Nick Cave - Bring It On

This garden that I built for you
That you sit in now and yearn
I will never leave it, dear
I could not bear to return
And find it all untended
With the trees all bended low
This garden is our home, dear
And I got nowhere else to go

So bring it on
Bring it on
Every little tear
Bring it on
Every useless fear
Bring it on
All your shattered dreams
And I'll scatter them into the sea
Into the sea

The geraniums on your window sill
The carnations, dear, and the daffodil
Well, they're ordinary flowers
But they long for the light of your touch
And of your trembling will
Ah, you're trembling still
And I am trembling too
To be perfectly honest I don't know
Quite what else to do

So bring it on
Bring it on
Every neglected dream
Bring it on
Every little scheme
Bring it on
Every little fear
And I'll make them disappear

So bring it on, bring it on
Bring it on
Every little thing
Bring it on
Every tiny fear
Bring it on
Every shattered dream
And I'll scatter them into the sea




Free Web Site Counter
Free Web Site Counter

ezra's page/dnevnik spavača

26.07.2007., četvrtak

i jos malo se blizi moj 24. kako je brzo proletila ta godina. i stvarno, svasta se desilo. svasta. divlji zapad je moj zivot. al..tako sam ga tocno i htjela zivjet. upravo tako, cijeli svoj zivot. pijem za sebe za svoj rodjendan..jos mjesec dana i tamo sam.

- 00:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.01.2007., četvrtak

pa, kako se blize kojekakve stvari, sad je pravo vrijeme odluciti cime si usrat zivot. hranom, alkoholom ili kojekakvim tabletama za kojekakvesituacije. kako sam vise u kontaktu sa svim navedenim i kako ipak mislim da je svo troje previse...dolazim do zakljucka da se ipak trebam odluciti.

ovog trenutka samo punog zeluca prevadjam neke tekstove i nista po kurcu ne radim. pa..ne da mi se pisati sad pa idem nastaviti ne raditi nista.

- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.12.2006., subota

zapravo, neke aspekti su vise manje stvar navike u zivotu. jednom kad uspijes pronaci onaj okus kave koji ti pase, nalazio se ti na jednom kraju svijeta ili drugom, zelja za ostajanjem pokosi sve sto se nalazilo na "protiv" listi, ma koliko god ostale stvari bile vazne. nije da me smeta sto sam stalno sama vec cinjenica da nemam s kime kavu popit...samo to.onako kad zoves nekoga telefonom "ej, ajd za 10 minuta se nadjemo negdje" ovdje je jednako onomu "ej, ja sam slobodna krajem slijedeceg tjedna pa ajd da se nadjemo negdje u centru, treba mi oko sat i po do tamo". al opet, kad ne zelis vidjeti nikoga, najlakse je. samo kazes da nemas vremena, svi ce shvatiti. tko se, uostalom,
stalno zeli druziti?

- 17:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.08.2006., petak

danas mi je rodjendan. dvadeset treci. provela sam ga s dva poljaka i cistacicom iz hong konga koja je u biti s filipina. gotovu pizzu sam zagrijala u pecnici, nabila 23 svijece, potrgala omot od 2 Ł i poklonila si knjigu od Carvera. bas je bilo super. jedva cekam devet da popijem tabletu za spavanje i probudim se sutra oko podneva.

