nedjelja, 28.10.2007.

Svašta ljudi kažu, no možda je najbolje da slušamo sami sebe.

Možda je vrijeme da napišem novi post. Možda i nije. Nikad ne znaš kako ovo sve treba u stvari izgledati. Nikad ne znaš što te zapravo očekuje sutra, što te zapravo očekuje idući trenutak.
Znate, život je nepredvidljiv. Vjerujem da svi to znaju. U stvari, život je nemilosrdan često. I ne štedi nas previše, zar ne? Hm, gledam ženu u svojoj blizini. Ne poznajem ju, prvi put ju vidim. Pogleda u mene, duboko u oči mi se zagleda, i samo se nasmije od uha do uha. Što se meni dogodi? Osjećam se odmah bolje, jednostavno mi to uljepša dan.
Kažu, veseli se malim stvarima! Dobro, veselim se malim stvarima. Ali što kada nekoga muče veliki problemi, i kako će on kraj tih muka se ići veseliti nečemu kao što je neki dobar film na TV-u, ili što vani pada snijeg.? Mnogi će reći da nije moguće, da je to teško. No kada razmisliš, zar nije dobro uzeti ponekad odmor od svega, zar nije nekad potrebno leći u neki mir, i samo duboko udahnuti i opustiti se. Samo se maknuti od svega, od ljudi, od škole, od posla...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Kažu nađi unutarnji mir! Heh, ovo mi je pak smiješno. Ponavljam, nađi unutarnji mir. Ne znam zašto, ali to mi nekako ne leži, nekako mi je to strano. Uostalom ne znam ni što reći na to. Kao pomiri se sa svime što te okružuje, shvati da je to tako kako je, i ne možeš ništa promijeniti. Samo sve prihvati, bilo lijepo ili ružno. Znači, čovjek treba sjediti prekriženih ruku i gledati oko sebe kako ga napadaju nevolje sa svih strana i samo se time miriti? A ne, to ne.! Čovjek se treba boriti, treba se izboriti za svoju sreću, za svoju ljubav, za svoju uživanciju. Znate ono kako kažu: "Poslije kiše dolazi sunce. Istina. Poslije svakog problema, poslije svakog lošeg perioda dolazi nešto lijepo, dolaze bolja vremena. Jer što bi bilo kada bi nam cijeli životni vijek bio samo jedno veliko govno koje svi gaze? Ili što bi bilo kada bi se rodili samo da bi bili problem ovdje? To ne bi bio život kakvog mi poznajemo. Jer on se sastoji od uspona i padova. I stvarno se trebamo potruditi i mučiti ako treba, samo da bi malo uživali. Ponekad su sve te prepreke i borbe vrijedne onoga što dolazi kasnije. Naravno, poslije kiše je sve još mokro i sklisko, i naravno da lako možemo pasti, no zar je problem ustati? [.NE.] Ustanemo, i napravimo jedan korak, dva koraka i put pred nama je suh. Život pred nama je ljepši i lakši.
Kažu neki vjeruj ljudima! Kako kad te sto puta u životu ljudi razočaraju i kada te okrenu leđa? Kako onda opet otvoriti srce i nekome se povjeriti bez problema? To baš i nije jednostavno, no nakon nekog vremena rane zacijele, nakon nekog vremena uspijevaš opet ispočetka sve. No možda je vrijeme da postaneš oprezniji? Da pripaziš s kim posla imaš, i da se uvjeriš u svoje prave prijatelje. Da u stvari pokušaš shvatiti tko te cijeni onakavog kakav zapravo jesi.
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Kažu Slušaj srce!
Kažu Ne budi naivan!
Kažu Budi ono što zapravo i jesi!
I nakon svega toga, to mi se čini naispravnije. Jer ako si onakav kakav jesi, i ako onda oko sebe imaš prijatelje koji te vole, cijene i poštuju, onda znaj da si dobar čovjek. Onda znaj da nećeš biti sam. Ne brini oko lažnih prijatelja ako imaš one prave koji su uvijek uz tebe. Ne skrivaj svoje prave osjećaje prema nekome jer svatko te zaslužuje. Ne boj se reći ono što misliš, ne boj se pokazati u svome svjetlu, jer uvijek će netko biti uz tebe. I onda kada misliš da nikoga nema, bar jedna osoba od nas šest milijardi, u tom trenutku misli na tebe i želi ti pomoći.
Kažu nikad nisi sam!
No je li to istina?

- 21:12 - Tvoje riječi ( 44 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se