pismo

19 ožujak 2012

Stiglo je pismo .
Znam od koga iako na njemu ne piše , jednostavno znam !
Knedla u grlu mi stoji , suze samo što nisu krenule . Sto pitanja u glavi , sto uspomena .
Ne mogu ga otvoriti , ne želim ga otvoriti ! Što ako saznam ono što ne želim saznati!
Možda stvari nisu više lijepe , katkad zaboravim da je nema još uvijek mislim da se skriva da sjedi na rubu šanka i ispija pelin , za pelinom . Baš kao onaj dan kada smo se upoznale !
Jedina je ona vidjela stvari koje drugi nisu uočavali i nikad se nije pretvarala da je netko drugi !
Smijala mi se i vikala "zašto si tako ozbiljna? " nema ničeg krivo u tome što ti se ljudi smiju!
Da znam al na koji način se smiju to je nikad nisam pitala.
Mrzim ove noćne sate , katkad mislim da i nije bilo toliko lijepo .
Sjećam se da sam joj pričala kako sam imala plan za ubit sestru i trčala po kući s paprom da je popaprim i strpam u pećnicu ! Joj Bože kako smo se smijale .
"Mala dobar ti je recept ,ionako u tijelu imaš sol!" ahhahahhahahhaha
Kad me išla poljubit na sred grada samo sam joj obrusila
"nemoj me poljubit ,mogla bih te ugrist!"
" samo daj ,plava sam!"
Joj postajem zarobljenik uspomena !
Ona vidi stvari koje drugi ne vidu zato ovo pismo neću otvoriti , spremiti cu ga negdje u đep i kad dovoljno narasteš srest će mo se opet ,vratit ču ti ga !

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se