|
|
ponedjeljak, 01.05.2006.
ponedjeljak, 27.03.2006.
Holding up...
Malo me prošlo...
nalazi su dobri zadnjih par dana pa sam i ja malo mirnija.
Podrška dragih ljudi, mirovanje, molitva i pozitivne misli svakako su pridonijeli smirivanju hormona i emocija.
Još svega 10-ak dana pa će štruca na svjetlo dana...
Jedva čekam upoznati tu malu štrudlicu, poljubiti mu nogice i ručice, maziti ga i nunati...
Sva sam luda - čas mi se smije, čas plače... sva sam neuravnotežena i kofuziozna... trpite me još malo!
Moram se zahvaliti mojoj dragoj Jelek koja me jutros skoro rasplakala... Došla ja od doktora i zavirila u sandučić - a ono unutra velika žuta kuverta. Otvorim ja i izvučem najslađe male čarapice, od svega nekih 10-12 cm, mogao bi ih netko na privjesak za ključeve staviti  još je nekih stvarčica bilo unutra, ali čarapice su outrageous!!!
Ne moram ni spominjati koje su me emocije preplavile. Elfić je dobio svoje prve čarapice!!! Jelek, divna si! Velika pusa!!! 
|
nedjelja, 19.03.2006.
Emotivna centrifuga
I know... opet me nije dugo bilo...
Više puta sam razmišljala da napišem koju riječ... ali bijah nekako preumorna. I fizički i psihički.
Bilo je ovo vrlo turbulentno razdoblje (i još uvijek jest), prepuno strahova, nekontroliranih ispada emocija, momenata sreće i slapova suza...
Sad sam u 37. tjednu... THE DAY se bliži a mene je sve više strah... Pogotovo zato jer su se neke stvari zakomplicirale s mojim tlakom (koji nekontrolirano oscilira od normalnog pa do ekstremno visokog). Bijah 3 dana u bolnici, pa me pustiše kući svojoj. I onda je opet tlak skočio... pa moja dottoressa nema pojma što će samnom. Svaki dan sam kod nje u ordinaciji, priključena na CTG, te konstantno mjereći tlak. Počela sam manito jesti češnjak jer kažu bablje priče da snižava tlak (ne bojte se, nisam postala konkurencija Superhikovom superzadahu, jer ga nasjeckam u jogurt pa ga niti ne osjetim kad ga popijem).
Bit ću iskrena:
Ne znam... ponekad me uhvati takav paničan strah... kao sada. Vidim da moj život nije u mojim rukama. Mislim na ono maleno i nemoćno stvorenje unutar mene... moje zlato... Božje stvorenje... koje može doći na ovaj svijet samo s Njegovom voljom i pomoći.
I zato stavljam sve svoje brige i nemir, strahove i slutnje, moju sreću i ljubav prema tom malom biću, sve ih stavljam Bože, u Tvoje ruke...
...Može li žena zaboraviti svoje dojenče,
ne imati sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
tebe ja zaboraviti neću.
Gle, u dlanove sam te svoje urezao...
(Iz 49,15-16)
|
subota, 11.02.2006.
Neće grom u koprive...
al 'oće u stabla (i to mnoga...)
Eto, nađoh nedavno jednu knjigu koja ulazi u okvir mog studija, pa rekoh - da napišem nekoliko crtica i vratim se originalnoj tematici ovog bloga (u zadnje vrijeme ispada da sam gora od one "supertrudnice" Uršule Tolj... no ne bojte se...hehe... that's just the beginning).
Dakle, riječ je o knjizi Tome Vinšćaka - "Vjerovanja o drveću u Hrvata" u kojoj je autor marljivo prikupljao informacije o vjerovanjima vezanim uz pojedine vrste drveća u ovim našim krajevima, tipologizirao ih, klasificirao...
I zbilja - riječ je o vrlo zanimljivoj knjižici u kojoj autor s narodnim vjerovanjima o fenomenima vezanim za drveće povlači paralele s raznim mitološkim pričama, kako slavenskim, tako i s ostalim europskim mitologijama...
Meni je posebno bilo zanimljivo poglavlje "Drveće u koje rado udara grom" u kojem su, na osnovi iskustava i predaja od svojih starih, kazivači (ljudi iz naroda, uglavnom) pripovijedali autoru pod koja stabla se ne bi trebalo sklanjati kad počne pljuštati...
Hrast - Grci, Rimljani, Skandinavci, pa i Hrvati u davno su doba vjerovali da je hrast povezan s jednim od najviših božanstava njihovog božanskog panteona (u našem slučaju s Perunom - gromovnikom) pa je onda kao logično da grom najčešće udara u hrast. Najstariji zapis o tome imamo u Zoranićevim "Planinama" (1536.), a spominje i graktanje vrane s lijeve strane hrasta koje pretkazuje nadolazeće zlo i udaranje groma u hrast... brrrr....
Od ostalih stabala u koje 'oće grom tu su: trešnja, smreka, kruška, ariš, oskoruša, orah, bor, jela, jasika, kesten... (quite many, ha?)
Ustvari i nije ostalo puno mjesta pod koje se možemo skloniti za vrijeme nenadanih pljuskova, ali ima ih nekolicina: lijeska, joha, vrba, lipa, bukva, grab, maslina i breza.
I za svako to stablo pojedinačno stoji opis zašto je to tako (iz narodnih pripovijetki, dakako)... no nećemo maratonske postove.
A i tko još vjeruje u narodne tlapnje... :D
|
nedjelja, 29.01.2006.
Htjedoh napisati....
... kako sam neopisivo i nedokučivo lijena u pisanju
... kako sam velika ko kuća, sporog metabolizma i ogromnog apetita
... kako ovo živahno biće unutar mene postaje sve živahnije :P premješta se po cijelm trbuhu i tu i tamo me dobro zvizne pod rebra
... kako sam nekako infantilno sretna i bezbrižna iako mi ispiti vise nad glavom a knjige i skripte bezuspješno zapomažu da ih otvorim
... kako sam gledala Narniju i poželjela da je i moj ormar čaroban
... kako je divno brčkati se u kadi punoj tople vode i mjehurića
... kako beskrajno volim ono čupavo bradato stvorenje pokraj kojeg se svakog jutra budim
... kako sam, unatoč manjku love, ispucaloj kosi, višku kilograma od planiranih, manjku raspoloživih odjevnih predmeta i svim trudničkim "blagodatima"... ipak sretnija no ikad u životu...
Što više ljudi voliš to veći komad života i bivstva imaš!
Toma Bebić
|
subota, 24.12.2005.
Nađeni Bog...
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku...
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog drugog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne...
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti...
(A.B. Šimić)
Neka svjetlo zvijezde Nebeskoga kralja zasvijetli i u našim srcima!
Sretan vam Božić!!! Voli vas vaša Faerie...
|
|
Komentari On/Off
).