25.11.2006., subota
Nešto je trulo u državi Danskoj...dok ne dođu Hrvati:)
|
We were somewhere around Barstow on the edge of the desert when the drugs began to take hold. I remember saying something like “I feel a bit lightheaded; maybe you should drive….” And suddenly there was a terrible roar all around us and the sky was full of what looked like huge bats, all swooping and screeching and diving around the car, which was going about a hundred miles an hour with the top down to Las Vegas. And a voice was screaming: “Holy Jesus! What are these goddamn animals?” Then it was quiet again. My attorney had taken his shirt off and was pouring beer on his chest, to facilitate the tanning process. “What the hell are you yelling about?” he muttered, staring up at the sun with his eyes closed and covered with wraparound Spanish sunglasses. “Never mind,” I said. “It’s your turn to drive.” I hit the brakes and aimed the Great Red Shark toward the shoulder of the highway. No point mentioning those bats, I thought. The poor bastard will see them soon enough. --Hunter S. Thompson, Fear and Loathing in Las Vegas, 1971 Dakle..nakon dugo vremena nejavljanja i nepisanja na blogu,konačno sam uhvatila vremena. Previše je toga iza mene,a još više ispred. Prošlo je putovanje u Dansku, One Take Film Festival, mnoštvo kava, razgovora, stresnih događaja, lijepih događaja, prijatelja, iskustava, fotografija, izlazaka... Krenuli smo 04.11. Nakon slučajno zaboravljenih 50 eura na stolu, puknutog labella, napornog putovanja, dosadnih DJ-evih priča i puno lijepe muzike na discmanu, 160 km obilaznice oko Berlina, neizmjerne mržnje prema Njemačkoj zbog toga šta je ogromna i nikad joj kraja (a vidjela sam samo šugave benzinske pumpe i beskrajnu autocestu), presmiješnog trajekta, traženja škole po ulicama Naestveda...stigosmo.24 sata vožnje i prvo što ugledamo-naši domaćini..:)  I tako,smjestili smo se...Hrana najčešće iz konzerve,al nije nam smetalo.Nismo zapravo ni stigli jest.A divni su ljudi.Danska vezija "Friendsa" sa stolnim nogometom u dnevnom boravku,mnoštvom cd-ova,raritetnih ploča,videokazeta,dvd-ova...Gajba pive za 42 krune?Nemoguće..:)  (s lijeva na desno-Anja,Katrine,Jakob,Marcus i Kris) Začuđeni veličinom Naestved Gymnasium i opremom koju posjeduju..  ..krenusmo u osvajanje ulica Naestveda.Ako se mene pita-šugav grad.Veličine Zagreba,sa 80 000 stanovnika raspršenih u obiteljske kućice koje su perfektno uređene,kao da listam neki katalog sa najnovijim namještajem.Strašno.Jedina stambena zgrada sa 8 katova..i mi smo u njoj živjeli:)  Students House.Predivna stvar,hoću takvo nešto u Zagrebu..da možemo hengautat na račun ministra Primorca,pit kavu za 5 kruna i imat koncerte predobrih grupa koje Botten Annu izvode u blues verziji.I da fakat imamo ska pod,stolni nogomet,biljar,plazmu,PS2,jukebox na iPod-u i kožne fotelje.  Nadalje..Roskilde,osim predobrog Festivala..ima i predobar muzej Vikinga.Oduševljena sam sposobnošću Danaca da i od ono malo (naspram naše) povijest šta imaju naprave senzaciju.Volim Vikinge.No,mi smo svejedno bili gengsta:)   (malo obrazovanja-ja ispred replike vikinškog broda) Inače,Danska je poprilično skupa.Pa čovjek bude sretan i misli da je dobro prošao ako dobije komad mesa,3 frigana kumpira i 5 biži i bocu vode za 67 kruna.Jej! Najjeftinije cigarete(koje su totalno šitne,btw)-23,5 krune.Kava-17 kruna.  (Uf.Ne znam više..toliko sam puta ispričala sve ovo skupa da sam zaboravila pola toga.Al zato su tu slike.I danSKA bilježnica.) Protestantske crkve sa brodovima koji vise s plafona,masni sendviči u centru Roskildea,vožnja brodom po Kopenhagenu,posjet Parlamentu,izbezumljenost zbog Christianie( i pisanje ode istoj),2 i po sata provedenih (ili možda bolje rečeno-izgubljenih) u Novencu, company that products high quality ventilation and fire fighting systems,traume iz klaonice,popularno nazvane Danish Crown( e samo da bi vidili kako funkcionira dansko gospodarstvo na principu klanja svinja),upoznavanje s gradonačelnikom,zaljubljivanje u SKA zebre na cesti,očaranje činjenicom da apsolutno SVI voze bicikle,bez obzira na vremenske (ne)prilike,pričanje s Bosancima koji tamo žive,ponos (ali i čuđenje) zbog