neopterećena, vesela, rasplesana, optimistična, prpošna, radišna, umjereno ambiciozna, avanturistica, neustrašiva, moćna, vječna!!!

Ma bezveze, onako...
Da ne zaboravim...
- 18:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #
07.06.2006., srijeda
Čekajući



Srijeda, ha? Još ništa...
Polako postajem paranoična iako znam da nema šanse prije četvrtka, petka.
Pozorno osluškujem govor svoga tijela - svako probadanje, svaki pomak je sumnjiv, odlazak na wc je ekspedicija koja zahtijeva više mantre nego penjanje na svetu planinu.
Već se vidim u subotnje jutro kako gruntam je li ono plavo plusić ili minusić.
Jebem se glupu, ali doslovno.
Ah, tko je bez grijeha neka prvi baci kamen...
- 18:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se