Jeste li ikad razmišljali kako vam se život moze promijenit u sekundu?Dok kažete "keks"..može vam se desit nesto nakon čega vi nikada vise nećete bit ista osoba.Možda vise nikada nećete uopće ni bit.Nda.To mi je palo napamet dok san danas 45 minuti sidila na klupi na Ženskom odjelu za kožne i spolne bolesti na Šalati i čekala dežurnu doktoricu. U tih 45 minuta,svašta mi je toga prošlo kroz glavu..počevši od dragog nam ministra Hebranga,uz spominjanje svih erogenih zona i obiteljskih veza,vidjevši onu bolnicu(a ta je kao bolja),do toga postoje li zaista osobe koje ZAISTA žele postat vodoinstalateri..ili je njihov izbor nedostatak mašte/volje/ambicija/pameti/truda i upornosti?Nadalje,tko to sebi daje za pravo da se nameće kao glavni kad to očigledno NIJE,i kad je vrlo svjestan svog položaja u hijerarhiji društva,tj.zajednice u kojoj djeluje?I zašto mu to njegovi nadređeni toleriraju?Eto,o tome sam razmišljala.I o još puno sitnica. Iako me ona voda koja je kraj mene kapala iz zida (sa kata iznad popularno nazvanog Muški odjel) u kajin i proizvodila tako monotone i dosadne zvukove,a o smradu vlage i ustajalog zraka da ne govorim,činila prilično nervoznom..ja to zapravo nisam bila. Heh,smijala sam se,iako me bolilo.Pričala sam iako mi se spavalo.Razmišljala sam iako me to umaralo.Slušala sam iako nisam bila skoncentrirana. Nisam plakala,iako me neizdržljivo bolilo,jer sam trpila.Nisam zaspala,iako su mi se oči sklapale,jer sam se bojala. Aristotel možda nije bia kreten.No,svačije mišljenje uvažavamo,pa makar se i ne slagali s njime,zbog visokog stupnja tolerancije kojem su nas učili naši roditelji.Iz jednostavnog razloga s kojim se više pozabavio naš barba Albert,kreten je relativan pojam. No,o tome ćemo malo kasnije. |
i tako..jucer,tj.sad vec prekjucer,tj.22.09. je bio znacajan dan.Za mene.Naime,na taj isti datum,prije dvije godine,ja sam se doselila u Zagreb. O Bože,toliko sam već ode prisala o mom preseljenju(i josh 100 puta toliko prichala okolo ljudima) da mi je već muka od te price i ne namjeravam je sad pricat.tj,pisat... Jedina stvar koju moran naglasit je ta da sam neizmjerno sretna sta zivin ode...bez obzira na hrpu groznih trenutaka koje sam dozivila..(oh god,I think I'm going to say this one more time..)volin ovi grad.i ljude u njemu.i moju ekipu.i zrinjevac.i kaptol centar.i zooloshki.i sve dobre kafice.i ono famozno "ispod sata/repa".i tramvaje.i "mi smo djeca vesela iz vrticaaaaa smjehuljicaaaa"-koje mi toliko ide na zivce..al svejedno. dobro..idemo dalje. post posvecen mom zivotu u Zagrebu je gotov. zapravo,i nije bas neki post,a?!ovaj post nije post,ovaj post nije post,ma ovaj post stvarno nije neki post...ne nije neki post... dobardan!dobardan!dobardan! najlepshi je onaj dan kad se budim nasmijan! deca loshih muzichara. zelim vam svima sretno sve...skola,faks..vjencanje,veze,dica,obitelj..sve...sretno vam. meni je:) |
Bila je to uobičajena prohladna jesenska večer.Sunce je već odavno zašlo,a grad je bio pun ljudi.Brzim je korakom izašla iz tramvaja i krenula prema mjestu dogovora.Standardno-pod satom je bilo već puno ljudi,ali ne i On.Osvrnula se i preletjela pogledom preko svih tih ljudi i na treutak joj se učinilo kao da baš svi gledaju u nju,kao da podrugljivo razmišljaju o tome kako joj On kasni. Zamišljeno je gledala u daljinu,a glasna glazba koju je čula iz slušalica je njene misli odvela na neko daleko mjesto. Odjednom,nečija ruka koju je osjetila na svom ramenu ju je vratila u sadašnjost.To je bio On,i ispričavajući se što kasni,nespretno ju je poljubio u obraz. A Ona je tako divno izgledala..kao da je zaboravio koliko je zapravo lijepa,zadivljeno ju je gledao dok su se šetali gradom.Koračajući uz nju,nije primjećivao nikog drugog.Svi su se činili tako obični.Svi,osim nje.Ona je bila posebna. Bio je nervozan vjerojatno isto toliko koliko i Ona,ali trudio se da se to ne primjeti. Zapravo nije bio siguran sviđa li se on Njoj.