njhove očaranosti Hrvatskom ( i to ne samo zato šta je jeftina), ruganje jer nismo u EU (mi njima:P)...i na kraju-CHRISTMAS TREE zbog kojeg smo bili sretni,zbunjeni,pospani,nasmijani..a najčešće nitko od nas nije znao da li lebdi ili samo sjedi na kauču u ulici Parkvej 28 1.th i sluša glasanje afričkih životinja koje su na zvučnicima... Naposlijetku,u petak smo trebali imat s njima nastavu.No,dosjetljivi učenici odlučiše štrajkati.Da,učenici.Zgroženi činjenicom da će im država dati 2 mil. kruna manje nego što su obećali,priopćili su oni svojim dragim profesorima da će štrajkati.I divno je bilo.Djeca se organizirala,održali koncerte,radili transparente,držali govore o svojim pravima,imali radionice..ma divno nešto.S tim da je to nekako ovako izgledalo (sa balkona 1 kata)  I tako..naše malo putovanje,popularno nazvano-razmjena učenika je brzo završilo.Puno potošenih para,sklopljenih prijateljstava,prolivenih suza,smijeha,pričanja ne engleski,igranja Waterfallsa,ponašanja kao Balkanci... Na kraju su nam oni mahali,a mi u busu pjevali.Nikotin,Botten Anna,Prava ljubav,Vrapci i komarci,Ide mi,Linđo i slični hitovi...Sve su nam to omogućili Dražen i Damir,dva srdačna,predofilski nastrojena vozača autobusa AP Varaždin:)  A na brodu za Rostock smo bili isto tako jako spontani i moderni,kao i tokom cijele te avanture,i kao da nismo ni razmišljali o onome šta se dešavalo,vrtili smo svoj film... Vratila se u svakodnevnicu,sa manjkom eura,danskim keksima,brdom slika,muzike i uspomena. Krenula je opet škola,naša mala žuta zgrada bez 4 seta bubnjeva,14 školskih bednova od kojih ne znaš koji je bolji,sa nazi DJ-om... Nekako sam se provukla kroz taj tjedan,uz ispričnice sa One Take Film Festivala i treptanje okica sa porukom: A joj,nemojte me pitat..pa znate,bili smo u Danskoj..:) A festival?moj drugi u životu,prvi put na OTFF-u,prvi put u Hospitalityu.Predivno malo iskustvo,puno druženja sa strancima,opet pričanje na engleski..Ben,Sascha,James,Yvan,Jeroen,Till,Jurgen,Tanja,Nebojša,Marko...ma svi su divni.Radujem im se i na sljedećim festivalima.A interna ekipa i dalje predobra,sa puno zezancije,free cuge i hrane... I sad ovaj tjedan..štrajk.Naš nadobudni DJ krenuo je u oponašanje viđenog,pa nas je pokušao privoliti da dođemo u školu i sudjelujemo u whatsoever nekakvim radionicama.Dragi DJ,ono su štrajkali UČENICI.Ovo-štrajkaju PROFESORI.Ili vi ne vidite razliku? Al svejedno,3 dana zaredom nam je petak,Istarski klub otkriće,Waterfalls širi svoje granice i izvan EU. But,EU is sooo last week:) Puno vremena provodim na MSN-u,previše para trošim na mobitel,premalo se angažiram u školi,a previše u zabavi,izlascima,koncertima,trošenju para...Al kad ću ako ne sad?!? Praznici su još nedefinirani.Vjerojatno ću bit na relaciji Split-Zagreb-Beograd.A od samog početka slijedeće godine-uglavnom samo Zagreb-Beograd.Nisam nikoga u Splitu zaboravila,ne brinite.Lagala bi kad bi rekla da mi ne fali..al budimo realni,imam i ja život.Makar bi tila jednu subotu sist na Rivu..( a joj,više ne mogu)...dobro,negdi u Get,popit kavu,bit na teraci i upijat sunce,slušat buru dok se spuštam niz nizbrdicu i idem doma... Ovako i dalje gledam debile iz Khale i čujem narodnjake iz El Bimba i Ramazottija:) A u međuvremenu obožavam Audrey Hepburn,bavim se pisanjem uz šteriku kad nestane struje,mijenjam eure u kune,šetam mog najdražeg bijelog metro-geja,kao čitam knjige,gledam filmove o preslatkim skinsima,slušam Kashmir i Tamaru Obrovac,skupljam novce i radim na međuljuskim odnosima. Uf..jako dugi post.A falilo mi je ovo.Za par dana slijedi mjesečno ispucavanje.Previše je nedovršenih emocija u meni da bi se samo nakupljale.Treba malo i tipkovnica patit. Sutra se vidimo na brucošijadi,jel tako? A ako je netko baš jako voljan..može i na kavi kroz koji dan..:) Pozdravljam: -Huga i Hugolinu i sve vas u studiju i režiji. -Kenny,Vladimyru,Nevu,Dariju,Tamaru.i btw,Kenny..teško ćeš se iskupit za neprepoznavanje mene predivne na Trgu.Pripisat ću to kolektivnom pijanstvu i mom prekidanju tvog trenutka s dragim. -Maju,ako ovo vidi,za najdivnij ulet (u Pauku) u povijesti uleta ljudima s bloga. :* |
- 00:17 -
a
mislin,bija bi red napisat neshto...
(18) -
