29.01.2006., nedjelja

Allmighty Zoltan and his baldheaded rhinos giving it a shot in the new episode of The Straight Edge

Image Hosted byImageShack.usImage Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

Zgužvala san sve debile.Idiote.Nepoželjne.Cigarete.HSP upaljače.Kolektivna opijanja.Tračeve.Nejedenje.Uzaludno razmišljanje.SMS poruke.Svađanje.GlupoSTi.Ljubomoru.One dogovore ispod sata.Tramvaje.Zimu.Bijes.Kvazidepresivna nitko-me-ne-razumi stanja.Izoliranje.Buhtle od čokolade.Izlaske na WC.Besmislene razgovore.Kave.Suze.Pretvaranja.

Nacrtat ću drage ljude.Smijeh.Proljeće.Sjedenje na Zrinjevcu u majici kratkih rukava.Jazz.Zagrljaje.Nove slušalice.Onu lipu zelenu jaketu.Dogovore na novom miSTu.Hodanje.Zabavu.Njega.Kremu za ruke.Naočale.IskrenoST.Čiste prozore.Sreću.Javljanje ljudima koje dugo nisam vidjela/čula.Sunce.Skakanje.Jesam li spomenila smijeh?Novu frizuru.KreativnoST.Recepte za kolače.SigrnoST.Duge nokte.Čokoladu.

Dakle..meni se pleše.
Koncert.Marley?Idemo?Idete?Ajde idemo svi!
Kupila san novi obruch..rajf za neupuchene:)Bjutiful.
Bila san danas malo glupa.Jerbo nisan rekla neke STvari u određenom trenutku.Upoznala nove ljude.Patike nove nisam našla.Roditelji su mi dobri.Zapravo..kakvih ima.Moram preSTat pivat onu melodiju od fakingvipa.
"You've done it all..."PreSTat.PreSTat.Isto ka kad san stalno govorila ful kul.NEEEEEvalja.Onda mi je Ivona STalno bečke davala.A to smo na logoru pisali.U kul tekicu teen izviđačice.Tj.,planinke.Ajme kako ja volin te izviđače.STrašno nešto.Heh.Ne idu mi roditelji u Split.Ne idem ni ja.Zato jer je baba dobro i ne mora više ić u doktora.Ajde neka.Slikavala sam se jučer.I baš je bilo ku.Nove kul franzete..šiške za neupuchene.I naočale a la Željka Antunović.Al sam ih izbrisala.Slučajno je bilo.STvarno.I danas sam srela jednog momka kojeg stvarno dugo nisam vidila.I da,i dalje je smišan.I funny.Heh.A na kave smo išli prije.Al nema veze.Ne volim ove nove smajliće.Zašto ljudi blido gledaju kad ja slikajem sve?Čak i tablu na kojoj piše Ulica Marina Držića broj 6?Meni je to zanimljivo.Vi ste fuj.I mačka isprid portuna..hauSTora za neupuchene.Zbilja.Inače ne govorim zbilja.Zašto sad to?To je glupa rič.Zapravo je bolja.I da,da je super.Da.Da.Hehehe.Bila u Zvuku.Dva puta.Loše mi je već od toga.I zima mi je tamo.STvarno je preladno.I ljudi.Čudni neki.Mislin,volin ja ljude.Al..da.Da.hehehe.Samo onako da se zna..ja bi se šetala:)

Ajmo se zezat:)
861/76

- 00:29 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (25) -

25.01.2006., srijeda

Sve o mojoj majci.I mojim patikama.