Što ako je pristala na izlazak iz nekog sažaljenja?Ili možda misli da je sve ovo prijateljski?A svi oni signali,pogledi..?! Što ako je pogriješio?!? Dok su pričali,osjetila je da mu može reći sve.Pa čak i ako je bila riječ o vlakovima u Južnoafričkoj Republici,toliko ju je oduševljavao način na koji on razgovara,boja njegovog glasa..Toliko da ga je poželjela snimiti i slušati ponovno,ponovno...ponovno... I tako,dok su sjedili na klupi i djetinjasto se smijali nekoj ženi koja je imala ružnu frizuru,slučajno je dotaknuo Njenu ruku.. Nakon nekog vremena,nastala je tišina.Ali ne ona neugodna tišina.To je bila ona tišina koja smireno čeka da se nešto desi, Ne,nije bila ni neugodna ni nestrpljiva tišina. Polako se izmicala između njih dvoje da napravi mjesta za uzbuđenje.Ni ono ih nije požurivalo,iako se sekunda činila kao cijeli sat.Nakon iskrenog pogleda,koji je bio toliko zbunjen da se i on brzo izmaknuo,došao je poljubac.Tiho,polako...onaj mekani,slatki,topli..njihov prvi poljubac. Oboje su željeli da traje i traje.. I nije im bilo hladno.Niti su obraćali pozornost na vrijeme,iako se ona već prije pola sata trebala naći s frendicama. Bili su dovoljni njih dvoje.I njihovi osjećaji. On je sada znao da nije pogriješio,i da Ona sigurno ne misli da je ovo bio prijateljski izlazak. Šutke su se ustali sa klupe,uhvatili se za ruke i sa smješkom na licu krenuli dalje. Dalje,u novu ljubav.. |
domaće,babine njoke i pašticada.okus i miris koji me podsjeća na djetinjstvo.na split.na dane kad smo svi bili doma,nas 7,a ja sam sa babom u kužini radila njoke.ona bi zamisila tijesto i narizala,a ja bi ih valjala na gratakažu. njoki...tako ukusni,fini. no,sad nije vrijeme za pričat o tome.o njokama i pašticadi..o Splitu i babinoj kužini. totalna blokada.zapravo bi sad trebala napisat jedan post..onakav.post.znate,onaj.THE POST. di cu sve lipo objasnit.razjasnit.postavit pitanja.teorije.misljenje. al ne mogu. i necu se zivcirat. zapravo,nekako mi je zao.zao cega?njega?nas?mene? nije. necu vise jest njoke.ne s njim. odlucno,veliko ne. |
nekako mi je lakshe zapochet pisat post,chak i ako TOCHNO znam o chemu..bljjaaaa..ne mogu vise pisat ovo ch,sh,zh..no,da nastavimo..cak i ako tocno znam o cemu cu pisat,ako napisem naslov.a to mi je uvik koma.no dobro.sad ne znam o cemu cu pisat i nemam naslov.dupli zajeb. super. pomalo gubim i inspiraciju i interes.mislim,za blog.za sve ostalo to tek dobivam.pomalo mi virtual life ide na zivce.a svejedno sam svaki dan na netu. nekako se osjecam krivom zbog toga.ne znam zasto..kao da na silu pokusavam napisat nesto smisleno i pametno,kao da namjerno,protiv svoje volje,iako znam da mi ne ide,pokusavam nastavit pisat blog. glupo je. kome to moje pisanje/nepisanje ide u korist?ko dobiva,a ko gubi? trenutno sam na nuli. al dobro mi je. evo,opet se to desava.mucim samu sebe.i sve one koji ovo citaju.forsiram se. necu vise.pustit cu da se zazelim bloga,da se zazelim napisat koliko sam sretna/tuzna/zivcana/ljuta/odusevljena...kako mi je negdi bilo predobro/prelose... pustit cu.ono..go with the flow.. pomalo,ne zuri mi se nigdje.vrag odnija i prišu. do tada.. u redu je :) |
When you try your best but you don't succeed When you get what you want but not what you need When you feel so tired but you can't sleep Stuck in reverse And the tears come streaming down your face When you lose something you can't replace When you love someone but it goes to waste Could it be worse? Lights will guide you home And ignite your bones And I will try to fix you And high up above or down below When you're too in love to let it go But if you never try you'll never know Just what you're worth Lights will guide you home And ignite your bones And I will try to fix you Tears stream down on your face When you lose something you cannot replace Tears stream down your face And I Tears stream down on your face I promise you I will learn from my mistakes Tears stream down your face And I Lights will guide you home And ignite your bones And I will try to fix you. Hvala svima koji su me,uspješno ili ne,pokušali ili uspjeli popraviti... :) |
