Detektor

30 studeni 2011

Izvadim noge iz svog toplog kreveta i prije nego mi prsti dotaknu moje narančaste papuće, vidim svoj odraz u ogledalu .Pogledam se i spustim noge u udobne papuce i zakolutam ocima .
Razbarušena smeđa kosa i dalje je u zraku!
Ustajem polagano ne namjeravam se ni danas počešljat , jednostavno nema smisla kvariti tako kreativnu frizuru.
Nasmijem se sama sebi ipak nisam jedna od onih koje ujutro kad oci otvore mrze cijeli svjet!
Škljocnula sam prekidač i upalila svjetlo , brzo na sebe navukla prvo s hrpe odječe sa svoje kreativne stolice.
Negdje u podsvjesti , na rubu sječanja čuo se prodoran krik . Imala sam sedam godina , čuo se dječiji plač!
Bila sam mala i prestrašena . Dozivala sam te.
Sjedila sam na stolcu i držala čarape , okretala ih u rukama. Kraj noge svjetlucavi predmet je stajao kraj mene, podigla sam ga s poda.Mali nož , stavila sam ga u čarapu!
Nastavila sam plakati i vikati !"nemoj ići"
Bit ću dobra!
Kako sam trljala rukama te čarape nisam ni shvatila da su mi ruke izrezane.Krvave.
Tada sam prvi put vidjela sebe u oći !
Spustila sam se i uzela sebe za ruke ! "malena ja"
Ispruženih ruku vikala sam ! Pomozi mi !!!
..............................................................................................................................................................................................................
IRL : 2:17 vrištajuči se probudila , potok skužim da sam na krevetu na katu i okrenem se na drugu stranu spavat!



Zaključaj vrata !
Alo znam da si tu ! Zaključaj jebena vrata! Nema ga , nikog nema! Ustajem iz kreveta i zaključam jebena bijela vrata! Dva puta po običaju i izvadim ključ iz brave da ga spremim u ladicu ! Okrenem se i prepadnem se!
Ispred mene stoji on!
Šit! Usrala sam se budalo glupa!
Smijuči mi se reče : Zvala si me!
Nisam al sam mislila da si tu da zaključaš vrata!
Stavim ključ u ladicu i ignorirajuči njega vratim se u krevet! Sjedi na rubu moga kreveta!
Tko smo mi? upita on
Tko mi?
Pa ti i ja?
Ti ne postojiš a ja spavam!
Vješt pokušaj draga ! Ako u snu zaspeš nečeš se probuditi!
Jesi siguran u to?
Nisam ali tako kažu! Čija ti je ovo haljina?
Zar ti ja ličim na osobu koja nosi ili pak posjeduje haljinu?
Pa ustani se i pogledaj u ogledalo!

Pogledam sama sebe i na sebi imam tamno crvenu baroknu haljinu, sa svim umetcima za bokove...
Izgleda kao da mi guzica ima 120 kila ali lijepo izgledam!
Skidam ruke s trbuha i opet pogledam u njih krvave su! Ne , ne zamazala sam haljinu , ne ovo se ne događa meni! Najednom se ogledalo zacrni , soba počinje da mijenja boju u crnu , iz ogledala samo se oči i obrve vide!
Gledam i pomislim u sebi JEZIVO!
Opet neka vaša smicalica ! B ne zajebaji me šta me strašite pizduni jedni!
Mislila sam da se ti bojiš mene !
Ne
Opet te nešto mući?
Da
Imaš pravo laže te i zato ti je kosa u zraku! Od nervoze!
Kako znaš?
Upitaj se kome vise vjerujes njoj ili H?
Pa H naravno
Zašto?
Jer ju duže poznajem i nema mi sto skrivat za razliku od nje !
Klinac ti si samoj sebi detektor laži!
Istina šire joj se zjenice i jednostavno zašuti i prešuti pitanja!
Upravo tako ,slušaj samo sebe i nikog više! Sama za sebe znaš što je najbolje!
Hoću B !
Jedan, dva, tri ,probudi se!
............................................................................................................................................................................................................
IRL 9:30 H i B su imale pravo , uzela sam mobitel i rješila ono što sam izbjegavala cijelo vrijeme , sjelo mi ko budali šamar , pao kamen sa srca , izderala se na par ljudi , prekinula sadašnju vezu u kojoj nisam dobivala nikakve rezultate pomaka i napokon sam slobodna i zadovoljna svojim životom! Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje. nažalost neki neznaju ni osnove da bi išta od sebe dali!