Moja mama uvijek govori da kad žena nešto mijenja u životu,da treba počet od frizure.
Ja sam,eto promijenila frizuru. I naočale.I dioptriju. Al sad se pitam koje su to kao velike promjene?
Više mi se ne da izlazit.
Al dolaze koncerti. Jako dobri.
A zima mi je. Previše.
I Zagreb mi ide na živce.No,mislim da nije dobro da više o tome pišem jer idem na živce.I sebi i drugima.I o tome koliko mi fali Split.S tim idem mojoj mami na živce.
Ona pak,smatra da nije dobro bit previše nostalgičan i pita se kako me to sad naglo pukla velika nostalgija nakon 2 i po godine provedene u Zagrebu(ne računajući početnu depresiju i enormnu mržnju koju sam osjećala prema trenutnom prebivalištu).
Objašnjavam joj moje stanje termokemijskom jednadžbom,gdje su sunce i hipofiza jedni od važnijih faktora.Ali moja mama (ni)je završila pravo i nema pojma o kemiji.
Zbog sličnih razloga moja je majka napravila nešto što je jako utjecalo na našu komunikaciju.Točnije,nema je više.Mislim,komunikacije.
Bacila je moje patike.U smeće.Zajedno sa tetrapakom od mlijeka,poklopcem od jogurta,prljavim salvetama,ostacima ručka,korom od kumpira,iskorištenim papirnatim maramicama,praznom bocom šampona i čikovima cigareta.
MOJE patike.Istina,ona ih je platila.Ili tata..svejedno.Istina,nisam ih ja platila.Niti sam ja te pare zaradila.Al smatrala je da su mi trebale nove,pa mi ih je,davne 2004. godine kupila,a ja sam ih oduševljeno prihvatila u svoje malo carstvo.Isto tako je zadnjih dana smatrala,(a danas svoje riječi prenijela u djela) kako su te iste patike raspadnute,prljave i naprosto nenosive,pa ih je s vjerojatno istom lakoćom kao i davne 2004.(kad je bacila moje predivne modre starke) i ne-tako-davne 2005. (kad je na jednako okrutan način naglo prekinula život mojih najdivnijih modrih vansica) bacila u smeće.Škovace.Kantu za otpatke.Ne znam drugi izraz,kako oćete,al vjerujem da smo svi shvatili težinu ovog čina.Ja sam pri izvedbi istog bila prisutna,i iako sam svim snagama pokušavala spriječiti tu,za moje srce pogubnu situaciju..to je bilo naprosto neizbježno.
O,a trebali ste vidjeti njen hladnokrvni stav.Iz očiju je bacala munje bijesa i mržnje prema sad već pokojnim primjercima izvanrednog dizajna i kvalitetne izrade.Bez iti malo suosjećanja prema meni i mojim osjećajima,bez ikakve prethodne pripreme na mogući slijed događanja i sudbinu mojih suputnica i prijateljica,bez ikakvog problema…ona ih je jednostavno bacila u smeće.

Osjećala sam se jednako jadno kao i onaj dan kad je nestalo plina u Kometu,kao onaj dan kad mi je netko,zahvaljujući vlastitoj nepažnji,cigaretom spalio najdivniji žuti balun koji sam dobila.Kao onaj dan kad sam skužila da mi mobitel ne radi.Kao sve one dane kad sam shvatila da moje pms-stanje i dalje traje.

