Nick Cave - Bring It On

This garden that I built for you
That you sit in now and yearn
I will never leave it, dear
I could not bear to return
And find it all untended
With the trees all bended low
This garden is our home, dear
And I got nowhere else to go

So bring it on
Bring it on
Every little tear
Bring it on
Every useless fear
Bring it on
All your shattered dreams
And I'll scatter them into the sea
Into the sea

The geraniums on your window sill
The carnations, dear, and the daffodil
Well, they're ordinary flowers
But they long for the light of your touch
And of your trembling will
Ah, you're trembling still
And I am trembling too
To be perfectly honest I don't know
Quite what else to do

So bring it on
Bring it on
Every neglected dream
Bring it on
Every little scheme
Bring it on
Every little fear
And I'll make them disappear

So bring it on, bring it on
Bring it on
Every little thing
Bring it on
Every tiny fear
Bring it on
Every shattered dream
And I'll scatter them into the sea




Free Web Site Counter
Free Web Site Counter

ezra's page/dnevnik spavača

09.02.2006., četvrtak

Poslušajte ovu pjesmu:
- ukoliko (još) niste našli dušu
- ako želite znati što znači sve vama naj
- u slučaju da vas zanima koja pjesma željezna vrata otvara
- i sve ostalo

MAKEDONSKA - JOVANA JOVANKE

e, to je pjesma

- 12:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

dobro jutro

nakon jutarnje pizdarije, evo basne jedne

Dikobraz i jež


Jednoga dana išao je šumom mali dikobraz. Prolistala je jesen i cijela je šuma bila zamotana u raznobojno lišće. Dikobraz je bio jako sretan jer je nakupio puno hrane i nije se morao brinuti da li će ostati gladan. Kako se mračilo tako je počeo puhati jak vjetar. Požurio je kući. Trčkarao je puteljkom preskakajući grane sve dok nije naišao na poveći panj. Panj je bio prekriven lišćem i dikobraz naskoči na panj.
-"Au!"- uzviknu dikobraz - "Što je to?"-
Ispod lišća proviri jež.
-"Što ti tu radiš?" - ljutito upita dikobraz
-"Lovim. Nismo dugo jeli i obitelj mi je gladna." - odgovori jež
-"Pa dolje kod rijeke imaš mnogo hrane."-
-"Znam, ali ne mogu ostaviti obitelj. Ne mogu tako daleko ići. Jesen je i ljudi love, a s njima i psi.-
Dikobraz se sažali pa sav svoj ulov pokloni ježu.
-"Ozlijediš se na moje bodlje i još mi poklanjaš svoj ulov?" - začuđeno upita jež
-"Spretan sam lovac. Ne brini se za mene.-
-"Ali počinje oluja.-
-"Pođi kući. - kaže dikobraz - "Pođi k svojoj obitelji i dobro se sakrijte.-
Jež se zahvali i svatko pođe svojim putem.

Počeo se spuštati mrak i jak je vjetar kidao grane. Dikobraz je bio promrzao i gladan. U daljini se čula rika gladnih životinja. Znao je da mora naći sklonište.
-"Ljudi se vraćaju iz lova. Psi će me rastrgati." - uplaši se dikobraz i dade se u bijeg. No psi su ga već nanjušili i dali se u trk. Bio je jako umoran i malaksao. Kiša je počela padati te se sakrio u rupu. Bili su mu jako blizu i dikobraz je počeo prihvaćati sudbinu.
-"Brzo, ovamo!"- čulo se odnekud
Dikobraz podigne glavu i ugleda ježa. Onog istog ježa kojeg je vidio ranije.
-"Ovamo!"-
Dikobraz zadnjim snagama potrči ka ježu i oba se uvuku duboko u mali brlog.
-"Ovo je moj dom, a ovo je moja obitelj." - reče jež i pokaže na ježicu i šest malih.
-"Spasio si me. Hvala."-
-"Ti si spasio moju obitelj."-

I tako jež i dikobraz postadoše najbolji prijatelji. Zajedno su lovili i živjeli sretno do kraja života.

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.02.2006., utorak

UTORAK4

evo, 4 priče. ko fol. neke sam već stavljala pa brisala.

S druge strane jastuka

Nisam ju dugo čekao. Došla je točno na vrijeme. Izgledala je drugačije. Bila je…sretna. Kako neobično za nju. Priznajem, lijepo ju je vidjeti takvu. Izgledala je kao u našim ranim danima. Smijala se i skakutala. Pljeskala je i govorila kako ima vijest koja će nam primijeniti život, kako će to riješiti sve njene probleme i kako više neće biti tužna te neće više morati u bolnice i kod doktora. Bila je tužna i plačljiva, depresivna. Kraj koje knjige, časopisa ili sličnog, na njenom noćnom ormariću nalazila se čaša vode i desetak kutijica raznih tableta isključivo propisanih za one manično depresivne.
Mirno sam ju slušao. Nisam se obazirao na to što je pričala. Sigurno se veselila nekoj gluposti. Nagovarao sam ju da se malo odmori. Nije htjela zaspati prije nego li mi kaže tu radosnu vijest, no obećao sam da ću je saslušati čim se probudi. Htjela mi je udovoljiti pa je legla, no i dalje je cvala od sreće.
Mene je to boljelo više no nju. Te njene promijene raspoloženja, noći pune plača, kojekakvih ispada kada bi izašli van. Više me zaokupljalo, obuzimalo kao kakva mračna sila. I to me stalno pratilo. Gušio sam se. Pogledah, zaspala je. Kako sam joj prilazio, tako je otkrila svoje prekrasno lice. Spavala je. Bila je prelijepa sa tim svojim očima i sa svojim usnama. Uzeo sam prvi jastuk na koji sam naišao. Polako sam ga spustio na nju. Ironično, da ju ne ozlijedim. Nisam se premišljao. Znao sam samo da moram pobjeći od toga. Želio sam da sve to nestane. Osjetio sam kako mi strah izmiče kroz prste i nestaje. Nakon nekog vremena sve se umirilo, pa i njen dah. Pričao sam joj. Nije se micala, a jastuk joj je i dalje prekrivao lice. Poljupcima sam joj znao brisati slano lice. Lice koje je već stvorilo kanale po sebi jer je odozgor tako često kišilo da tu nije bilo pomoći. Ali nisam je volio. Bila mi je sve, zaista, ali nisam je volio. Ostali smo tako do jutra. I dalje sam joj pričao. Zazvonio je telefon. Oglasila se sekretarica:
-…poruku nakon signala.-
- Dobar dan. Zovem iz ordinacije dr. Andrić. potvrđujem dogovor za ultrazvuk radi djetetova spola…-










Bio jednom jedan pas koje je htio živjeti vječno. No, nije znao kako to postići. Jednog dana pala mu je na um neobična zamisao: „Svaka mačka ima devet života. Ako ih pojedem dovoljno, mogu živjeti i do sto godina!“ spretno je zaključio. I tako se pas dao u potragu. Kada je pala noć, provukao se kroz žičanu ogradu koja je zatvarala prolaz u najmračniju ulicu. Znao je da će tamo naići na mnoštvo. Čuo je priče da u toj ulici žive mačke čudnih imena. Isto je tako čuo da one imaju najviše života jer ih se svi boje. Razmišljajući o tome ugledao je mačku kako mu ide u susret. Prije nego li ju je pojeo uspjela je reči svoje ime. Spoznaja da je upravo pojeo svih devet života Sebične mačke nije ga zaustavila. Naletio je tako na Oholu, Škrtu, Bolesnu, Rasističku, Posesivnu, Egoističnu, Ljubomornu i Sadističku. Tražeći posljednju, susreo je Lažljivu mačku.
-„Čekaj!“ – kaže mu mačka – „Meni je ostao još jedan život, a mene ne bi želio pojesti:“-
-„A zašto ne?“ – ljutito će pas
-„Ako me pojedeš, moj će ti život poništiti druge i srž koja je ostala će te ubiti.“-
-„Ništa ti ne vjerujem. Ti si Lažljiva.“ – reče pas i u jednom zalogaju pojede mačku te sav zadovoljan krene kući.
Ono što mu mačka nije rekla je ako na svom zadnjem životu Lažljiva kaže istinu opraštaju joj se svi grijesi i time dobije doš devet života. A, onaj koji pojede mački zadnji život poništavaju se svi ostali i njemu ostane njegov bijedni život s ohološću, škrtosti, bolesti, rasizmom, posesivnosti, egoizmom, ljubomorom, sadizmom. I naravno, ostaje mu laž.