prolaz

28 studeni 2011

Da okretat se po krevet , pobacati posteljinu i otici.Iskljuciti mobitel na jedan dan, reci svima da je izgubljen da se pokvario , staviti sebe na prvo mjesto i napraviti svijet po svojim pravilima .Igrati po kartama koje si dobio , mozda izgubis sve jer si uzimao zdravo za gotovo ali to je samo dio zivota! Razumno drusto bi me ubilo ili prije svega iskoristilo! Ali kako naci odgovarajuce drustvo i realnost! Realnost je da su svi pokvareni do srzi i ocekuju nekakvu korist izvuci iz svega!Katkad se pitam što ljudi vide u meni , vide ono fizičko što im dozvoliš da vide! Ne vide ono što zapravo jesi! Čudovište iznad svih očekivanja! Nikad ne pitaju ,samo činjenićno stanje se da realizirat .Kao što je Čehov u jednom svom pismu napisao : „I vi i ja volimo obične ljude...“ naglasak je bio na obične! A oni malo ne obični ? E u tome je lijepota ovog zemaljskog zivota ! To je ono neprimjetno i ono nesvakidašnje u današnje vrijeme ali i ne shvačeno .I kad spakiraš kofere i kad se uputiš negdje i pitaš se me gdje ideš , gdje ćeš spavat noćas? Postavio si glupo pitanje ! Upitaj se zašto bježiš? Zašto bježiš od sebe kad znaš da si tako ne možeš pomoći, bježanjem!
Kao stranac u svojoj koži . Katkad se zapitam dali zaista govorim sve što mislim? Zar stvarno izgledam najlipše i najbolje izvanka ,a unutar mene kipi toliko da želim vrištati , gristi ? Koliko dugo mogu glumiti da je sve super,odlićno, extra? Iskreno i nisam neki ljubitelj ljudi , čak mislim da su mi draže životinje , jer mrzim vas sanjat iz dana u dan . Jer i tad mi u glavu u snove uđete ne pozvani ,pobrkate lončiće igrate se skrivaća mislim da niste spremni , da ja nisam spremna , previše vas je a ja sam samo paranoično djete koje čući u mraku i čeka svoj red .
Ma dobro su napisali :svi slabi ljudi su dobri ljudi, jer nisu dovoljno snažni da bi bili zli!
But I was too young to know how to love her!

Crveni kufer

17 studeni 2011

Sad se vec pomalo i panicno bojim vlaka , ne samo autobusa vec i vlaka .
Ukrcala sam se na vlak , prvo sam sestru strpala u vlak i ostavila kufer na stanici i vrata su se zatvorila na pola mog tjela van , pola unutra , samo sam gledala svoj crveni kufer na stanici , razmisljajuci kako moram doci do njega , jer kad ti cijeli jebeni zivot stane u taj kufer ne ostavljaš ga , vlak je krenuo ... i dalje sam na pola vrata i nemogu se maknit , gledam crvenu kočnicu i uhvatim ju ....
Panično vrišteći u javi , uto mi se sestra ustane i uhvati me za ruku !
Gledam na sat 5:30

Budi spor kad biraš prijatelje , a još sporiji kad ih mijenjaš!

16 studeni 2011

Nalazim se u svom stanu , doma u Splitu i T je sa mnom . Duga kosa do ramena svezana u rep ,. Pričamo u krevetu ležeći jedna do druge . Taj osmjeh s njenog lica teško je izbacit iz glave!
Pametno malo stvorenje .Bar me nasmije svaki put! Ulazi Ana u sobu i ubaci se kod nas u krevet .
Počinjemo je sprdavat i još jedan ovan u krevetu ne zvući na dobro .
Kako je ležala s njene drge strane , kako smo je razljutili počela nas je gurati i padam prva na pod , smijući se ko luda , potom na mene pada T isto umireći od smijeha !
Uhvatim ju za struk i gledam ju na sebi kako se smije ! Drugom rukom plesnem taj njezin svezani konjski rep i zavarim , ti uopće nemaš rep !
I odgovori ona meni Znam !
okrene se s desne strane i nasloni se meni na rame glavom. Nastavimo dalje gledat televiziju i podjebavat Anu ! Uto na vrata ulazi mater. i donese deku i pokrije nas da nam nije hladno!...

o Bože nemoguće..... probudim se u 8 i odo skuhat kavu ! I ona nema dugu kosu !

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se