Nick Cave - Bring It On

This garden that I built for you
That you sit in now and yearn
I will never leave it, dear
I could not bear to return
And find it all untended
With the trees all bended low
This garden is our home, dear
And I got nowhere else to go

So bring it on
Bring it on
Every little tear
Bring it on
Every useless fear
Bring it on
All your shattered dreams
And I'll scatter them into the sea
Into the sea

The geraniums on your window sill
The carnations, dear, and the daffodil
Well, they're ordinary flowers
But they long for the light of your touch
And of your trembling will
Ah, you're trembling still
And I am trembling too
To be perfectly honest I don't know
Quite what else to do

So bring it on
Bring it on
Every neglected dream
Bring it on
Every little scheme
Bring it on
Every little fear
And I'll make them disappear

So bring it on, bring it on
Bring it on
Every little thing
Bring it on
Every tiny fear
Bring it on
Every shattered dream
And I'll scatter them into the sea




Free Web Site Counter
Free Web Site Counter

ezra's page/dnevnik spavača

16.06.2006., petak

Dugo mi je trebalo da ustanem i provjerim o čemu se radi. Bol u mom gležnju taj me tjedan sprječavala u obavljanju gotovo svih radnji koje sam obvezan izvršavati. U početku sam mislio da svima dugujem objašnjenje zašto me boli, koliko dugo i što pijem protiv bolova.
Na kraju tjedna samo sam kratko pokazao na nesretni gležanj i sve je bilo jasno. Bar sam tako mislio. Ili se više nitko nije usudio pitati me zbog mog lošeg nastupa tog tjedna. Na kraju sam ipak ustao. Već me tjednima mučio taj jedan zvuk koji kao da je dopirao iz samog zida. Naravno da sam mislio da umišljam. Razmatrao sam o mnogim mogućnostima. Primjerice, žohari među zidovima, štakori u potkrovlju, golubovi na krovu ili na koncu susjed s druge strane tog istog zida. U mom slučaju, susjeda. Starica koju srećem samo u hodniku kada ide ili se vraća iz kupatila koji se nalazi kat ispod. U hodniku. Uljudno se pozdravimo a prazninu između katova ispunimo razg ovorom o vremenu.
Priljubio sam se uz zid ne bi li čuo što se dešava i pritom otkrio tu misteriju jednom zauvijek. Nije mi toliko smetao sam zvuk koliko činjenica da nisam znao koji je to vrag. U jednom trenutku učinilo mi se da zvuk dolazi iz ormara i to iz dijela kojeg gotovo nikada ne otvaram. Otvorio sam ga pri useljenju i tamo utrpao stvari koje ne koristim a nikako da ih se odlučim riješiti. Kojekakvi reketi, lopte, mrežice, maske i takve stvari. Nemam više vremena za sport.
Otvorio sam vrata ormara i prestravio se. Trznuo sam i odskočio unatrag.
-"Koga vraga ti radiš ovdje?"- upitao sam hvatajući zrak čovjeka koji je čučao u mom ormaru. Bio sam prestravljen.
-"Gdje su nestale moje stvari?"-nastavio sam-"Tko si ti uopće?"-napokon sam vrisnuo.
-"Ja živim u ovom ormaru."-
-"A ma nemoj! Ne živiš čovječe, izlazi odatle!"-
Htio sam ga sam izvući ali bio je tako uvučen unutra da sam ga mogao samo uz pomoć nekoga ili nečega iščupati. Tko zna bi li preživio to uopće. Izgledao je kao da je srasao sa ormarom.
-"Gdje su moje stvari?"-
-"Prodao sam ih."-mirno je rekao.
Nisam mogao vjerovati da se to događa. Stajao sam na sred sobe i izbezumljeno piljio u čovjeka koji, kako sam kaže, živi u mom ormaru. Naposlijetku, zašto bi lagao?
-"Nisi bio ovdje kad sam se uselio"- pokušao sam nešto izvući iz njega
-"Ja sam tu tek koji mjesec."- i dalje je mirno odgovarao
-"Koji mjesec?!"- poludio sam ali nije bilo koristi. Čudak je i dalje mirno čučao i svako toliko bi se počešao po glavi.
-"Neću ti ništa. Izađi, popit ćemo nešto"- okrenuo sam na mirno
Začudo, odmah se počeo izvlačiti van. Čudak je napokon poprimio oblik kojeg mogu odmah ovdje bez pardona izudarat i onda još k tome tražiti neku odštetu za nanesenu bol. Duševnu. Ili pak za neznanje. Može i za provalu. Svašta mi je padalo napamet. Imao sam milion pitanja za njega. Kako je dospio u moj ormar, kako je preživio, tko je on uostalom. Tek onda sam mu mislio zabit svoju iščašenu nogu u dupe i zvat policiju. Sjetio sam se da bi ga čak mogao i ostaviti ovdje. Što bi , uostalom rekao? Dobar dan, našao sam čovjeka u svom ormaru koji tvrdi da živi u njemu već neko vrijeme te vas molim da ga privedete jer ga nisam zamjetio?!
Izbacio sam ga van. Nije se previše opirao. Mislim da je i sam shvatio da tu nešto ne štima. Prije nego li sam krenuo pregledati ostatak stana popio sam popriličnu količinu alkohola i s punom čašom krenuo u obilazak. Možda bi netko, u slučaju da postoji još tko, volio popiti čašicu sa mnom i usput porazgovarati o tome tko je ovdje lud.

- 21:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
pa eto...i ja

i kako bude?
and so it is
the shorter story
no love, no glory



analogija_dana@net.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se