pms.shizim.ubit chu nekoga. |
Upravo sam 17,5 minuta stala,tj.sidila isprid kompjutera i buljila u njega ko jebeno tele u sharena vrata..u jebeni desktop ruzhne zelene boje.I onda kad san se napokon osvijestila,svatila da buljin u laptop i nishta ne radin,i dalje sam nastavila buljit.No dobro.To nije jedina stvar koja me danas iživcirala.Sutra,tj.danas se iden nach s njin.Jebemu mater i mene kad san tako glupa.Znan da chu se zajebat i da ne samo da chu se ja izhivcirat i sjebat nego i on.Ne jeben ja zhivu silu,svejedno ja guran svoj film.I sad je sve onako kako ne bi tribalo bit.Ili nishta nije kako bi tribalo bit.Uglavnom,sranje je.I ono s onin drugin me muchi.(jebemu kako ne volin pisat ovako u shiframa.ne mogu se ko chovik normalno izrazit.)Na kraju ni od toga neche nishta bit,a ja san tako zapela za to..ajme.Nadalje,ono treche me muchi.(upravo pochinje Chovek nije tica-ljubavni film.glume,među ostalim Stole Aranđelović i Boris Dvornik.dobro.)Ne zanimaju me indirektne sugestije.I to treche me zhivcira strashno.Chovik je prolupa totalno.Nije jedini.I ne zhelin to.A ono,ajme majko kako san se danas..ne znan shta san.Tugovala sam kad sam,po ko zna koji put shvatila koliko ljudska glupost mozhe biti beskrajna.I kako se neki ljudi zamaraju glupostima.Koga briga????Ne zanima meeeee. Jebate pishen ovaj post vech 26 minuta.nishta nisan napisala,napisala san gluposti.Dobro mi je ona rekla,na kraju chu ja izvisit.Opet che mi se to desit.Nechu vishe ljude zamarat svojim problemima.Nisu problemi,nego ono shta mi se deshava.Zashto?Za koji kua?Da bi sidila na zidichu i plakala zbog nekih debila?Ne fala.Opet glupo pretvaranje.I onaj pogled.Kao,e da chuj,ja ti trebam neshto rech,ali zapravo ne zhelim uopche komunicirat s tobom.Tu neshto chudno visi u zraku.A nije bilo zbog usluge,nekako mi nije to to.Navodno se ekipa raspala.I goni se ti i tvoje doma i tvoje prebivalište.Najrađe bi da ne moran ich tamo di moran i da ne moran bit ovde di jesan.Da sam nigdi,kako bi to bilo?Kako bi bilo da upirem prstom u one s kojima se zhelim upoznat,a vidim ih prvi put?Kako bi bilo da okrenem leđa onima od kojih mi je muka?Lipo ih je vidit.Kao osobe.Ne kao pojave.To je isto.Glupa sam.Ok,lipo je poprichat,nije lipo vidit.Promjene koje su se desile me tjeraju na razmishljanje.Jesam li ja jedini debil ili su svi oko mene debili?Opet,s druge strane,nekome su to bile promjene na bolje.Meni su,kakve god da jesu,grozne.I onda razmishljam,pa chekaj,shta je s tim ljudima?Shta je to njima u glavi?Imaju li mozhda oni neshto shta ja neman?Zashto sam onda ovakva?Zashto nisam kao oni?Da li je to na moju srechu ili nesrechu?Kome je uopche do mene stalo ako je ovako kako je?Sigurno ne onima do kojih je meni stalo.Ali onako posebno.Ne onako zato jer je takvo trenutno stanje i atmosfera,pa amo cha.Nego onako..onako kako je vech dugo.Znam ja.I ochu da se napokon neshto desi,da krene pravim smjerom.Ne onim u smjeru jugozapada.U chemu je problem,reci mi?Gledaj,glupo se osjecham.Ko je on sad da se meni ne obracha?Ko je pak,onaj da se meni javlja?Ko sam,na kraju,ja kad imam veze s njima?Uf.Josh malo pa che bit uru vrimena.Mislim,da pishem ovaj post.I odakle njima pare?Previshe ih troshim.Pametno neshto za zakljuchit ovaj nazovimogapost?Ne,shta se mene tiche.Prijedlozi su dobrodoshli,hvala unaprijed. Gonite se svi.Skupa sa mnom.Ovi svit ide u kurac. |
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (4)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (7)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (7)
Listopad 2005 (6)
Rujan 2005 (9)
Kolovoz 2005 (2)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (13)
Travanj 2005 (9)
Ožujak 2005 (14)
Veljača 2005 (12)
Siječanj 2005 (7)
Prosinac 2004 (17)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv