19.12.2006., utorak
Kako ste proveli praznike?Dobro,hvala na pitanju.A vi?+ultra mega urbana pitanja životne važnosti.
|
Super mi je ovo. Ovo bespotrebno gubljenje vremena, uz povremene pokušaje shvaćanja biti trigonometrijskih jednadžbi, već gotovo ritualne odlaske po hranu (uglavnom motivirane dosadom),česte provjere maila (makar znam da nikad ništa novo,eto,dosadno mi je pa se ulogiram)..a sve to uz deprimirajuće-zatupljujuću muziku čije prateće lyricse ispisujem po stranicama bilježnice za vježbu,Sjajan nadomjestak za sinus i kosinus,zar ne?! „The circle only has one side“ od x je 2 minus „what have you heard“ kroz „you've got it all wrong“ Tako nekako. Najgori mi je ovaj kraj.Kad mi ostanu još 2,3 stvari za riješit i onda to razvlačim do Beograda i nikako da se prisilim sjest,naučit to što bolje mogu u što kraćem roku...I da onda budem slobodna.Al svi smo takvi,zar ne?Da..Da?..Ma jesmo.Ili? Ne.Samo sam ja glupa i lijena.Samo se ja bavim svim drugim stvarima samo ne onima kojima bi se trebala bavit. Reče moja mama.  *** Divim se ljudima koji su u stanju doć do određene osobe i (teška srca ili ne,ali hladne glave) reć nešto tipa: „Čuj,ja sam izgubio/la potrebu za druženjem s tobom.Oprosti ako sam te povrijedio/la,ali tako je.“ Okrenuti se i otići. (Ne znam zapravo postoje li uopće takve osobe.Ako postoje,svaka im čast. Jer nije mala stvar stavit na stranu sve moguće emocije,uspomene,pa čak i maštanja o predivnoj budućnosti s tom osobom,koja bi se,jednog dana možda čak i mogla ostvarit uz mukotrpni rad i trud.Mislim,na emocionalnom planu.) I onda 15 dana nakon toga uspjet odolit da toj xy osobi pošalju sms jer slušaju tu-i-tu pjesmu ili jer su vidjeli to-i-to što ih neodoljivo podsjeća na sretne trenutke provedene s tom istom jedinkom suprotnog spola zbog koje su se samo par dana ranije osjećali kao najveće đubre na kugli zemaljskoj. Htjela bih biti takva.Ali,očito ništa od toga,jer već u startu ne prolazim.Hladna glava?Yeah,right. A opet,uvik nekako ja ispadnem ta koja će reć „Odjebi“ u malo finijem obliku.(ok,izuzmemo li par onih situacija u kojoj sam ja bila Labello od meda i mlijeka.Ali svejedno,pretvaram se u Labello od čokolade i ponašam se onako kako su se prema meni ponašali.)Zašto?Nemam pojma.Al znam da sam očajno sebična,u sekundi promjenjivog raspoloženja,nestalnih emocija i ogromnih amplituda privrženosti prema onima kojima je obično jako stalo do mene. „A savršeno razumijem ljudsko ponašanje.I svoje ponašanje.I svoje mane.I što bih trebala promijeniti. Zašto se onda ne mijenjam?Kada znam da bi mi bilo bolje,da bih bila sretnija“ -Omega,2006. Zato po ko zna koji put,obećajem sama sebi da ću ubuduće bit opreznija.Polako ću rješavat sve probleme u kojima ne igram samo ja glavnu ulogu.Razgovorom ću pokušat shvatit i one za koje sam uvijek uvjerena da su u krivu(makar obično bude obrnuto),one koje sam već toliko puta povrijedila da mi je slabo od same sebe i svih onih „knedla-u-grlu“ situacija i njima pripadajućih monologa. Kompromisima ćemo doć do sretnog rješenja.Prestat ću slušat sve moguće savjete koji dopiru do mene u onim nostalgičnim situacijama,a koji se uvijek nekako čine ispravni.No,ma koliko god oni bili primjenjivi..ne funkcionira.Jer nitko,koliko god bio dobro upoznat sa situacijom,nitko ne razumije osjećaje koji trčkaraju u meni i bezobrazno se smiju pameti i zdravom razumu kad me on poljubi.  *** Ni uz sve molbe,bilo u pisanom ili izgovorenom obliku, ni uz krajnje ponižavajuće i za moje samopouzdanje destruktivne suze—Nije mi odobren odlazak u Split.Mislim,od strane Kraljice Majke i Izbjeglog Oca. Bar ne zasad.Poslije Nove godine,možda.Ali i to je izuzetno upitno a samim time i osjetljivo područje to talk about. Dakle,prvi Božić u Zagrebu,prvi 31.12. u Zagrebu.Jako smiješno.Moji prvi praznici uopće u Zagrebu.Treba i to doživit.Osjećam se ko da idem u Stockholm,a ne kao da ostajem doma. Znam da puno ljudi ide posli Nove na mali miljun skijanja,boardanja,sanjkanja,pokazivanja novih pancerica po snijegu ,itd,itb..ali ne smeta mi.Ja ću u to vrijeme,ako budem imala sreće bit u Beogradu ili u Splitu. Al svejedno,količina tuge,ljutnje,pa čak i razočaranosti činjenicom da neću osjetit zadnju splitsku buru 2006.,vidjet neke drage mi osobe ili zapit se u odredu proporcionalna je količini uzbuđenja zbog praznika u Zagrebu,spavanja do podne,obiteljskih ručkova,otkrivanja novih mjesta i mogućnosti obavljanja bezbroj stvari koje sam oduvijek htjela,a nikad nisam mogla ili stigla. Napokon ću se vozit u tramvaju br.9,vidjet Maksimir zimi,nešto kupit na Hreliću,otić na ćevape,sjest na most i pit pivo. Za Novu se ne brinem.Di završim,nije bitno.I onako nitko ne zna di će.Ovako ćemo barem skupa ne znat. Samo da snijeg ne padne.Onda će bit sve ok.Dragi Svi-koji-ćete-bit-u-Zagrebu-preko-praznika izvolite se javit za Nes od vanilije.Bar mi dajte do znanja da ste tu,pa ću ja zvat.Nije problem,tata Rockfeller. *** „Sve je lakše kad slušaš reggae.“  A petak?Da mi je netko rekao prije...dobro,nije bitno kad prije.Prije...da će actually doć dan za kojim ću čeznut koliko i za upisom na Akademiju,odlaskom na koncert Eltona Johna ili piercingom..ne bi mu vjerovala.A tu je,još malo..Možda zvuči gadno,grubo,napuhano,preseratorski,đikanski ili ne znam ni ja kako,al tako ću se napit..S guštom,bez obaveza.bez pritiska,bez planova i briga o nedjeljnom učenju..Eto,već sam sretna čim pomislim. Heh,važniji mi je petak od Nove.ONAK. Dobro,sad već pretjerujem Idem,žurim,pičim..sutra ispravljam fiziku. *** Sve u svemu... Volim zimu u Zagrebu.I petak,22.12. 2006..I pretplatu na mobitelu. I Yammat.=)  p.s-swing life away,ne dajte da vas zajebaju,pjevajte i derite se..i jedite pome:)  slikica nema.sutra će bit-žuri mi se. |
- 16:54 -
a
mislin,bija bi red napisat neshto...
(24) -