sretan mi rodjenan! cin cin

- 20:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.06.2006., petak

Dugo mi je trebalo da ustanem i provjerim o čemu se radi. Bol u mom gležnju taj me tjedan sprječavala u obavljanju gotovo svih radnji koje sam obvezan izvršavati. U početku sam mislio da svima dugujem objašnjenje zašto me boli, koliko dugo i što pijem protiv bolova.
Na kraju tjedna samo sam kratko pokazao na nesretni gležanj i sve je bilo jasno. Bar sam tako mislio. Ili se više nitko nije usudio pitati me zbog mog lošeg nastupa tog tjedna. Na kraju sam ipak ustao. Već me tjednima mučio taj jedan zvuk koji kao da je dopirao iz samog zida. Naravno da sam mislio da umišljam. Razmatrao sam o mnogim mogućnostima. Primjerice, žohari među zidovima, štakori u potkrovlju, golubovi na krovu ili na koncu susjed s druge strane tog istog zida. U mom slučaju, susjeda. Starica koju srećem samo u hodniku kada ide ili se vraća iz kupatila koji se nalazi kat ispod. U hodniku. Uljudno se pozdravimo a prazninu između katova ispunimo razg ovorom o vremenu.
Priljubio sam se uz zid ne bi li čuo što se dešava i pritom otkrio tu misteriju jednom zauvijek. Nije mi toliko smetao sam zvuk koliko činjenica da nisam znao koji je to vrag. U jednom trenutku učinilo mi se da zvuk dolazi iz ormara i to iz dijela kojeg gotovo nikada ne otvaram. Otvorio sam ga pri useljenju i tamo utrpao stvari koje ne koristim a nikako da ih se odlučim riješiti. Kojekakvi reketi, lopte, mrežice, maske i takve stvari. Nemam više vremena za sport.
Otvorio sam vrata ormara i prestravio se. Trznuo sam i odskočio unatrag.
-"Koga vraga ti radiš ovdje?"- upitao sam hvatajući zrak čovjeka koji je čučao u mom ormaru. Bio sam prestravljen.
-"Gdje su nestale moje stvari?"-nastavio sam-"Tko si ti uopće?"-napokon sam vrisnuo.
-"Ja živim u ovom ormaru."-
-"A ma nemoj! Ne živiš čovječe, izlazi odatle!"-
Htio sam ga sam izvući ali bio je tako uvučen unutra da sam ga mogao samo uz pomoć nekoga ili nečega iščupati. Tko zna bi li preživio to uopće. Izgledao je kao da je srasao sa ormarom.
-"Gdje su moje stvari?"-
-"Prodao sam ih."-mirno je rekao.
Nisam mogao vjerovati da se to događa. Stajao sam na sred sobe i izbezumljeno piljio u čovjeka koji, kako sam kaže, živi u mom ormaru. Naposlijetku, zašto bi lagao?
-"Nisi bio ovdje kad sam se uselio"- pokušao sam nešto izvući iz njega
-"Ja sam tu tek koji mjesec."- i dalje je mirno odgovarao
-"Koji mjesec?!"- poludio sam ali nije bilo koristi. Čudak je i dalje mirno čučao i svako toliko bi se počešao po glavi.
-"Neću ti ništa. Izađi, popit ćemo nešto"- okrenuo sam na mirno
Začudo, odmah se počeo izvlačiti van. Čudak je napokon poprimio oblik kojeg mogu odmah ovdje bez pardona izudarat i onda još k tome tražiti neku odštetu za nanesenu bol. Duševnu. Ili pak za neznanje. Može i za provalu. Svašta mi je padalo napamet. Imao sam milion pitanja za njega. Kako je dospio u moj ormar, kako je preživio, tko je on uostalom. Tek onda sam mu mislio zabit svoju iščašenu nogu u dupe i zvat policiju. Sjetio sam se da bi ga čak mogao i ostaviti ovdje. Što bi , uostalom rekao? Dobar dan, našao sam čovjeka u svom ormaru koji tvrdi da živi u njemu već neko vrijeme te vas molim da ga privedete jer ga nisam zamjetio?!
Izbacio sam ga van. Nije se previše opirao. Mislim da je i sam shvatio da tu nešto ne štima. Prije nego li sam krenuo pregledati ostatak stana popio sam popriličnu količinu alkohola i s punom čašom krenuo u obilazak. Možda bi netko, u slučaju da postoji još tko, volio popiti čašicu sa mnom i usput porazgovarati o tome tko je ovdje lud.

- 21:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.04.2006., srijeda

Jučer sam uzela dan za ljubav. i provela ga (a kako drugačije?) ljubavno.

kontam neku priču, moram ju napisati...bajaga ima koncert u subotu, mozda idem; treći put. uglavnom, vijest dana - PEARL JAM ima koncert 26.09. u zagrebu. što još reći? to je dovoljno.

- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.04.2006., utorak

dakleM

UVAŽITE STRAST ljudi, odmah!
Bilo da je oko vas, isijava iz vas ili štogod, uvažite. i uvažavajte ubuduće.

- 12:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.04.2006., utorak

Trodimenzionalnost



"A kako sad radit?" rečenica je koju u zadnje vrijeme čujem sve češće. Ni sama ne znam zašto sam se toliko začudila trodimenzionalnosti mojih kolega. Možda zato što su šanse za to jednake onima da je Sanaderov intervju u Nedjeljom u 2 istinit do zadnje riječi. Naviknula sam na ništavilo od njih zbog opsega i vrste posla koji radimo. Dosada živa. Administracija, birokracija. Natezanje sa strankama. Monotonija. Ni njima se više neda. Ima nas par koji ne pripadamo tamo. Tu. Ali jebiga, šta sad.
Neki dan sam bila kod K. u kancelariji i pričali smo jedno dva sata o svemu; svemiru, energijama, ljudima, nama, astrologiji, astronomiji, i nakon toga me pogleda, pokaže na stol pun papira i pita me - i kako sad radit ovo?. Nedugo zatim, upisala sam se na tečaj ronjenja. Tečaj je vodila jedna druga kolegica s posla. Imale smo vježbe u bazenu i nakon što sam izronila i lelujala okolo kako je ronjenje fenomenalno upita ona mene - a kako se sad vratit na posao?-.
Eto, ima nas. I ja nekad zbrišem van, pijem kavu i pišem priče onoliko dugo koliko mogu ukrasti vremena. Iako ispadne da svoje vrijeme kradem sebi. Svejedno napišem pa se vratim nazad. Nazad u administraciju. Baš jutros, nakon drpanja za vrijeme marende Moj mi je sav zapuhan i znojan rekao -kako ću sad nazad na posao?-

- 13:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.03.2006., petak

jutarnjih pizdarija gotovo da i nema. rijetko ih se sjetim...uopće mi ne fale. odlično je biti sam ujutro.

- 08:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.02.2006., četvrtak

Poslušajte ovu pjesmu:
- ukoliko (još) niste našli dušu
- ako želite znati što znači sve vama naj
- u slučaju da vas zanima koja pjesma željezna vrata otvara
- i sve ostalo

MAKEDONSKA - JOVANA JOVANKE

e, to je pjesma

- 12:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
pa eto...i ja

i kako bude?
and so it is
the shorter story
no love, no glory



analogija_dana@net.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se