Da okretat se po krevet , pobacati posteljinu i otici.Iskljuciti mobitel na jedan dan, reci svima da je izgubljen da se pokvario , staviti sebe na prvo mjesto i napraviti svijet po svojim pravilima .Igrati po kartama koje si dobio , mozda izgubis sve jer si uzimao zdravo za gotovo ali to je samo dio zivota! Razumno drusto bi me ubilo ili prije svega iskoristilo! Ali kako naci odgovarajuce drustvo i realnost! Realnost je da su svi pokvareni do srzi i ocekuju nekakvu korist izvuci iz svega!Katkad se pitam što ljudi vide u meni , vide ono fizičko što im dozvoliš da vide! Ne vide ono što zapravo jesi! Čudovište iznad svih očekivanja! Nikad ne pitaju ,samo činjenićno stanje se da realizirat .Kao što je Čehov u jednom svom pismu napisao : „I vi i ja volimo obične ljude...“ naglasak je bio na obične! A oni malo ne obični ? E u tome je lijepota ovog zemaljskog zivota ! To je ono neprimjetno i ono nesvakidašnje u današnje vrijeme ali i ne shvačeno .I kad spakiraš kofere i kad se uputiš negdje i pitaš se me gdje ideš , gdje ćeš spavat noćas? Postavio si glupo pitanje ! Upitaj se zašto bježiš? Zašto bježiš od sebe kad znaš da si tako ne možeš pomoći, bježanjem!
Kao stranac u svojoj koži . Katkad se zapitam dali zaista govorim sve što mislim? Zar stvarno izgledam najlipše i najbolje izvanka ,a unutar mene kipi toliko da želim vrištati , gristi ? Koliko dugo mogu glumiti da je sve super,odlićno, extra? Iskreno i nisam neki ljubitelj ljudi , čak mislim da su mi draže životinje , jer mrzim vas sanjat iz dana u dan . Jer i tad mi u glavu u snove uđete ne pozvani ,pobrkate lončiće igrate se skrivaća mislim da niste spremni , da ja nisam spremna , previše vas je a ja sam samo paranoično djete koje čući u mraku i čeka svoj red .
Ma dobro su napisali :svi slabi ljudi su dobri ljudi, jer nisu dovoljno snažni da bi bili zli!
But I was too young to know how to love her!