A toliko toga smo prošle zajedno..Počevši od bezbrižnog šetuckanja po zagrebačkom asfaltu,preko prvog snijega,putovanja,splitske rive,dvorane za tjelesni,milijuna litara kiše kojima su bile izložene,prvi susret s morem,pa logorovanje,sve do ogromnih okeana koje smo skupa preskočile...O a s koliko su se muških patika one družile..Na kojim su sve mjestima bile..
Divne su bile.Zaista.Obožavala sam ih koliko i majonezu.Koliko i parmezan,koliko i bratovu sobu,koliko i pisanje po stolu,koliko i poster dupina iz Modre Laste u ormaru.Bila sam spremna obožavati ih koliko i Otmičare i Eltona Johna i Arsena Dedića zajedno.
No,takvo nešto će doživjeti iduće patike.Ali nikad ni jedne neće više bit kao moje crvene vansice.
R.I.P.
Image Hosted by ImageShack.us
..to su ove..live:)
No,ne smijete sad na temelju ovog posta donijeti pogrešan zaključak o mojoj majci.Ja je imam pravo gadit.Vi ne.Što god sam napisala,samo je produkt moje ogorčenosti njenim krvničkim potezom…Ona je inače sasvim super-mama.Govori «Hvala,doviđenja» kad izađe iz dućana u kojem radi bezobrazno nepristojna prodavačica koja u trenutku njenog ulaska u dućan priča na telefon i jednako tako bezobrazno i nepristojno se pravi da ne primjećuje moju super-mamu.Koja,kako kaže,»ne želi se spuštat na njenu razinu nekulture» i zato ipak kaže «Hvala,doviđenja».
Da,ona je super-mama za koju većina mojih prijatelja i prijateljica kaže kako je ZBILJA super-mama.Iako je puca klimakterij,ona je divna.Ne sluša narodnjake,ne zabranjuje mi izlaske,sakriva račune od mog mobitela od mog tate.I iako mi tu i tamo baci patike ili napravi koju sličnu za-moje-srce-bolnu stvar,volim je.Jer mi izvadi slušalice iz ušiju kad zaspem s playerom(jer je upoznata sa mojim velikim strahom gušenja slušalicama),jer mi kupi moj najdraži jogurt bez da je to zamolim,jer ima glupe baze,jer joj nije teško slušat moje djetinjaste priče niti trpit moje tvrdoglave izjave i živčane ispade,jer nema sluha a svejedno stalno piva,jer spava popodne na kauču,jer kuva najbolju spizu(posli moje babe)…
…ima jedna pismica koju sam ja u 7. razredu napisala jer smo morali napisat pismu u dijalektu o majci.Naravno,skoro ništa od ovoga nije istina(pogotovo ovo za Matka&Branu),al morala san lagat zbog rime i svih tih pjesničkih gluposti.
Moja mater ka Bush se jidi,
Ništa ne radi,samo grinta i sidi.
Ne pere ona ni lancune ni teće
A kamoli još da baca smeće.

Stalno se redi,pituraje,maže
Da čisti kuću,susidima laže.
Na telefon ćakulaje po 2 ure
A u životu nije oprala škure.

Ne misli ona kako dici kupit hranu
Nego kako nabavit karte za Matka&Branu.
Al kakva god da je,ne smin o njoj loše pisat,
Ipak me je ona naučila disat.
:)

I za kraj.,josh jedno od mojih vrhunskih fotografskih ostvarenja..hehe..ma sve je to pank.jel tako?
Image Hosted by ImageShack.us

- 21:56 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (19) -

22.01.2006., nedjelja

Ako nema veze, nema veze.

Dugo sam razmišljala.O tome oću li objavit ono nešto šta san napisala prije misec dana.Mogla bi..ali ne.Ima vrimena.Jer neke se stvari nikad ne mijenjaju.
Ni PMS nije šta je nekad bia.
Puca me kreativnost.Dok sjedim na podu wc-a i čekam.
Uzet ću kantu crvene boje i prolit je po zidovima.
Image Hosted by ImageShack.us
Kako je komplicirano održavati dobre odnose s ljudima.I teško.
A sve šta ja sad želim je bit doma. Sjedit sama i razmišljati.Slušati tišinu i glasno se smijatiNoge na zidu,glava na podu.
Bit doma,na toplom.Da me ne zove nitko,da ne moram izlazit iz kuće.Da brat prošeta pasa.Da mamaodeu dućan.Da ne moram u školu.Ne zato jer ne volim školu.Oh,ne.Volim školu.Nego zato jer moram izać iz kuće.
Kako bi sve bilo jednostavno da postoji nešto u nama šta nam zabranjuje da radimo stvari zbog kojih ćemo poslije požalit.Ili one stvari koje će nam donijet zlo.
Roses are red,
Violets are blue.
I'm a schizophrenic,
So am I.

Mama nam je kupila Ježevu kućicu.Novu.Jer smo staru izgubili.
Po šumi,širom,bez staze,puta
Ježurka Ježić povazdan luta.

