Eyesocket webzine

Nevermore dolaze iz Seattle-a, ili kako neki kažu grunge grada. Pošto je Seattle i sam poznat po Nirvani, Pearl Jamu i L7, Nevermore je totalni preokret, i osvježenje kako neki kažu na thrash metal sceni. Za njih sam čuo kada čitao jedan od prvih brojeva United Forcesa, još kada im je izašao ''Dead Heart In A Dead World'' 2000.godine. Nakon tog albuma izašlo ih je još, ali meni se nekako najviše svidio ''Enemies Of Reality'' iz 2003. i to mi je i dalje najbolji album, dok ovaj nije izašao. Album je sličan jako Enemiesu, ali ima dijelova koji ga čine boljim. Ovog puta su dosta i korstili, kako se kaže, švedski riff, te svojoj muzici dodali još nešto novo, tako da je i to jedan od razloga zašto trebate poslušat ovaj bend. Vokal je i dalje clean, kamo tek toliko vokal malo zavrišti ili koristi grublji vokal, ali sve u svemu, o ovome se nema šta puno pisat, ovo trebate imat, svi vi koji slušate melodičnu muziku, a da nije iz švedske ili krajeva kamo takva muzika dominira. Ovo je jedan od rjetkih američkih dobrih metal bendova.

Kada sam počeo slušat black metal, Marduk je bio sigurno među prvih 5 bendova koje sam tada čuo što se tiče te muzike. I tada je bio u bend još došao bubnjar srpskog podrijetla Emil Dragutinović u bend, inače Marduk je bend iz Švedske za one koji neznaju. Od početaka Marduk je promijenio par puta line-up, a od osnivača ostao je samo gitarista. Čak i vokal, Legion, koji je jedan od osnivača, od nedavno više ne pjeva u Marduku. Marduk je uz Bathory sigurno jedan od prvih bendova koji su počeli u švedskoj sa takvom muzikom, da bi kasnije to započeli Dark Funeral, Naglfar i još mnogi bendovi s tih prostora. Ipak što se tiče black metala, ja oduvijek preferiram norvešku scenu, jer njihov zvuk je po meni originalan zvuk black metala. I na tom putu je i Marduk sve ove godine. Jeste da su im albumi dosta slični, beskompromisni bez zrna ikakve melodike. Tu i tamo čut čete sporije dijelove, ali njihov zaštitni znak je ipak blast beat bubanj i vokal koji para uši. Warschau nije novi album, ovo je live, i ovdje imaju super odabir pjesama, od samih početaka, pa do zadnjih albuma. Marduk ipak preferiram starije albume jer su tada imali ideja, a kasnije su samo koristili istu formulu zapakiranu u nove tekstove. Warschau je odličan live, svaki instrument dolazi do izražaja i za one koji nisu nikada slušali ovaj bend, neka nabave ovaj cd jer ovo je presjek njihove karijere i ako im se ovo ne svidi, onda nema ni smisla nabavljat sve te silne albume koje su oni izdali. Marduk je pokazao kako melodika i ne treba za dobar black metal, bitan je bijes u muzici koji pokazuje njihov bubanj, a i vokal također.

Jeste da se moramo pomiriti s time da oni više nikada neče napraviti album kao ''The Jester Race'', ipak je In Flames sa onim ''novijim'' zvukom, a i akbumima stvorio veliku bazu fanova diljem svijeta. Pomogla im je i turneja sa Slipknotom što je i najviše utjecalo na to da oni malo poboljšaju svoj zvuk. Iskreno, meni oni nisu ništa dobro napravili nakon albuma ''Colony'', tj.nakon 2000. godine. Ovaj album mi se je čak i svidio. Ima dosta melodičnih dijelova, a isto tako onog poznatog nam švedskog metala. Album također ima i clean vokale, većinom u refrenima, a tu je i ženski vokal, kao gost u pjesmi ''Dead End''. Album je odličan, mogu reć, i nemam favorite među pjesmama, jer ima ih puno, možda prva, ''Take This Life'', ali ipak, kao što sam rekao, ima puno dobroga. In Flamesi se vračaju na velika vrata, a 15.05. ih imate priliku i gleati kod nas.

p.s.hvala Goranu što me zasuo novim albumima, tako da će biti recenzija još!