...tek tako uz put...
28.02.2005., ponedjeljak
Palma
|
U jednoj pustinji je rasla mala, kržljava palma. Mogla se opisati svakim atributom osim onim da je “lijepa” i “snažna”. Ipak, borila se. Jednoga dana je na svom putu pustinjom do nje je stigao beduin. Prvo što je pomislio bilo je zgražanje nad ružnoćom naše palme. “Kad je ovako ružna, nije joj potrebno dalje rasti.”- rekao je te stavio na nju jedan veliki kamen i otišao dalje svojim putem. Vrijeme je nastavilo teći, a snjime i palma koja se nije prestala boriti za opstanak. Bila je svjesna nemogućnosti rasta u visinu, i zato je sve svoje snage uložila u jačanje i rast korijenja. Time je palma zadobila mogućnost rasta u visinu. Novom snagom iz dubine je uspjela zbaciti kamen i izrasti u predivno stablo kojem bi zavidjele najljepše plaže. Nakon mnogo godina pustinjm je prolazio beduin izmoren vručinom i zagledao se u palmu te se odlučio odmoriti u njenom hladu. Nije ju prepoznao… Čovjeku mogu odrezati krila, no zaboravljaju da ima dušu. |
- 16:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ako će te zanimati tematika...
Razmišljanja, varijacije na temu.
Poticaj čuđenju
Naučeno- može biti lako zaboravljeno. Proživljeno- postaje sastavnicom egzistencije. U zemlji duha ne možeš putovati u svjetlu tuđe svjetiljke. Ti bi htio posuditi moju. Radije ću te naučiti kako ćeš napraviti svoju vlastitu (de Mello). Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi. Slika jutarnjeg sunca u kaplji rose nije manja od sunca. Odraz života u vašoj duši nije manji od života samog (Gibran). Život ne nestaje nego se mijenja. Ne započinji današnji dan jučerašnjim krhotinama. Žabi na dnu bunara nebo nije veliko. Religija je ili ljubav prema Apsolutnom Dobru kao i svim Njegovim stvorenjima ili nije ništa. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||