Image Hosted by ImageShack.us
Danas je 853. dan da živim u Zagrebu.Jupi.
Sinoć sam se opet rasplakala dok su se mnogobrojni ljudi oko mene smijali,ljubili,pili i gledali.
Zapravo je jako jadno kad se neko rasplače zbog pjesme,jel tako?
Da..znam.Meni isto.Se to dešava.
Jadno,jel tako?A pitala sam to već.Nema veze.
I sutra opet sve ispočetka.I one moje glupe zjenice koje nikako da se smanje.
Fali mi prsten.Skinila san ga i …
Isuse kako je ovo sve glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.

Opet dižem glupi zid.A znan da mi to ne triba.Znan da zapravo to ne želin.Sinoć san napravila veliku grešku.Oh,ne.Čak ni Medvjedić Lino nije bia dovoljno hrabar da izađe i da me zaustavi.I njega su pogodile moje riječi.
Lošelošeloše.
Oću stat doma.
Jest tu i tamo.
Fotoaparat.Zašto se ljudi ne žele slikat?
Fotoaparat ti je prijatelj,rekoše oni.
I još nešto.Glupo miješam kavu/čaj/ness/cedevitu/čokoladu.Glupo držim žličicu.
I stalno slušam iste pisme.Izgleda da mi 256 stvarno nije dovoljno.Kad na kraju opet,uvijek,iznova i svaki put završim slušajući Otmichare.
Iritira,zar ne?!
Neću ić kupit cipele.NeNeNeNeNeNeNeNe...to je smrt za mene.Ne cipele.Nikakve.Uopće.A-a.Molim te.

Ona misli da sam ja u depresiji pa mi kupuje stvari.I čokolade.A ne zna da ih ne mogu jest.
Ona misli da mene nešto muči pa hoće razgovarat sa mnom.A ja ne.
Ona misli da mene nešto muči pa...
...pa ona..da.
Image Hosted by ImageShack.us
Pravila korištenja.
Piše li to isto vama?
Eto meni je dosadno pa pišem.
Mene ljuti šta se još nisam re-upisala u knjižnicu pa pišem.
A zapravo svaki put pišem te jedne te iste te jedne te iste te jedne te iste..gluposti.
Kao techno.Isto.Te jedno,te isto,te jedno,te isto..
Samo šta se ja ne drogiram.Osim utorkom s doktoricom.I nekad petkom.
Ali trava je loša.Znam to.Ne znam ja to iz osobnog iskustva.Ne volim to.
Ali oni drugi.A-a.Nije dobro.Nikako.

Why are you leaving me now?..
Sramim se.Da.
I opet stalno slušam isto.
Ti si rekao sve što si imao
I ja sam kazala sve što sam imala
Zašto stojimo samo da ćutimo?


Odustajem od dramske.Da.Stvarno.Zbilja.Ne znam zašto.Ne vidim se više.A da,narasla mi je dioptrija.Ali nije zbog toga.Ne veselim se više ko prije.Nikako.Žao mi je,ali..Ne znam.Eto,TO me frustrira.Isto.A ne znam zašto.


Zbilja.
Oću u Split.

- 21:30 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (22) -

19.01.2006., četvrtak

The dining dead

I dreamed my brain fell out of my head,and wanted to grow a new body.
It was crying and telling me that I didn't use it anymore, and that I've been looking at «all those other brains» too much. I woke up and had my pencil in my hands,and it made me feel like shit.

