Ne dolazi po mene!

18 svibanj 2011

Što misliš tko si?
Mnogi su te zaboravili , o da prošli je 7 godina , ovo je sedma bila, neznam zašto te još pamtim možda zato što sam ljuta i luda, e za biti lut trebaš bit bogataš , da po cile dane sjediš u nekoj wooow haljini za koju si zabrijo da ti stoji nema veze , nema veze koliko češ je platiti jer ti je svejedno ionako češ sjedit i pretvarat se lud , piti don perinjon , lječit se kavijarom i jastozima , kad ti je dosadno napunit češ kadu punu para i kupat se u njim! E to nije biti lud to znači bit bogat!
Ne dolazi po mene više nikada !
Da falio si mi zabog grižnje , mislila sam da sam ja trebala bit na tom mjestu ! Ne nisam , desilo se što se desilo , ovo je posljednje , izluđuje me pomisao kad se ujutro probudim ali tebe nema ! Nije te ni bilo , da smijali smo se , danima, satima, pa čak i godinama!
Ljuta sam , jako! Mrzim jer te nema , ti si bio moj savršen blizanac , i grintav i loš i mrzim što te nema , danas te se ni u kući ne spominje , ali vidim osmjehe i poglede roditelja kad se nasmijemo dok ručamo , kad prolijem čašu , kad se spotaknem , da bili smo šašavi i nespretni , da znaš i dana sam , i neče se promjeniti , da imam stav i odlučnost u svemu što radim ,....
Starim Roko , starim ali ne vidim, zato molim te ne dolazi po mene , ne dolazi uopće!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.