povodom početka dubrovačkih ljetnih igara
koje smo imali prilike pogledati večeras, ako ne uživo, onda barem preko malih ekrana; nažalost!!! imam potrebu citirati starog, pokojnog Điva, koji se vjerojatno okrenuo nekoliko puta u grobu, s obzirom na nevjerojatnu režijsku ingenioznost gospodina Ševa:
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!
- da je taj gospodin glumac, pripadnik onijeh ljudi nahval prije, nego onijeh nazbilj, možda kad je u nedavno vrijeme bio kandidiran za Nazorovu nagradu, da, da!!! - ne vjerujete, ali istina je; no da, da je taj trogirski genijalac možda onda i dobio dotičnu nagradu, e onda, onda se možda ne bi toliko trsio da upriliči ovaj mali anti-pastoralno-gosparski pseudo-događaj, pa bismo mi večeras, kad pun mjesec ionako djeluje na san, možda i bili u mogućnosti usnuti; ovako, e ovako, tko zna... tko zna?!!! jadni moj Đivo, na što si spao da ti jedan Ševo barjak Libertasa podiže na stup srama. e moj Orlando, zašto si Orlando? - rekla bi poludjela dubrovačka verzija Ofelije; od stupa časti, opet te vratili na prijašnju funkciju - sram!!!; sad će opet Onofrijeva česma zajebat (ups!!!) tvoju reputaciju...
a oni divni ljudi u crnom, da li ste to primijetili, verzija Ozren P.rozren C. Chaplina, ajmeh meni - kud smo zašli; ljudi moji, rekli bi linđotovci, "što ste stali, oli ste stari? što ste popali, oli ste opali?" tamtamtam - tam!!! Dakle, čini se, s obzirom na viđene "čini" koje nam je naš dragi HRT jedan večeras pružio, da će dotični pseudospektakl Orestije, biti postavljen zbilja u maniri traženja, natezanja, protezanja i sličnih ekstenzija - našeg najslavnijeg generala Gotovine; tračevi se lagano prokazuju, izlaze na vidjelo fakti i istina; samo pitanje je tko će biti taj mladi glumac, kojem će pripasti čast da gospodina Oresta (čitaj Antu) odigra u gradu gospara i gospođa... e moj Đivo, priznaj, ovo nisi snivo...
nadajmo se samo da će naš hrvatski taljancin, ako se ne odluči iznova iskopirati Fellinija (sjetimo se samo Grižule i vila što visidu sa borova), možda spasiti obraz našem, kako kaže sama gospođa što ključe od Grada čuva, dakle, D. Šuica, etabliranom i nadaleko slavnom spektaklu od duboravčkih ljetnih igara... e, da, nadajmo se... Neka igre počnu - viko je večeras slavni Brico iz Malega mista; pa Kneže moj, gosparu Martinović, neka počnu, neka!!!
'ko živ, 'ko mrtav - na kraju ljeta