I svi su kao posebni,drugačiji.Komplicirani i neshvaćeni.Svi su jako buntovni,ogorčeni na svijet u kojem žive,ipak čvrsto vjerujući u svoju sposobnost mijenjanja svijeta.Ako ništa drugo,barem onog dijela u kojem oni djeluju.Žive.Svejedno.
A koliko nam je potrebno da zbilja budemo drugačiji?I kaže li se drugačiji ili drukčiji?
Image Hosted by ImageShack.us
Sve šta sam prije zamišljala,htjela,željela..e da to.
E pa toga nema više.
U mojoj glavi to ne postoji kao opcija.
Zašto?Šta?
A prilično me frustrira moje neobjašnjivo ponašanje.
Da..niko neće ništa razumit.ali me ne zanima.za sebe.da,samo za sebe.
Sebična i pokvarena?Bezobrazna?kako kad.kako kome.
I da me puste svi filmovi,veze,informacije,emocije,događanja,kave,glupi razgovori,namješteni osmijesi..
Dajem otkaz normalnome.
Oću jest.Bez ikakvih gluposti.
Oću bit zdrava..ako sam uopće bolesna.Oću prestat jest gastale.sve.riganje mi ide na živce.
Image Hosted by ImageShack.us
All right now.Here's my skin..Please,take it.
Ok..oh,wait..hold my bones.Just a second.Hey,it would be nice if you could look where you step.
Great,now I have no liver anymore.Well,thank you.You're such a pal.
Doobro,i to je riješeno.
A sad,misija stoljeća.
Image Hosted by ImageShack.us

FOUR OUT OF FIVE DOCTORS AGREE:
MY CAPS LOCK KEY IS BROKEN.

Znan da od svega ovoga nema ništa pametno.Niti nešto takvo.
Vi uživajte.da.i ja ću.svejedno zapravo.
ne mogu se sjetit kako se zove ona traka ljepljiva.ne selotejp.nego ono drugo.veliko.no dobro.
I svaki put kad potrošim 14 kn.
Oh my God,I'm going to be hit by a bus!
I cijela armija zombija.Napadaju kao mravi.Pauci.Ili šta je već ono šta san gledala na televiziji.National Geographic Channel.Zapravo je zanimljivo.I ono o cimetu.
A ne volim cimet.Nego ledo one neke lisnato nesto sa cokoladom.
Zapravo to ne smijem jest.
And I am The Great Destroyer of Technology.
dakle,zakljucak je.Uglavnom.
nije mi nista.momentalno trenutacno stanje uzrokovano nedostatkom snalazljivosti u datom momentu.i nemogucnosti izrazavanja ispred ljudi sa VSS-om.I neki filmovi.
nek me puste.

ajmo se zezat.

- 14:15 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (19) -

14.01.2006., subota

(Ne)sretan petak trinajsti.i okolna područja.

Dakle,nakon jucherashnjeg uspjeshno kontroliranog bijesa i monstruozne zhelje za hranom (koju sam,onako usput,vrlo bzro zatomila) uslijedila je sveopćem puchanstvu jako dobro poznata «boli me kurac» faza.
Briga tebe šta Mađarska nema more,rekla bi moja majka.
Da alkohol nije dobar u pretjeranim količinama,to već svi dobro znamo.
Ali kakve sam gluposti ja sposobna napravit pod utjecajem istog,to je za mene bilo neotkirveno područje.No,kako ja svakim danom u svakom pogledu sve više i više napredujem,saznala sam i to.I nije baš da sam oduševljena.
Naravno,tribala sam već naučit da me ovakve i slične (samo)spoznaje ne vode apsolutno ničemu.
«čemu?»
«Ničemu.»
«A gdje je to?»
Višesatno slušanje odavno već koznakoliko puta preslušanih pjesama,hitova ilitiga vrhunskih glazbenih ostvarenja dostojnih Porina,i to ne samo jednog, a u izvedbi nepoznatih nadobudnih i kvalitetno pijanih,doduše sasvim prosječnih,tu i tamo jebozovnih predstavnika hrvatske,preciznije ZG alternativne mladeži, u meni je pobudilo..zapravo ne znam šta.
Ali bila sam sretna,zbunjena,divlja,pijana,živčana,pospana,puna energije,ali i tupila i još puno toga istovremeno.
Tako je mješavina uglavnom neindetificiranih emocija rezlutirala nadasve zanimljivim razgovorima s potpuno nepoznatim osobama čijih se mudrih i zbilja Klaićevskih monologa ne bi posramio ni Krleža.
Da ne bi ispalo da sam samo zujala okolo i strašila ljude sa svojim glupim šta-se-ode-događa izrazom lica,srela sam ja i neke drage mi ljude.Kako neobično,zar ne?
Nedugo nakon najglupljeg razgovora kojeg sam vodila ikad u životu,napravila sam najgluplju stvar koju sam mogla napravit.Bila čak gluplja od one prošle najgluplje.
I ne znam kako sam preskočila crte,na koliko njih sam stala,koliko sam zaobišla okeana…al bila je glupost.
Nedugo nakon toga,zgrabila ja svoj splitski kaput kod zle garderobijerke i pravac kući.
Da sam još jedanput srela onu curu koju san cilu večer sretala,pitala bi je majkemimoje odakle se mi znamo.Jer mi je prepoznata.A možda se i ne znamo,ko će znat…
Al to je manje bitno.
Nadalje..današnji dan,u unutrašnjosti pretežito oblačan i maglovit.U gorskim predjelima mogućnost snijega.Na obali,duž cijelog Jadrana,očekuje se sunce s mjestimičnom naoblakom.
Današnji dan...umjerena naoblaka.
Mjestimična zbunjenost.
Sa sunčanim razdobljima.Osobito kroz popodnevne sate.

