Nalazi mo se na meni dobro poznatom otoku sreće, premda sam pijana vozila masu puta, sada mi je uzela kljuć od auto u stilu ,ja vozim!
Sjela je na mjesto vozaća a ja suvozaća, A da se zavežeš?
pitala me
virujem ti! (premda nikad u zivotu nisam sjela ne zavezana ,ovoga puta nisam se vezala iz inata i radi glupog ponosa , da dokažem ,ali na glup način)

ni sama ne znam što se desilo u roku od par minuta , bilo me naopačke, ona je bila zavezana pa je visila naopačke, znala sam kad se auto okrene popucaju stakla sakrila sam svojim rukama , u polu zagrljaj njezinu glavu i čula to pucanje stakala. najgori osječaj kao da si malo djete i razbiješporculanski čajnik i znaš da češ dobit batina samo zato što si razbio!
Ne bojiš se onoga što se dogodilo , i onako si to več razbio nego se bojiš onoga što ne poznaš, ono što tek slijedi!

Dok sam ju grlila nisam ni shvatila da tu sve prestaje, staklo je bilo u mojim leđima, i samo se krv slijevala, ali ne osječaš to ,ni ne razmišljaš o tome jer ja sam još zapela na onoj rečenici vjirujem ti!