Experiance through the time

petak, 02.05.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 14

Datum: 07.08.2007.

svima!

Probudili smo se u Carni. Posljednji put u ova dva dana i sišli na doručak. Naša "omiljena" gazdarica htjela nas je ponovo počastiti sa svojim ustaljenim nizom rečenica, ali kako si ja nisam mogao pomoći - spremno očekujem njezinu legendarnu: "Hello and good morning... what a beautiful morning isn't it?". A ja spremno: "Yes it is lovely morning, and yes of course, we have brought the sunshine in your home!". Lehrerin je jedva suzdržavala smijeh. Gazdarica se nasmiješila, ja sam se počeo smijati, ali ispalo je jako simpatično. Nakon što smo 2 dana prepričavali i pokušavali savršeno imitirati tu njenu jutarnju "frazu", ja sam to morao ispaliti uživo - pa što god da bude. Lehrerin mi je spomenula da nisam normalan i da joj to nisam smio nikako reći, a ja k'o ja se jednostavno nisam uspio suzdržati.


Današnja ruta izgleda - ovako

Pakiramo stvari i odlazimo. Iako pomalo neočekivano i nenadano - današnja ruta prolazila je pored još jedne nama zanimljive spilje za koju smo rekli da ćemo vidjeti - ako bude vremena. Aillwee cave.

Aillwee Cave

Stigli smo, iako kao i za sve destinacije u Irskoj, dosta smo se vozili od Carne. Tijekom današnjeg dana nije padala kiša. Sve je bilo sunčano i zeleno. Pomalo smo se i iznenadili odlukom da ćemo ipak obići samo spilju. Aillwee Cave je jedna od nekoliko tisuća spilja u pokrajini Claire u Irskoj. Ima prolaz od nekoliko kilometara koji vodi u samo srce planine, i naravno uključuje i podzemnu rijeku koja kroz nju protjeće i slijeva se u obliku prekrasnog slapa. Kada se do spilje dođe automobilom (treba se popeti i malo uzbrdo po serpentinastoj asfaltiranoj cesti), potrebno je pričekati kojih 30-ak minuta na ulaz. Dobijete "disk" neke boje, i potrebno je pričekati da vođa vaše grupe podigne disk vaše boje da bi se cijela grupa polako spustila u spilju. Imali smo zbilja super vodiča, možda i najboljeg, jer je imao volje i vremena odgovarati na neka naša pitanja, a to je na takvim atrakcijama stvarno rijetkost. Spilja je posebna, jer je uska i nema guranja. Sve se odlično može vidjeti i čuti. Ako ste u prilici, svakako pogledajte - isplati se.


Ulaz u spilju


Među ostacima pronašli su i kosti 'međeda'


Detalj iz spilje #1


Detalj iz spilje #2


Detalj iz spilje #3


Detalj iz spilje #4


Detalj iz spilje #5


Podzemni slap

Kako smo krenuli dalje, sve više smo se približavali atrakciji koju sam ja jedva čekao, u prvom redu radi opuštanja, u druom redu zbog kadrova koje sam se nadao da ću fotografirati - a trebali su to biti kadrovi najpoznatijih Irskih klifova - "Cliffs of Moher".

Cliffs of Moher

Neke činjenice - visoki su oko prosječno 120 metara, a na njihovom najvišem dijelu dosežu visinu od 214 metra iznad Atlantskog oceana. Naravno u svim turističkim vodičima piše da ćete tamo vidjeti najspektakularniji pogled Irske obale i to je vjerojatno istina.