Mjestimično je glupa riječ,jel tako?

"Nema ničega u našem životu što bi bilo važnije od naših odnosa s drugim ljudima"
Ellen Berscheid.

- 20:47 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (11) -

09.01.2006., ponedjeljak

Oprosti puno

Koliko god sam se trudila,niti jedno od onih mojih sposobnosti koje služe za preventivno potiskivanje emocija i kontroliranje reakcija,misli,osjećaja i pokreta nije došlo do izražaja.
Tih dana nisam bila uključena u vanjska zbivanja.
Tih dana sve se činilo nestvarno.
Bilo je predobro da bi bilo istinito.
Da,možda sam zahvaljujući direktoru prestala razmišljat.
Predivnih 7..ajde dobro,15..točnije,još predivnijih 14 dana su prošli za čas.
Opet me muči ono pitanje koliko je zapravo potrebno vremena da nešto za šta nikad nisam ni mislila da može postojat,zauzme prvo mjesto na mojim ljestvicama važnosti za različita područja?
Sve stvari,pojave,misli,mirisi,okusi,riječi..sve je imalo isti oblik.
Taj,baš taj oblik..onaj s prvih mjesta mojih ljestvica.Onaj koji ne mogu izbacit iz glave već 14 dana.Onaj čije me odsudstvo baca u toliko tupilo..
I ma koliko god se ispričavala,na miljun i po različitih načina,imam osjećaj da nikad nije dovoljno.
Opet,s druge strane..je li pretjerano?
Koliko smo okeana preskočili,koliko puta prošli istim ulicama,koliko duvana NISMO popušili,koliko smo skala prošli,koliko smo minuta bili skupa,koliko sati nismo…
Ali,sve je to punk..
Mi s velikim M u kućici iz snova..i pekara ispod.
Zračiš.

I sad bi sve dala za još po ure.
«..uskoro vraćam se,čekaj me..»
Srest ćemo se mi opet..Mi s velikim M..same time,same place.

Oprosti.

- 17:39 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (21) -

02.01.2006., ponedjeljak

...And what have you done?