Putovanje

Trčao sam kao manijak prema autobusnoj stanici. Odlazila je. Od mene, od života kojeg je stvorila ovdje. Trčala je za svojom sudbinom, baš kao što ja sada trčim za njom. Grabio sam koracima velike površine asfalta ispuštajući zvukove jada i bola. Nije bilo mnogo ljudi na ulici no imao sam osjećaj da me svi guraju, usporavaju i spriječavaju u mojoj namjeri.
Što sam se sve više približavao stanici to sam bio sigurniji da je ona ta koju želim u životu Iako sam ju volio tek par mjeseci, želio sam da bude kraj mene zauvijek. Želio sam taj osjećaj,osjećaj nje. Želim da me prati kroz život i sve moje odluke, moje ideje. Da je tu kada imam sretne dane i kada mi se zalomi koji loš. Želim da skupa planiramo budućnost i da ju učinim najsretnijom osobom kao što ona čini mene.
Sjetio sam se onog dana kada smo se upoznali. Način na koji mi je pružala ruke, njen poljubac na mojim usnama, osjećaj koji mi je prolazio tijelom kad a bi ju milovao, naše večeri, jutra, šetnje.
Bio sam presretan s njom. Ispunjavala me i činila boljom osobom. Sjećam se odlazaka na more i onog dana kada smo se vratili s našeg zajedničkog ljetovanja...koje je zapravo bilo nešto kao pomirbeno putovanje. Bili smo prekinuli na nekih desetak dana. Rekla je da joj treba malo odmora jer sam je, navodno, gušio svojom ljubavlju i pažnjom. Kad malo bolje razmislim, rijetko kada je radila lijepe stvari za mene. To ju je umaralo. Da, baš se tako izrazila.
Često je znala biti naporna, dosadna. Više puta se dogodilo da mi nije pružala potporu kada sam ju trebao najviše. Moje zamisli bile su joj glupe, neostvarive. Nije vjerovala u moje želje i moju čežnju za moralnim i duhovnim uzdizanjem. Nije imala razumijevanja za moje probleme i nije mi dopuštala da osjećam nezadovoljstvo, ljutnju ili zanesenost njome. Nisam imao vremena za sebe ili ikog drugog. Vukla me sa svojim prijateljicma na dosadne skupove, promocije i prezentacije. Zapravo, više sam bio čovjek kojeg je ona stvorila po svojoj želji nego onaj koji sam zaista bio.
...i sada shvaćam da me uopće nije bilo.
Zaista.
Imao osjećaj da trčim kao glupi manijak. Usporio sam. Sada kada sam zastao, rekao sam sebi - "Ma, zajebi ti to."-
Okrenuo sam se i otišao na pivo.






Oda životu



Palim svijetlo. Palim grijalicu. Palim radio. Zvoni telefon. Gasim teve i namještam mikrovalnu. Palim mikser. Slušajući radio valove gasim mikser i sadržaj zdjele trpam u sebe. Smanjujem prekidač na grijalici i palim kompjuter. Žedna sam. Grijući mlijeko palim sušilo za kosu. Navijam zvučnike, gasim sušilo, vežem kosu. Nema zraka, palim ventilator, gasim štednjak. Pijem mlijeko i gasim radio. Palim teve. Bijedan program te palim satelitsku. Telefoniram i gasim kompjuter. Rublje na pranje, palim perilicu. Gasim bojler i palim perilicu za suđe. Pojačavam ventilator, navijam teve. Gasim satelitsku, palim video. Gledam film, gasim ventilator. Gasim perilicu, palim bojler, vješam rublje. Palim peglu te glačam košulju. Oblačim se, gasim bojler, perilicu, palim ventilator. Telefoniram. Gasim video, palim satelitsku. Palim kompjuter, dižem Internet. Šaljem mejl, gasim Internet, gasim kompjuter. Palim radio, gasim teve. Gasim grijalicu, pojačavam ventilator. Oblačim se, palim parlafon, dogovaram se. Gasim. Palim sekretaricu. Palim glavu, srce, dušu. Gasim radio, ventilator, satelitsku, mikrovalnu, svjetlo, život.


- 08:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.02.2006., petak

You've done it all, you've broken every code
And pulled the Rebel to the floor
You spoilt the game, no matter what you say
For only metal, what a bore
Blue eyes, blue eyes, how come you tell so many lies

Come up and see me, make me smile
Or do what you want, running wild

There's nothing left, all gone and run away
Maybe you'll tarry for a while
It's just a test, a game for us to play
Win or lose, it's hard to smile
Resist, resist, it's from yourself you have to hide

Come up and see me, to make me smile
Or do what you want, running wild

There ain't no more, you've taken everthing
From my belief in Mother Earth
How can you ignore my faith in everything
Coz I know what Faith is and what it's worth
Away, away, and don't say maybe you'll try

T'come up and see me, to make me smile
Or do what you want, just running wild

Come up and see me, make me smile
Or do what you want, running wild

Come up and see me, make me smile
Or do what you want, running wild




- 11:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
pa eto...i ja

i kako bude?
and so it is
the shorter story
no love, no glory



analogija_dana@net.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se