Pri dolasku, velika gužva. Parkiramo se na ograđen i čuvan parking za nevjerojatnih 8€. Oh my God. Zašto pogled ne može biti besplatan? Ma to pokrajina Claire tjera turizam. Plaćamo naš admission fee i polako se penjemo prema dijelu "brda" od kuda se vide klifovi. Dolazimo na vidikovac, a ono otvara se prekrasna panorama. Ispucavan svojih 100, 200, 300 fotografija. Neumoran sam. Naravno poželim ići dalje - NE MOŽE. . Pa zbog čega? Pitam se, pitam se, pitam se, Odlazim do kućice gdje sam uplatio upad i lijepo pristojno pitam: "Excuse me, why is the enterance to the cliffs pathway closed?" Veli žena: "Da, morali smo ga zatvoriti zbog bolesti - slinavke i šape, i to od jučer". Cijelu Irsku čekam klifove i sanjam kako ću šetati po njima i sada mi "ne daju". Koji sam ja baksuz. Jako se ljutim i to kvari moje kompletno raspoloženje. Oću dalje, dosta mi je klifova, što sam slikao - slikao sam, ne smijem dalje. Idem doma. Lehrerin me razumije, čak štoviše suosjeća samnom i pokušava me smiriti, pa mi kaže da ćemo se ponovo vratiti. Žao mi je. Vjerovao sam u jednu prekrasnu 2-3 satnu šetnju koja je pala u vodu zbog čistog straha i panike od bolesti koja se pojavila na jednoj farmi nekoliko stotina (tisuća) kilometara dalje. Ma pojedite si te vaše klifove. ...


Cliffs of Moher #1


Cliffs of Moher #2


Cliffs of Moher #3


Cliffs of Moher #4


Cliffs of Moher #5


Cliffs of Moher #6


Cliffs of Moher #7


Iznenadila nas je "teta" s harfom. Ne sramim se reći da to prvi puta vidim "uživo"

Put nas dalje vodi u smjeru dvorca "Bunratty" i Folk parka. Kako dvorac ima radno vrijeme do 16 sati - eto nas ljubimo vrata, no ipak Folk Park koji je stvarno više nego prekrasan radi bitno dulje.

Bunratty Folk Park

Parj he sagrađen kao svojevrsna replika mjesta ili manjeg sela iz 19. stoljeća. U njemu je sve kako je bilo nekad. Vodenica, mlin, jezerce, stara škola, staje, kuće kako su izgledale nekada. Prikazan je način života svojevrstan 19. stoljeću. U sklopu folk parka ima i mnoštvo životinja počevši od krava, konja, ovaca, magaraca, svinja, kokoši, purana... Nama se iznimno svidio i ujedno mi popravio gorak okus u ustima koji je ostao od klifova.


Folk park #1


Životinje u Folk parku


Folk park #2


Folk park #3


Folk park #4 (krevet za sluge)


Folk park #5 (zadružni mlin)


Folk park #6 (unutrašnjost mlina)


Folk park #7 (ovdje spava gazda)


Folk park #8


Folk park #9


Folk park #10


Folk park #11


Folk park #12 (školica)


Folk park #13


Bunratty castle kojeg smo nažalost vidjeli samo "izvana"


Bunratty #2

Put nas vodi do manjeg mjesta Foxfort. To je bila lokacija gdje sam uspio naći razumno i jeftino noćenje, a još uvijek smo se držali provjerenog zapada. U B&B-u upoznali smo sjajnu gazdaricu koja nas je počastila kavicom i keksima. Ostali smo dosta dugo pričati s njom, a u razgovor su nam se priključili njena teta, simpatičan gost - Irac sa svoje dvoje djece. Razgovor je bio jako dug i zanimljiv. Mnogo smo saznali o povijesti Irske, relaciji Sjever - Jug, te o Irskom ekonomskom preporodu. Dobili smo i poziv od simpatičnog Irca da dođemo k njima i možemo ostati tjedan-dva u Kilkenny-u potpuno gratis. Nažalost nismo mu se javili, ali ga ovim putem pozdravljam i obećajem da ću mu poslati mail. Neznam kada će nas put ponovo odvesti u Irsku. Trenutno su neke druge destinacije u planu, no o tome ću pisati kada dođe vrijeme.

Sutra... Sutra je zadnji dan našeg švrljanja po Irskoj. Čeka nas poznati Ring of Kerry! Nema više. 09.08. letimo doma.

Do novog nastavka
€x-

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.