Krenila sam pisat o no..ili Novoj godini(?)..
Hm,nekak bash i ne,a?!?
Sve standardno:«sretna nova»,»sve najbolje» i slichne toliko vech iritantne rechenice i fraze(iako su zapravo skroz dobronamjerne,ne mora znachit da su uvijek i iskrene) mi vech idu na zhivce..Al svejedno vam svima zhelim sretnu 2006. godinu..:)
Nakon dugotrajnog pilanja živaca,razmišljanja,vijećanja i savjetovanja,Njihovo Veličanstvo(a.k.a.-moji roditelji) odlučiše pokloniti mi najljepši poklon(hm,zapravo je to jedino šta san dobila od njih za blagdane).I tako ja,zahvaljujući milosti mojih roditelja,ostajem u Splitu još 7 dana.
Predivnih 7 dana.
Prosslava(s jednim s) Nove godine..(uf koliko me zbunjuje ovo «Nova» i «nova» godina..u principu znan kad šta ide,al ne da mi se razmišljat../YES,YES,DIREKTORE-SVAKIM DANOM MOJ PROCES PREOBRAZBE U JA-NE-RAZMIŠLJAM-I-SUPER-MI-JE OSOBU NAPREDUJE SVE VIŠE!/)
Hm..dakle..proslava nov..Nove..dobro,toga već šta se slavi 31.12..(ili možda 1.1? ) je prošla čist ok,rekla bi moja drugarica iz škole.
Da,dobro je bilo.
Zapravo,bilo mi je super.Ne znam je li moglo bit bolje.Ma dobro,uvik može bit bolje,al opet kontam..zašto nikad nismo sretni s onim šta imamo i uvik oćemo još više i bolje?
E pa ja sam zadovoljna.I ne triba mi više ni bolje.
Bilo je čist ok.
Bila sam ljubomorna..ali bez razloga.
Bila sam sritna..s puno dobrih razloga.
Zašto bi uopće tribala razlog da buden sritna?Šta ne bi tribali svi onako,sami od sebe bit sritni?
(E jebemu,direktore,tribat će mi još koja seansa..)
Ima još pozitivnih stvari ovih dana..Gastale pomalo zaboravljam,jedem više-manje normalno..
«Ah,taj predivni ja»reče on samozatajno..
Na trenutak sam zažmurila i osjetila da imam sve.
«..bojim se kad mračno je,plašim se da ne padnem..»
Ali sad sam svjesna koliko postoji ljudi oko mene koji bi me,bez ikakvog razmišljanja,uhvatili.Ili barem upalili svitlo:)
And once again,šokirala sam samu sebe.
Opet nekakve /samo/spoznaje koje me zapravo,ne dovode ničemu,za razliku od onih prošlih koje su vodile apsolutno ničemu.
Zaključak?
Pregazili smo sve okeane i sritna sam.
Kako god okrenem.
«..On kaže,on kaže
To je dobra ideja..»

- 00:18 - a mislin,bija bi red napisat neshto... (18) -

mail

Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (4)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (7)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (7)
Listopad 2005 (6)
Rujan 2005 (9)
Kolovoz 2005 (2)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (13)
Travanj 2005 (9)
Ožujak 2005 (14)
Veljača 2005 (12)
Siječanj 2005 (7)
Prosinac 2004 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Osh/Nesh

o čemu?

O meni,mojima..onima koji bas i nisu moji...i svima ostalima...:)

mail:
botun@net.hr
MSN:
dunjchi@hotmail.com
AJSIKJU:
195 596 692


counter je od 24.01 u funkciji..:)

Free Counter
Free Counter



i Zagreb ima nebo
ali ga često ljubomorno skriva
Splite,tko sad zavaljen s tobom
u podnožju planina gleda nebo
koje počinje kod Mosora
i nestaje u horizontu mora


About...

Splichanka u raljama velegrada.
muzika makes my life better:)
Chesto zbunjena,josh cheshche nasmijana.
Ozbiljna..kad treba.
Ne volin redove na blagajnama.Ni ljubavnu poeziju.
Volim interne baze.I pisat po stolu.
e

svashta neshto

ono..sta me se dojmilo.
kako god,tu je:


Kathy:It seems that this California dew is just a little heavier than usual.
Don:Really?From where I stand,the sun is shining all over the place.
Singing in the rain

Lincoln Six-Echo: Who is "God"?
McCord: You know when you really want something, you close your eyes and wish for it really hard? God is the guy that ignores you.

ma nismo tako mali,
svi znamo ko je Marley..
i ja bi bio taki,
da sam rođen na Jamajki..

Zoster:Majko Jamajko

If love is a labor I'll slave til the end
I won't cross these streets until you hold my hand..

Rise Against:Swing life away